Hijerarhija u teretani: Od GYMnazijalca do Lane

Otkad sam krenula u teretanu ne bih li se isklesala kao Michelangelov David i otkad me počinju ispitivati jesam li povratila kondiciju, na što odgovaram klasično da povratila jesam, kondiciju nisam, prošle su pune dvije godine Šalim se, nisu prošla još ni tri tjedna, ali sasvim dovoljno da svjesno, savjesno i odgovorno prezentiram svoje viđenje hijerarhije u, usudila bih se reći, svakoj teretani. Krenimo redom, odakle drugdje nego od najvažnije karike u lancu.

1. Najviša kasta: GYMnazijalci

Na samom vrhu teretanskog lanca kao najvažnija karika i uzdanica budžeta teretane nalaze se GYMnazijalci. Ako ih pitate koju školu su završili, oni odgovaraju: GYMnaziju, he he, a na pitanje što je masa odgovaraju: Masa je mama, he he he he. Nabildani su i isklesani kao onaj već spomenuti Michelangelov David i, ako teretana ima svoju teoriju o opstanku najjačih kao što je to imao Darwin, oni bi bili ti koji bi opstali. Nerijetko guglaju: teretane u Hrvatskoj, ima li ‘ko jači od mene? Prepoznat ćete ih, osim po mišićima, i po tome kako te svoje mišiće nakon svake napravljene vježbe odmjeravaju, premjeravaju i maze. Oni su u teretani nešto kao oni štreberi koji u školi podsjećaju učiteljicu da ste imali domaću zadaću taman kad je ona to zaboravila, pet minuta prije kraja sata, pa zbog njih morate smišljati je li bolje da se pretvarate da vam je loše ili da jednostavno iskreno i otvoreno priznate da vam je mačka OPET pojela zadaću (mi vam vjerujemo).

Tko god i iz koje god razine lanca ulazi u teretanu, pozdravlja prvo ne čovjeka na porti nego GYMnazijalce koji su alfa i omega i svi ih znaju, ne nužno jer to žele, nego jer ih je jednostavno nemoguće izbjeći jer u teretani provode 25 sati dnevno. Da, znam da dan ima 24 sata, ali u tome i je poanta. Jednom rukom podižu uteg težak 180 kg, a drugom rukom mašu drugim GYMnazijalcima na drugom kraju dvorane. S nepovjerenjem pogledavaju u nove članove koji nemaju mišiće i skeptično ih gledaju s dozom žaljenja jer vjeruju da će još danas odustati, što i ne bi bilo loše jer ionako baš sve vježbe rade krivo i oni im moraju doći pomagati s drugog kraja dvorane i namigivati uz napinjanje mišića ruku i riječi: Ako te tko gnjavi, samo se meni javi, he he he he. Kada se dvoje iz GYMnazijskog klana sretnu, recimo neka to budu Mrle i Kiki, prvo se pozdrave sa 100 sklekova, a onda Kiki pita Mrleta: E, Mrle, jel znaš možda koliko je sati? Mrle na to ispali k’o iz topa: 15 minuta do seta vježbi za nogu. I Kiki automatski zna da je 19:15 sati. Također, kada Mrle pita Kikija što radi u četvrtak popodne, Kiki odgovara: Ruke i prsa.

2. Srednja kasta: dosadna kasta

Srednja kasta, poznata još i kao dosadna kasta, su svi oni koji već prilično dugo idu u teretanu, ali nisu ni dovoljno zreli (tj. mišićavi) da budu najviša kasta ni dovoljno loši da budu najniža kasta. Ni vamo ni tamo. Sve vježbe rade pravilno i neprimjetni su po bilo kojem aspektu što ih čini dosadnima, a kada vježbate, s obzirom na to da prilikom vježbanja vrijeme prolazi sporije nego zadnja minuta utakmice zadnjeg para koji čekate za dobitak na kladionici, tada želite promatrati nekoga tko je dovoljno zanimljiv, smiješan, misli da je osvojio svijet ili jednostavno sve vježbe radi prekrivo i tamo gdje idu noge stavi glavu. Nažalost, srednja kasta nije ta koju ćete tražiti pogledom u tom slučaju. Osim ako među njima ima netko zgodan. Onda hoćete. Među njima je i Luka kojeg ćete bolje upoznati u četvrtoj kasti.

3. Niska kasta: početnici i neozbiljni

Niska kasta su svakako početnici i neozbiljni. Kada ih pitate jesu li se zagrijali, neki od njih čak odgovaraju: Nisam ti ja rerna da se moram zagrijat, he he he he, što ih čini krajnje neozbiljnima. Početnici se dijele na dobre (moja sestra i ja koje se zagrijavamo) i loše. Nemaju dozvoljen prijelaz u srednju kastu jer je potreban određeni vremenski period kako bi se afirmirali i dokazali svoju odanost vježbanju i teretani. I jer nemaju mišiće. Drugoj podskupini, neozbiljnima, pripadaju oni koji su tijekom vježbanja na Instagramu (ja ne nosim nikad mobitel u teretanu, pa nisam među njima, ali inače bih vjerojatno i ja bila tu) i zbog tipkanja na mobitel nisu prisutni duhom, zbog čega sve vježbe rade krivo, zgrbljeno i nepravilno, pa je bolje da jednostavno odu kući provjeravati je li im Karlo iz Sesveta lajkao netom objavljenu sliku iz teretane.

4. Najniža kasta: Lana

Najnižoj kasti pripadaju one cure koje dolaze s večernjim make-upom (bez obzira na to je li jutro, podne ili večer) koji uključuje jarki ruž. Na Instagram u opis slike s frendicom stavljaju #GYMbithces, a neizbježno im je i podizanje majice te serviranje golog trbuha „na izvol’te“ zbog Luke koji vježba noge na spravi pokraj. Luka uglavnom više mari za legday nego za golišavu Lanu koja ga uvijek pokušava dobiti na istu foru, ali tu i tamo pogleda i na taj način osokoli Lanu da majicu podigne još malo više i isprsi se još malo jače, čak i ako to nije dobro za vježbu, dok joj u glavi nerijetko svira stih: Jedan za mamu, jedan za tatu, za zlato i za Audi Quattro.

Pripadnice ove kaste možete prepoznati, osim po ružu i podignutoj majici, vrlo često i po pogledu koji je uperen uglavnom ili prema Luki ili prema ogledalu u kojemu provjeravaju je li im diskutabilna poza za vježbanje dovoljno primamljiva da zbuni Luku pri brojanju serija, dok je on uglavnom neumoljiv i s jasno posloženim prioritetima da je došao taj dan po vježbe za noge, a ne neke druge dijelove tijela. Nerijetko im se dogodi da se pretjerano isprse zbog već spomenutog Luke, zbog čega im priđe Mihael kojemu bezobrazno kažu: Neću ti dat svoj broj, na što Mihael odgovori: Nisam ni htio tvoj broj nego sam ti samo došao reći da krivo radiš vježbu. Auć…

Zaključak

Da ne duljim sa zaključkom, nakon analize ovih četiriju kasti na koje se dijele polaznici i plaznice teretana, neupitno je da odlazak na vježbanje preporodi cijelo tijelo i psihički rasterećuje, ali ma kojoj kasti pripadali u teretani, Lukinom svijetu ili u svom svijetu općenito, važno je voditi se onom dobrom, starom, poznatom i mudrom da nije ni upola važno u životu raditi naporno koliko je važno raditi pametno.