Zašto seksualno zlostavljanje nije smiješno?

Seksualno zlostavljanje nije smiješno. Nije smiješna ni činjenica da se ono vrlo često događa. Istraživanja su pokazala da će 1 od 5 žena tijekom svog života doživjeti seksualno nasilje, dok 1 od 9 muškaraca u životu doživi neko neželjeno ili prisilno seksualno iskustvo. Nisu smiješne ni vrlo štetne predrasude o žrtvama seksualnog nasilja te opravdavanja počinitelja. Nisu smiješne ni traume i posljedice s kojima ostanu osobe koje su doživjele seksualno zlostavljanje. No, zašto se neki ljudi ipak šale s time? I zašto se ljudi smiju na takve šale?

Kada sam prvo počela razmišljati o ovoj temi, htjela sam navesti konkretne primjere, a time i ljude, koji se apsolutno neprimjereno šale s ovom temom ili čak i uključuju samo seksualno uznemiravanje i zlostavljanje u svoje šale. Međutim, takvo navođenje primjera moglo bi izazvati vrlo neugodne reakcije kod osoba koje su doživjele takvu traumu, ali i kod onih koji nisu. Također, nisu pojedinačne osobe koje se neprimjereno šale. Mnogo ljudi to i dalje radi jer nisu educirani ili ne žele biti educirani. Apsolutno je važno reagirati kada netko učini nešto tako neprimjereno (svi oni koje bih i navela već su prozvani), no važno je i educirati. Ovaj članak nije napisan da ikoga od njih konkretno prozove, već da prozove sve nas da razmislimo o svojim postupcima i zapitamo se koja nam je intencija prije izricanja nekih stvari. Ne želim davati moć i mjesto onima koji ju zlouporabe, već želim pomoći onima koji ne razumiju zašto nije u redu šaliti se s time i onima koji žele druge educirati o tome. Proći ćemo neke od argumenata koje sam čula da ljudi koriste u obrani šala o seksualnom zlostavljanju.

1. To je samo šala.

Šale vrlo često potiču predrasude i stereotipe, što se može vidjeti iz samog njihovog sadržaja. U onima koje se tiču seksualnog zlostavljanja najčešće se ponižava ili ismijava žrtvu, dok se počinitelja uveličava ili mu se divi. Također, seksualno zlostavljanje predstavlja se kao nešto normalno i bezazleno. Osobe koje su ga doživjele ionako strahuju reći što se dogodilo, a jedan od razloga je to što misle da im ljudi neće vjerovati ili da će im reći da pretjeruju. Kada je opća javnost počela sve više progovarati o seksualnom zlostavljanju, šale su postajale načinom ublažavanja te kulturalne krize jer ako se možemo našaliti s nečime, onda to možemo i banalizirati. Međutim, time se još više produžuje vrijeme prijavljivanja seksualnog zlostavljanja, što znači dulja i veća patnja za osobu koja ga je doživjela te sloboda i nikakve posljedice za počinitelja. No, ovakve šale ne utječu loše samo na osobe koje su doživjele seksualno zlostavljanje ili koje će ga tek doživjeti, već i na sveukupno društvo. Istraživanja (Myer, 2000; Lockyer i Pickering, 2008) su pokazala da mogu imati ozbiljne socijalne i kulturalne posljedice, ovisno o svojoj temi.

2. Osoba koja je doživjela seksualno zlostavljanje i misli da bi mogla biti triggerirana takvom šalom treba izbjegavati situacije gdje bi se takve šale mogle javiti.

Šale koje se tiču seksualnog zlostavljanja nisu nove te postoje razni oblici, načini i platforme koje služe za njihovo izražavanje. Ima ih u filmovima, serijama, TV emisijama, nastupima, u novinama, na društvenim mrežama, u svakodnevnom životu…Tu su uključeni vicevi, šale, prankovi, komentari te raznorazni ostali oblici. Dakle, sveprisutne su te time neizbježne. No, zašto bi osobe koje su doživjele seksualno zlostavljanje uopće morale izbjegavati različite situacije da ne budu triggerirane ili ponovno stigmatizirane? Ako nam nije cilj povrijediti ili triggerirati osobu koja je doživjela seksualno zlostavljanje, onda najmanje što možemo učiniti jest ne šaliti se s time, a još je bolje biti im podrška, ohrabrivati ih te se educirati o tim temama.

3. Kolika je šansa da osoba koja je doživjela seksualno nasilje stvarno sjedi u publici (npr. na stand-up komedijama)?

Na početku članka navedeno je koliko je često seksualno zlostavljanje, dakle, velika je šansa da u publici sjedi osoba koja je doživjela seksualno zlostavljanje, osoba koja će ga tek doživjeti ili njima bliska osoba. No, ono što bismo se tu stvarno trebali zapitati jest: zar je bitno da sjedi u publici? Samo tada to nije prihvatljivo? Zašto normalizirati seksualno zlostavljanje? Zašto doprinositi umanjivanju iskustava osoba koje su ga doživjele? Šale ne samo da mogu obeshrabriti osobu koja je doživjela seksualno zlostavljanje već na neki način normaliziraju takva pohotna ponašanja i time mogu, zapravo, ohrabriti nekoga da počini zlostavljanje. Ne kažem da će jedna šala navesti nekoga da napravi nešto loše, ali bi mogla ohrabriti nekoga tko je već razmišljao o tome i dati mu dopuštenje.

4. Znam da nije u redu, ali neke šale su stvarno smiješne.

Osobno nisam čula niti jednu takvu šalu, dapače, najčešće to budu vrlo jeftine fore. Možemo tu sada pričati o osobnim preferencijama i različitostima, no to sada nije bitno. Šale se često tiču nekakvog gubitka moći i ne kažem da svaka mora uvijek ohrabrivati neku stranu. Međutim, ipak postoji granica do koje je to prihvatljivo. Glumica Molly Ringwald objasnila je to na sljedeći način: Ima nešto smiješno u tome kad se netko posklizne na koru banane ili kad netko tko je sređeno obučen padne u blato ili kad vidimo nekoga s toaletnim papirom na nozi. No, jasno nam je da su takve situacije bezazlene, a pogotovo u usporedbi sa, primjerice, silovanjem jer: Silovanje je najekstremniji primjer: potpuno oduzimanje nečije moći.

5. Humor može biti način nošenja s traumom, pa tako i žrtvama seksualnog zlostavljanja.

Humor je definitivno jedan od mogućih obrambenih mehanizama kojim se osobe koje su doživjele seksualno zlostavljanje štite. Međutim, ta odluka je na osobi koja je doživjela seksualno zlostavljanje, a ne na nama. Također, trebamo se zapitati koga u toj šali stavljamo u poziciju moći. Jesmo li se dovoljno informirali o ovoj temi kako bismo doprinijeli, a ne odmagali osobama koje su doživjele seksualno zlostavljanje? Jesmo li upozorili (npr. na stand up komediji, u videu itd.) da će biti šala vezanih uz tu temu? Kako će se netko nositi sa svojom traumom ovisi isključivo o osobi koja ju je doživjela, a naša uloga je da im ne otežavamo u tome.

6. Danas su svi preosjetljivi, uvijek postoji šansa da netko bude nečime uvrijeđen.

Kao što je već navedeno, jako je velika šansa da je u našoj okolini osoba koja je doživjela seksualno zlostavljanje. Dakle, to nije neka specifična situacija koju rijetko koja osoba doživi pa da možemo reći da nismo znali da bi ta šala mogla na nekog loše utjecati. Također, seksualno zlostavljanje najčešće izazove ozbiljne traume kod osoba koje su ga doživjele te tu ne pričamo o tome da će se netko uvrijediti ili da je netko preosjetljiv, već takve situacije mogu ozbiljno triggerirati osobu tako da ponovno proživljavaju traumu.

Osobi koja je silovana prosječno treba između 10 i 16 godina da prijavi zlostavljanje – šale i podcjenjivanje njihovih iskustava definitivno ne pomažu u odluci za prijavu. Važno je pričati o problemima u društvu kao što je seksualno zlostavljanje, no kad pričamo o tome na bilo koji način, važno je da to činimo s razumijevanjem, empatijom i da smo informirani. Kada se šalimo s tako nečime, ono što je bitno je da se zapitamo kako utječe naša šala na druge. Može li na nekoga utjecati jako negativno? Jesam li olakšala/o nečiju patnju svojom šalom? Slažem se da ništa ne bi trebalo biti zabranjeno u humoru i komediji, no isto tako mislim da je važno da razmišljamo o klimi u kojoj se nalazimo i kada u šali nekoga verbalno udaramo, da udaramo zlostavljače koji izbjegavaju posljedice i kazne takvih ponašanja.

A takvih, nažalost, ima puno.