Menstruacija i menstrualne potrepštine kao luksuz

Svi mitovi, stigme i sram na ovu temu dio su naše tradicije koji su inherentni u našem patrijarhalnom društvu. Menstruacija je prikazana kao plava tekućina u televizijskim reklama te se rijetko ili gotovo nikako ne pitamo zašto je tako. To nam je jednostavno prihvatljivo. Kada je prije nekoliko godina australijska tvrtka Libra započela globalnu kampanju #bloodnormal i time odlučila normalizirati menstruaciju u društvu, došlo je do velike podjele u javnosti. Zanimljivo je kako smo navikli gledati na televiziji nasilne scene koje uključuju krv i pritom nam takve scene nisu strašne koliko realni prikaz menstruacije na toj istoj televiziji.

Ono što je zabrinjavajuće je kako su se riječ menstruacija i siromaštvo pronašli kao jedan pojam – menstrualno siromaštvo. Dok je pojam menstrualnog siromaštva nekima nepoznanica, mnoge žene nemaju pristup osnovnim higijenskim potrepštinama. Često mislimo da je ovaj oblik siromaštva rezerviran za neke nama daleke zemlje, ali prisutno je i u Europi. Tema menstrualnog siromaštva u Hrvatskoj aktualizirala se projektom #TetkaPerioda. Online istraživanje, provedeno u sklopu projekta riječke Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, razbilo je tišinu i sram oko ove teme.

Istraživanje, u kojem je sudjelovalo 6084 ispitanica, prosječne starosne dobi 31 godinu, pokazalo je kako si 11,9% njih ne može priuštiti higijenske potrepštine pa izostaju s nastave ili koriste improvizacije poput toaletnog papira ili gaze. Nadalje, više od trećine ispitanica (36,4%) navelo je da im se događa da moraju kupiti manje kvalitetne menstrualne potrepštine zbog njihove cijene, pri čemu 8,3% navodi da je to često, a 28,1% ponekad. Više od 10% ispitanica je navelo da im se događa da nemaju dovoljno menstrualnih potrepština da ih mogu promijeniti kad god žele (11,9%), kao i da si ne mogu priuštiti menstrualne potrepštine (11,9%).

Svako društvo i svaka kultura drugačije pristupa ovoj biološkoj datosti. Škotska koja je zakonom uvela besplatne higijenske proizvode za sve žene pravi je primjer koji pokazuje kako je moguće postići jednaki pristup higijenskim ulošcima, tamponima, menstrualnoj čašici... U Republici Hrvatskoj žene i dalje plaćaju seksistički porez od 25% za nešto što je esencijalno potrebno, premda se prema aktualnim vijestima najavljuje smanjenje poreza na 13%. Kao da nije dovoljna činjenica su žene u našoj državi, 11,6% manje plaćene za isti posao u odnosu na muškarce, pa moraju još plaćati tzv. ružičasti porez.

Menstrualno pitanje nikada nije dobilo dovoljno prostora u javnosti zbog toga jer je to žensko pitanje. Za menstruaciju se kaže da je to privatna stvar. Naravno da je, ali menstrualno siromaštvo nije privatna stvar i sama činjenica da ono postoji je nedopustiva. Kada govorimo o menstrualnom siromaštvu, ono nije samo nedostatak financijskih sredstava pri kupnji menstrualnih potrepština. Ono uključuje menstrualni stid i sram, nerazumijevanje i osuđivanje okoline, nedovoljno poznavanje menstrualnih potrepština, sram pri kupnji menstrualnih potrepština, nedostatak odgovarajućih higijenskih uvjeta, izostanak s radnog mjesta/škole/fakulteta, nedostatak edukacije i manjak informacija. Sat biologije u školama često je jedini izvor informacija o reproduktivnom zdravlju te nije dostatan. Hvalevrijedne inicijative na lokalnoj razini počele su tražiti rješenje ovog oblika siromaštva. Uvođenjem seksualnog odgoja u škole uvelike bi se pristupilo problemu i edukaciji djevojaka, ali i dječaka. Ono što je prijeko potrebno na državnoj razini je smanjivanje tzv. period tax jer je Hrvatska treća na svijetu po njegovoj visini. Problemu doprinosi i manjak afiniteta građana te donositelji odluka koji su oprečnog razmišljanja i time izruguju ovu problematiku i zaboravljaju na sve žene.

Borba protiv menstrualnog siromaštva je borba za ravnopravnost spolova, borba za dostojanstvo i pravednost žena jer higijena nije luksuz.

Rubrika Kutak ravnopravnosti pokrenuta je u okviru istoimenog projekta koji je provodila Ženska soba – Centar za seksualna prava u partnerstvu s Centrom za razvoj mladih. Projekt je financirao Središnji državni ured za demografiju i mlade. Sadržaj ovog teksta u isključivoj je odgovornosti Udruge Ženska soba – Centar za seksualna prava.