Ruke se inače ne peru?

U top-3 teme posljednjih mjesec dana, ako ne i duže, u Hrvatskoj je koronavirus. Stoga sam i ja odlučila pisati o toj nezaobilaznoj temi. Budući da nisam mogla razgovarati s Koronom, pokušat ću je nekako sama predstaviti. Pojavila se krajem prosinca 2019. godine u Wuhanu koji je smješten u Kini, u pokrajini Hubei. Oboljeli su razvijali simptome bolesti dišnog sustava, a većinu povezuje boravak na gradskim tržnicama ili sličnim okupljalištima, a prema istraživanjima bolest su prenijele životinje, odnosno sisavci. Zaraženo je preko 92 tisuće, umrlo je nešto više od 3 tisuće, dok je izliječeno oko 48 tisuća ljudi diljem svijeta.

Početkom siječnja 2020. godine počinje se posvećivati veća pažnja ovoj bolesti zbog njenog brzog širenja i zbog brojnih smrtnih slučajeva. Postalo je napeto kada je virus stigao u nama susjednu državu, Italiju. Mislili smo (ili se samo nadali) da se o virusu u medijima ne može više pričati, no baš tih dana virus je došao i u našu državu. Golem broj priloga o koronavirusu objavi se svakodnevno u svim novinama, na svim portalima, radijima, televizijama. Ljudi se primarno informiraju o bolesti upravo konzumirajući taj sadržaj. Sada se već pojavljuju i takozvane pozadine i namjere ove bolesti, u smislu upućivanja na političke igre u svijetu, a nađe se tu i tamo i koja teorija zavjere koja tvrdi da je korona američko biooružje ili nešto tome slično.

Vezano: Provjerili smo provode li hrvatski studentski gradovi mjere opreza zbog koronavirusa i dolaska inozemnih studenata

Svakodnevno nailazim na članke kako izbjeći zarazu. Najpametnije nam je nositi zaštitne maske (koje nam, kako kažu, neće pomoći, ali neka se nađu), izbjegavati gužve (posebno je opasan javni prijevoz) i prati ruke. Teme se u većini slučajeva ponavljaju, no stvar koju ja želim ovdje spomenuti primarno je higijena ljudi. Ne, ne želim pisati o tome koliko puta dnevno se peru ruke, koliko dugo, kakvom vodom i kakvim sapunom, već želim ukazati upravo na te članke i njihov smisao, odnosno besmisao.

Higijena je nešto što se ne uči, ljudi je instinktivno prakticiraju, a odgajajući svoju djecu te instinkte prenose na njih. Prije nekoliko sam dana, točnije 2. ožujka, pročitala članak o tome kako je hrvatski krizni stožer izdao specijalne upute za pranje ruku. Nećete vjerovati, ali treba vam 30 sekundi! Javni prijevoz oduvijek je bio leglo bakterija i virusa. Nije rijetkost vidjeti kako se ljudi gade dotaknuti bilo koju površinu u tramvaju ili autobusu, pretpostavimo da je to zbog toga što su svjesni koliko se virusa ili bakterija nalazi na njima. Mnogi nakon doticaja s takvim javnim površinama odmah peru ruke ili ih dezinficiraju, nije mi jasno odakle sada tolika panika oko potencijalnih zaraza tijekom boravka na javnim mjestima. Počinje se pisati i o dezinfekciji tramvaja i ulica, što je postalo aktualna tek u ovim kriznim trenutcima. Žalosno je što se takve stvari ne prakticiraju svakodnevno. Vjerujem da su financije glavni razlog tomu, stoga su nam ruke vezane, odnosno prljave.

Vezano: Studentica na Erasmusu u Italiji: fakultet je zatvoren, ne može se vratiti u Hrvatsku kada je planirala

Pritisak medija, zabrinutost ljudi i nepromišljene riječi, odnosno preuveličavanje rezultiraju situacijom u kojoj se trenutno nalazimo. Istina je da bolest postoji i širi se, od te iste bolesti umire se neovisno o godinama. Širi se kapljičnim putem, znači bezbroj je načina da virus unesemo u svoje tijelo. Trebamo razmišljati na koje se sve načine možemo zaraziti i izbjegavati takve situacije. Možda je čak i potrebno nositi maske i izbjegavati gužve, ali zar se ruke ne peru i inače?

Još bih za kraj spomenula riječi najvećeg lokalnog, ako ne i regionalnog influencera, Deana Kotige – Psihu si saberite, ruke si operite.