Koronavirus iz perspektive studenta: „Bilo je teško ostati imun na videozapise Kineza kako jedu šišmiše”
Tomislav Volarić, student druge godine kulturnih studija na Filozofskom fakultetu u Rijeci, iznosi svoje viđenje situacije u kojoj se nalazimo. Tekst je odraz njegovih misli.
Tomislav Volarić, student druge godine kulturnih studija na Filozofskom fakultetu u Rijeci, iznosi svoje viđenje situacije u kojoj se nalazimo. Tekst je odraz njegovih misli.
Misli ljudi u prosincu bile su misli uobičajene za taj dio godine. Neki su planirali skijanje, neki proslavu Nove godine, a neki su na terasama kafića raspravljali o tome tko će biti novi predsjednik Republike Hrvatske. Studenti su se borili s mnogobrojnim kolokvijima, srednjoškolci i osnovnoškolci s ispitima, što je njima (a i dobrom dijelu njihovih roditelja) predstavljao stres koji im je u tom trenutku djelovao golijatski. Postoji i cijeli niz drugih stresova te prirode, poput tehničkog pregleda automobila ili odlaska veterinaru s pomalo ostarjelom kornjačom. Tek negdje, u pozadini, mogla se na vijestima čuti vijest o izvjesnom koronavirusu koji nam je djelovao tako daleko, dosadno, pomalo i smiješno. Naravno, to se ne odnosi na sve ljude, no bilo je teško ostati imun na razne videozapise Kineza kako jedu šišmiše. Jedni smo druge označavali na takvim i sličnim objavama uz popratne komentare koje su zasigurno već mnogi od nas potisnuli. Više nam nije smiješno. No, krenimo redom.
Vezano: Hrvatski student u Indiji: „Koga policija uhvati da krši izolaciju, izbatina ga šibom”
Je li korona stvarno tako daleko?
Vrijeme je prolazilo, a onaj prigušeni glas voditelja središnjeg dnevnika postao je sve jasniji i sve glasniji. Međutim, lijepo vrijeme netipično za siječanj ljude je izmamilo na šetnice, trgove, gradska korza. Pila se kava, komentirali Liga prvaka i povratnički koncerti Vesne Pisarović. Ali, da, onima željnijima dnevnih aktualnosti nije promaknuo grad Wuhan, grad od jedanaest milijuna ljudi u istočnoj Kini za koji prosječan čovjek vjerojatno, ne podcjenjujući ničija geografska znanja, nikad nije čuo. Uskoro nam je postalo jasno da COVID-19 nije bezazlen. Neki su ga podcjenjivački, neiskusno i laički uspoređivali sa sezonskom gripom, što ga je očito samo razljutilo te je odlučio pokazati zube. Italija, naša susjedna zemlja, uskoro će osjetiti sav bijes i susresti se s nezapamćenim izvanrednim stanjem kakva nije bilo još od kraja Drugog svjetskog rata.
COVID-19 u našem dvorištu
Laicima, općenito svim civilima i neslužbenim osobama, teško se može zamjeriti što im se COVID-19 po simptomima učinio sličan običnoj gripi. Kašalj, otežano disanje, respiratorni problemi, temperatura… – uistinu i jesu simptomi gripe koji su nam svima poznati. No, razliku smo mogli naslutiti u trenutcima kada je onaj glas na televizoru postao u potpunosti jasan, glas koji je upozoravao na epidemiju, paničnu gradnju montažnih bolnica i strogu karantenu koju su propisale kineske vlasti. Prva zabilježena smrt već je bila znak za uzbunu. Uz to, virus je došao u najgore moguće vrijeme (ako uopće i postoji dobro vrijeme za virus koji će obuhvatiti cijeli planet), u vrijeme Kineske nove godine kada milijuni putuju iz Kine ili u nju. Uskoro, preko Tajlanda, Južne Koreje i ostalih azijskih zemalja, virus je stigao i u SAD te Europu. U veljači su prvi slučajevi zabilježeni u drugim zemljama, a posebno će pogođena biti Italija. Epidemija je prerasla u pandemiju, a Talijani i dalje nisu shvaćali ozbiljnost situacije. Italija je već 22. veljače zabilježila prvu smrt uzrokovanu koronavirusom, a do kraja veljače, odnosno početka ožujka, virusom su bile zahvaćene sve talijanske regije. Uskoro su krenule restrikcije kretanja, zabrana letova, a najekstremnije mjere koje su kao šamar ukazale na ozbiljnost situacije uveo je talijanski premijer Giuseppe Conte kada je u Lombardiji i četrnaest ostalih sjevernih pokrajina uveo potpunu karantenu. Samo dan poslije cijela Italija, svih 60 milijuna stanovnika, našlo se u karanteni. Jedino što radi u državi su dućani i ljekarne, a zemlja se nalazi u potpunoj blokadi. Bez obzira na sve mjere Italija je postala epicentar pandemije te broji desetke tisuća slučajeva. Po broju preminulih Italija je prešla Kinu, a zadnjih dana svjedočimo apokaliptičnim scenama vojnih kamiona koji prevoze beživotna tijela jer su krematoriji – pretrpani. Naime, prema voditelju jednog od krematorija u Bergamu, kada bi radili cijeli dan, ne bi se uspjeli pobrinuti za više od 40 tijela, a broj umrlih daleko premašuje taj broj. Naravno, ljudi umiru i iz drugih razloga, no očit je utjecaj koronavirusa na tu brojku. Osim Italije, veliku borbu s pandemijom vode i Španjolska, Njemačka, Iran…
Vezano: Talijani negiraju da im rade ugostiteljski objekti; donosimo još informacija iz prve ruke
Budimo pametni, budimo odgovorni, budimo solidarni
Ako se ne budemo pridržavali mjera koje su propisane iz očitih razloga, mogla bi nas zadesiti sudbina Italije. Budimo odgovorni prema sebi, a pogotovo prema starijim članovima našeg društva, prema djedovima i bakama koji su nam toliko dali u životu i koji su nas naučili mnogim stvarima i ostavili neizbrisiv trag u našim životima. Budimo odgovorni prema našim roditeljima, onima koji već boluju, prema našim prijateljima i poznanicima. Pokažimo solidarnost i pomozimo jedni drugima. Vrijeme je da svatko od nas bude promjena koju želimo za ovaj svijet, za naš jedini dom. Vrijeme je da zaboravimo na sebičnost, da naučimo cijeniti medicinsko osoblje, tete na blagajnama i sve one koji u ove dane moraju biti na svojim radnim mjestima. Čovjek je socijalno biće i interakcija s drugim ljudima bitna mu je, no probajmo iz svakog zla izvući neko dobro. Sada barem možemo provesti više vremena s obitelji, zajednički objedovati, pogledati filmove koje inače, zbog užurbanog načina života, nemamo vremena pogledati, možemo i raditi na nekoj stvari u kojoj smo se oduvijek željeli okušati. Ovim člankom, koji mi je prvi u životu, ja sam stavio kvačicu kraj jedne od tih stvari. A i ti, dok čekaš da se vratimo u svoju svakodnevicu, možeš napraviti isto.
