Treći svjetski rat započeo je 2015. godine
Zašto terorizam raste galopirajućom brzinom, isto kao i broj pripadnika, takozvane, islamske države? Zločinačke organizacije koja je uvjerena da je njena namjera i djelovanje opravdano. Za svaku moguću osudu koja postoji na svijetu su zločinački postupci i barbarski načini ISIL-ovog djelovanja.
Zašto terorizam raste galopirajućom brzinom, isto kao i broj pripadnika, takozvane, islamske države? Zločinačke organizacije koja je uvjerena da je njena namjera i djelovanje opravdano. Za svaku moguću osudu koja postoji na svijetu su zločinački postupci i barbarski načini ISIL-ovog djelovanja.
2015. godina, 21. stoljeće, tehnologija na vrhuncu svoje moći, medicina svakim danom sve čudotvornija. Kažu svijet postoje globalno selo. Jedna od glavnih europskih metropola Pariz, 13. studenog 2015. u večernjim satima bio je set četrdesetominutnog filmskog krvoprolića. Ljudi trče na sve strane, kolaps policije, kolaps reda i mira.Teroristički napad koji je rezultirao stotine ranjenih i brojku od 129 nevinih koji su ostali bez života. Na žalost Europe i cijelog svijeta koji ima dušu, ISIL je slavio, dobio je još jednu bitku. Opet nevini stradavaju, obični ljudi, radnici, narod.
Do tog, crnog petka 13. nama je najveći problem i glavna tema bilo tko je novi premijer. Što ima za reći Petrov, Karamarko, Milanović? Je li vam ovo otvorilo oči, vama trojici i svim ostalim državljanima ove rado zvane Lijepe naše. Je li naša, njihova, vaša? Svatko je svojata. Počevši od branitelja pa do pametnih političara koji često jedva imaju i srednju školu završenu. Neobrazovani ljudi nam pune glave i nameću svoje nedotupite stavove.
Lijepa naša je država Hrvata svih vjerskih pripadnosti te svih etničkih manjina koje u njoj žive! Nije država branitelja, nije Karamarkova, nije Milanovićeva, nije Kolindina! Država je naša i samo svim zajedničkim udruženim snagama ćemo je sačuvati.
Jedina nada za normalan život je mirna savjest, savjestan i predan rad, a ostvarivi su jedino zajedništvom. Svaka podijeljenost, bila na rasističkoj, vjerskoj ili nacionalnoj bazi vodi ka raskolu i kao što vidimo nažalost masovnoj smrti.
Zašto terorizam raste galopirajućom brzinom, isto kao i broj pripadnika tzv. islamske države? Zločinačke organizacije koja je uvjerena da je njena namjera i djelovanje opravdano. Za svaku moguću osudu koja postoji na svijetu su zločinački postupci i barbarski načini ISIL-ovog djelovanja.
Ovakvi događaji u Siriji traju već godinama. Džihadisti zlostavljaju i ubijaju i muslimane, ne samo kršćane. Oni ne biraju. Pitate li se sad od čega one nesretne izbjeglice koje osuđujete bježe. Ni na koji način ne umanjujem zločin počinjen u Parizu, gradu koji je povijesni simbol slobode i građanskih prava. Ali godinama se šuti na zločine u Siriji, koji su i doveli do masovnog izbjeglištva. Ljudi su postali očajni na oglušavanje svijeta na zločine koji se čine nad njima. Uništavaju im se domovi, oduzimaju im se njihova izvorna ljudska prava, pravo na život.
Ovaj napad je zasigurno povećao strah od izbjeglica i ksenofobične ispade kod mnogih kako se nazivaju tradicionalista, a zapravo su ekstremna ksenofobična desnica. Nameće se pitanje, je li napravljeno sve po pitanju zaštite od terorističkih napada u Francuskoj, u kojoj je još svježe masovno ubojstvo u redakciji Charlie Hebdo isto predvođeno ISIL-om. Sigurno da je Francuska vlada napravila sve što je u njenoj moći da zaštiti svoje građane, ali realno je da je u tako velikim gradovima lakše doći do oružja i lakše se prikriti. ISIL se možda i može uništiti, ali to ne garantira da će se spriječiti teroristički napadi, jer ideologija nažalost uvijek pronalazi nove sljedbenike.
Sigurno su sada u cijeloj Europi sve mjere opreza podignute na višu razinu, ali naglašavam tek sad! Nažalost, najčešće se potvrđuje da se ovakva aktivnost ne može spriječiti i unaprijed prepoznati, jedan napad potvrda je da sve te mjere opreza nisu dovoljne.
Hrvatska, kao članica Europske unije mora ozbiljno shvatiti ove prijetnje jer se i sami nalazimo u okruženju gdje postoji mogućnost od sličnih aktivnosti. Naši mediji ne pišu mnogo o slučajevima u susjednoj nam BiH, ali činjenica je da je stanje zasigurno mnogo dramatičnije nego što se javnost obavještava. Teroristi ne ciljaju samo gdje nekome mogu nešto prigovoriti već napadaju tamo gdje mogu, a otvoreno izjavljuju da cijelu EU doživljavaju kao neprijatelja.
Svi se sad pitamo, je li moguće da imamo toliko sreće da nas sve to na neki način zaobilazi, kažem na neki, budući da smo poslednjih mjeseci postali malo osvješteniji i upućeniji u cijelovito stanje jer nas je pogodila izbjeglička kriza. Preko tristo tisuća izbjeglica je prošlo kroz Hrvatsku, mišljenja građana o tome su podijeljena. Neki kažu da bi trebalo zatvoriti granice i ne puštati ih, neki kažu to su nevni ljudi koji samo pokošavaju doći do prilike za boljim životom.
Ne smijemo ih osuđivati i gledati kao negativce. Mogu reći da razumijem korijen razloga njihovog dolaska, ali potaknuta događajem u Parizu pitam se je li bijeg riješenje? Bijeg od te umnobolesne zločinačke organizacije zvane ISIL. Hobotnice koja očito ne poznaje granice, nema bijega od nje. Je li stvarno moguće da toliko velika i moćna sila SAD i još uz nju i Rusija uz današnju tehnologiju i razvijenost sve vrste ratne opreme ne mogu iskorijeniti te zločinačke umove. Je li realno da teroristi slobodno šetaju ulicama Pariza čekajući priliku da kažnjavaju nevine ljude jer se oni u svojoj zemlji osjećaju okupirano. Na najbolesniji mogući način privlače pažnju, plaše ljude i pokazaju svoju moć.
Svi ovi događaji posljedica su politike Zapada koji je (ne)svjesno stvorio i odgojio masovnog ubojicu, ISIL. Željan gospodarenja sirovinama i nalazištima energenata na Bliskom istoku, Zapad je borbu protiv terorizma godinama koristio za ostvarivanje svojih ekonomskih interesa. Istina je, zapravo ništa realno nije učinjeno da bi se spriječio razvoj globalne opasnosti oličene u tzv. ISIL-u. Nego je baš taj ISIL na neki način zapadnjački proizvod, jer je zapad naoružavao svakoga tko je prihvaćao borbu protiv sirijskog predsjednika, koji ljubomorno čuva izvore nafte i plina u svojoj zemlji.
Hoće li se Zapad konačno zauzeti i snositi posljedice dugogodišnjeg zataškavanja pravog problema? Hoće li se udružiti sa Rusijom, koja je po pitanju uništavanja džihadističke moći postigla više u mjesec dana nego Zapad godinama. Hoće li zajedničkim snagama uništiti ISIL?
Na sve strane se spominje zatvaranje granica, podizanje ograde. Je li to rješenje? Praviti od Europe urbanu tvrđavu, misleći da će se tako spriječiti daljnji prodor džihadista. Bude li scenarij takav dogodit će se da će u konačnici borba protiv suzbijanja međunarodnog terorizma biti neuspješna.
Tko će biti najveća žrtva u svemu ovome?
Bit će to upravo oni koji bježe od tih terorista u Europu, nadajući se pomoći od demokratske Europe koje je počela pokazivati svoje nacionalističko i šovinističko lice podižući granice, gledajući sve te ljude kao potencijalnu prijetnju. Izbjeglice koje spašavaju gole živote počinju prisilno vraćati u ruke ISIL-ovaca od kojih i sami bježe.
Nastavi li se provođenje takve negativne politike Europom će zavladati strah prema svim ljudima druge nacije, rase, vjere ili uvjerenja. Možda malo pretjerujem, ali ovo mi izgleda kao nekakva verzija sudnjeg dana. Neće doći do toga ako se Zapad uistinu suoči s problemom i prizna greške svoje dugogodišnje politike. Nadajmo se da šansa još uvijek postoji. Budimo ponosni što se Hrvatska sa cijelom situacijom nosi demokratski, ne podiže nikakve bodljikave ograde i ne poistovjećuje izbjeglice sa teroristima.
Cijelo pitanje je puno dublje nego što se čini. Često naglašavam da duboko vjerujem da ni jedan čovjek nije rođen sa zločinačkim umom ubojice. Meni je najveće pitanje čime ponukan moraš biti da si spreman na takve stravične zločine. Koja je pozadina svega, tko su psihopati koji tim ubojicama pune glave do te mjere da su spremni dati svoj život za te luđačke ideale.
Po društvenim mrežama pojavljuju se slike i natpisi kako ISIL nije islam, odnosno da ne podupiru svi islamisti postupke svojih suvjernika. To je točno! Kako je tim ljudima? Njihova vjera se omalovažava. Kakva god da bila i kakve god nama neshvatljive običaje imala, islam je vjera kao i kršćanstvo i trebamo znati da ekstremistički islam nije isti kao islam kod muslimana koji ove postupke osuđuju. Znači da ih ne možemo bacati sve u isti koš i ponašati se fašistički i govoriti da su svi muslimani teroristi, da su izbjeglice teroristi.
Podjeljenost u svijetu mora prestati. Nemojte misliti da ta podjeljenost nas zaobilazi! Možda je u nekom ekstremnom obliku kod nas još nema, ali zna se do čega je na našim prostorima dovela godinama zataškavana međusobna mržnja. Dovela je do Hrvata i Srba, do ustaša i četnika,do kršćana i muslimana. Sad kad je to iza nas, kad smo se uspjeli izboriti za slobodu za kojom su naši pretci godinama patili, sad u granicama te zemlje koju smo stvorili otvaramo nove podjele, ustaše i komunjare, ljevičari i desničari. Hrvatski narod kao da ne vidi kako neki vrhovni političari svjesno zagovaraju međusobnu mržnju, zagovaraju podjele u Hrvatskoj. Govori im se svode na mi i oni, ma koje podjele, svi smo Hrvati.
Sramota je da obrazovane i priznate ličnosti koje imaju pravo i priliku istupati u medijima ne osuđuju sve takve podjele nego se i oni zauzimaju za svoje strane.
Prava čovjekoljubnost se može jedino očitovati kroz bratstvo i jedinstvo. Život bez podjeljenosti, život bez ovih i onih, nas i njih. Svaki čovjek je poseban, živi svoj život na način koji želi. Nemojmo biti ujedinjeni samo onda kad nas događaji oko nas stresu i otvore nam oči. Zaboravimo podjele, ostavimo ih u prošlosti, to je jedini način na koji možemo ići naprijed, napredovati kao nacija, kako u duhovnom tako i ekonomskom smislu. To je jedini način na koji se možemo uspješno boriti s ovom situacijom.
Svaka nova podjela vodi samo ka većem raskolu. Ustrajmo u miru, ne u osveti! Jedino sloga i mir može riješiti ovaj kaos u svijetu!
Svijet treba ustrajati na jedinstvu, bez osuđivanja, bez diskriminacije na rasnoj, vjerskoj i etničkoj bazi. Ukoliko se svi ne osvjestimo i ne počnemo primjenjivati to pravilo i takav način življenja i ustrajanja od svoje najuže okoline, sve ono što je godinama građeno polako, ali sigurno će se srušiti. Sve ono što su Europa i svijet gradili nakon 2. svjetskog rata, nakon nacističkog terora čije je zločine svijet godinama pamtio i zgraža se nad njima i dan danas, past će u zaborav jer će sadašnjost postati okrutnija.
Nažalost, nekad jednostvano nije moguće voditi se onom tko tebe kamenom ti njega kruhom. Događaji koji su posljednjih godina uzdrmali čovječanstvo od strane terorizma spadaju u jedan takav slučaj. Nekad se stvari nažalost ne mogu riješiti mirnim putem. Do ove strašne situacije u svijetu je dovela baš ta podjeljenost i luđački apetiti velikih sila. Jedino što se sad može napraviti je uložiti sve moguće snage u njeno zaustavljanje .
Stotine ranjenih i svi oni čiji su voljeni u toj strašnoj brojci od 129 izgubljenih života, tražit će pravdu i zaslužili su je!
Svi ideali svijeta nisu vrijedni suze jednog čovjeka!
