Studenti su budući nosioci društva, ali su neki od njih idioti
Sarma i student. Hmmmmm. Mogao bih reći da je prosječan hrvatski student poput sarme, poput trudbeničke sarme stare majke poslane autobusom u Zagreb. Čim je malo jače podgriješ ona se lako raspada. Tako i student, čim ga malo jače pogurneš, čim mu staviš i najmanji pritisak na leđa on ima tendenciju da se raspadne.
Sarma i student. Hmmmmm. Mogao bih reći da je prosječan hrvatski student poput sarme, poput trudbeničke sarme stare majke poslane autobusom u Zagreb. Čim je malo jače podgriješ ona se lako raspada. Tako i student, čim ga malo jače pogurneš, čim mu staviš i najmanji pritisak na leđa on ima tendenciju da se raspadne.
U stodevetki sam. Ušao sam, dakako, na prednja vrata. Ignoriram vozačeve prijetnje vezane za vožnju bez karte i on nema izbora nego da krene dalje. Ipak, i dalje sam oprezan. Pogledavam oko sebe u potrazi za kontrolorima. Znam da su među nama. Vrebaju poput nindži. Pojavljuju se maskirani u invalide, nemoćne starice i labradore.
Iako u smrtnom strahu od nepredviđenog „kontroliranog“ napada pogled mi se zaustavio na dvojici urbanih momaka. Obojica izgledaju čisto i uredno. Jednome je ime Visoki. Visok je i nosi majicu s likom Nicholasa Cagea. „Salvador Dali“ brkovi na njegovom licu izgledaju nametljivo i upućeniji promatrač bi rekao da je on udžbenički primjerak hipstera. Drugi je izrazito nizak i zove se Niski. Nosi limitedice i majicu kickboxing kluba. Njegova cjelokupna pojava na čelu sa srnećim očima je izrazito ugodna. Obojica zaudaraju na mješavinu parfema.
Razgovaraju glasno. Namjerni slušatelj poput mene ne može ne čuti njihov dijalog koji je tečan poput izvora Cetine. Sad sam već dovoljno blizu da im opasno narušavam privatnost.
Izgleda da im moja blizina ne smeta. Izvukao sam papir i olovku i stao zapisivati njihov razgovor od riječi do riječi.
- Smatram da hrvatski gospodarski kolaps počiva na dva osnovna problema. Prvi je osnovno i srednje obrazovanje. Drugi je propast poljoprivrede – započeo je Visoki.
- Joj, ne opet. Nemoj opet. U ime stare majke i bolesnog oca prestani– očajničkim glasom ga je molio Niski.
- Finski obrazovni sustav je sustav kojeg Hrvatska treba kopirati i zatim sprovesti u djelo. Dosta je improviziranja. Mi STUDENTI moramo pokrenuti revoluciju – rekao je Visoki.
- Jel znaš ti da u Finskoj učitelji toliko dobro kotiraju u društvu da mogu jebat što god požele? – replicirao je Niski.
-Naravno da znam – rekao je Visoki pomalo nadmeno pa sam ga odmah okarakterizirao kao jednog od onih likova koji misle da sve znaju. Odmah je nastavio: Drastično manje šanse hrvatskog učitelja za snošaj u odnosu na finskog su tipičan pokazatelj u kojim govnima se ovo društvo nalazi.
- Pravo govoriš. Dajmo im da jebu – sarkastično će Niski.
- Nije bit u jebanju idiote. Ne pričamo o tome. Govorim o tome da ne možeš očekivati od slabo plaćenog fakultetlije da kvalitetno prenese znanje na djecu ako je frustriran. Učitelj je temelj kvalitetnog obrazovanja. Smatram da ja kao student Fakulteta političkih znanosti mogu utjecati na korjenitu promjenu ne samo osnovnog i srednjeg obrazovanja nego čitavog sustava. Tek promjenom sustava će nastupiti u ovom "Apsurdistanu" blagostanje. Finsko blagostanje – s očitim ponosom u glasu je zaključio svoj monolog Visoki.
-Još mi nije jasno kako se mene kao prosječnog studenta VERN-a tiče učiteljska nejebica? O čemu uopće pričaš ti? – napeto će Niski.
- Skoncentriraj se. Ovdje nije riječ o seksualnim navikama učitelja nego o promjeni sustava.
- Drugi problem koji sam na početku spomenuo - uzbuđeno je nastavio Visoki – je poljoprivreda. Ja sam duboko uvjeren da će se ova država poput feniksa izdignuti iz gliba u kojem trune upravo kroz poljoprivredu. Mladi se moraju početi vraćati selu.
- Znam frajera, najbogatija kuća u dolini Neretve, kičma mu otišla. Saginjao se po dinje, sad se kurac saginje – zajebantski je poentirao Niski.
- Ti si idiot. Zar ti misliš da poljopr...
- Gle frende, s poljoprivredom sam najpovezaniji u Božićno vrijeme kroz hibrid kupusa i mljevenog mesa iliti sarmu, moje malo kulinarsko čedo.
-Fina analogija. Sarma i student. Hmmmmm. Mogao bih reći da je prosječan hrvatski student poput sarme, poput trudbeničke sarme stare majke poslane autobusom u Zagreb. Čim je malo jače podgriješ ona se lako raspada. Tako i student, čim ga malo jače pogurneš, čim mu staviš i najmanji pritisak na leđa on ima tendenciju da se raspadne.
- Ne razumijem. Moja susjeda Nora pravi sarme po kosovskoj recepturi. One su i podgrijane postojane poput sitog orla u opuštenom, gotovo rekreacijskom letu.– dekoncentrirano reče Niski.
- Pusti sad kosovske sarme. Kakvi orlovi jebem ti?
- Ej, ne slušam te uopće. Izgubio sam te još kod „temelja kvalitetnog obrazovanja“.
- Evo pogledaj nas. Mi gorimo, mi smo vreli poput žara pod mladim janjetom na zadvarskom sajmu. Vrijeme leti. Ne želim se zateći star i nemoćan žaleći jer nisam bio dio promjene. Ili što bi David Hume rekao. „I od taloga života nadaju se dobiti ono što prvi živahni trk nije im mogao dati" - uz sjetan pogled kroz prozor izgovorio je Visoki.
- Frajeru izgorio si, stravično si izgorio – Venus Williams.
- Ajd onda ti daj neki prijedlog. Imaš li ti neku viziju budućnosti? – pomalo nervozno upitao je Visoki.
- Prošlo proljeće sam regularno jebao. Želim jebati opet. Regularno.
- I jesi li poduzeo išta u vezi toga?
- Dodao sam Franku. Ispočetka sam joj lajkao slike, s mjerom i ukusom prije svega. Onda sam joj napisao na zid nešto...– rekao je Niski ne mogavši prikriti žarenje u obrazima.
- Što?
- Hvala što ste prihvatili zahtjev za prijateljstvo.
- O Bože...uglavnom, moraš shvatiti da je uloga studenta prije svega da motivira svakog pasivnijeg pojedinca i svaku društvenu strukturu na JOŠ. JOŠ je ključna riječ. On mora raditi JOŠ više i JOŠ jače. On mora biti pokretač... osovina. On mora napraviti sve da se ovo trulo društvo jednom postane raj na zemlji - nadmeno će Visoki.
- U mom raju bogovi su Smoje i Toma Bebić. Vino i teleća peka konzumiraju se i za doručak, a ecstasy dolazi u svim varijantama, od umjetnog zaslađivača kave do sladoleda u deset neodoljivih okusa. Žene šetaju gole. U sisama su im zvučnici iz kojeg trešti techno.
- Ti si zaslijepljena budala. Upravo sam identificirao dva osnovna hrvatska problema, a ti se praviš lud umjesto da promišljaš o promjeni. Pa čovječe ovaj bus je možda mjesto rođenja revolucije.
- I dobro jebi ga, što ćemo sad? – umorno će već Niski.
- Kako što?
-Pa hoćeš poduzimat išta? Kad počinje revolucija?
- Ispiti mi počinju idući tjedan pa ne mogu, ali svakako bih s revolucionarnim djelovanjem otpočeo s početkom idućeg semestra... ako stignem. Planiram pojačati teretanu pa ću vidjeti koliko ću uhvatiti vremena.
- E, samo da ti kažem, u subotu Gonzales organizira rođendan u Besta. Bit će svježeg speeda, taman ispod čekića. Ima da nas nema – rekao je Niski.
-Dakako, kolega – veselo je zaključio Visoki i na stanici na Velesajmu uz revolucionarni iskorak izašao van iz autobusa.
