Dobro je sve
Primijetila sam u zadnje vrijeme ljudsku potrebu uspoređivanja s drugima. Pokušavamo ići u korak sa svima, a na kraju se ostajemo vrtjeti u krug jer svi idu u različitim smjerovima.
Primijetila sam u zadnje vrijeme ljudsku potrebu uspoređivanja s drugima. Pokušavamo ići u korak sa svima, a na kraju se ostajemo vrtjeti u krug jer svi idu u različitim smjerovima.
Bok, ja sam Tamara i inače nisam motivirana osoba. Tu i tamo me zapuhne, pa ne mogu reći nalet motivacije, ali ono, vjetrić, propuh motivacije već nekako. Obično ga ignoriram jer sam se navikla utapati u svojem udobnom stresu, umoru i netoleranciji prema ičemu veselom jer ipak imam neki imidž koji moram održavati. I da ti kažem, to je čisto u redu.
Ako si pročitao barem jedan moj članak, znaš da to nisu neke poučne priče koje će te promijeniti iz korijena. Najčešće nakon moje kolumne nećeš dobiti poriv da se promijeniš, da okreneš svoj život naopako, nećeš početi jesti blitvu kuhanu na dahu divljih jelena, raditi sklekove ili postati bolja osoba jer sam ja napisala nešto jako inspirativno. To ti je tako isključivo iz jednog jedinog razloga – jer mi se ne da. Ne da pametovati i pričati o stvarima koje ne razumijem samo da bih te fascinirala. Sjećam se da sam jednom išla čitati nekakvu random kolumnu pa sam u uvodnom dijelu teksta morala guglati tri različita pojma koja su otprilike značila bok, kako si i kajmak s marmeladom. Ne baš tim redoslijedom, ali razumiješ me. O tome ti pričam, na internetu su ionako svi prepametni pa ne moram biti i ja.
Ne da mi se folirati sam bolja od tebe, ne da mi se glumiti moralnu vertikalu društva jer to nisam – i to je okej, rijetko koji jesu. Plus, vjerujem da si pametna osoba sama po sebi i da imaš neki vražji moralni kompas – a čak da ga i nemaš, nećeš ga naglo uzgojiti jer si u mojoj kolumni pročitao da je dobro dati teti koja prosi dvije kune. Nisu ti ga mater i ćaća poklonili. Na žalost, to je bila njihova odgovornost. Ima sasvim dovoljno ljudi koji vole osvješćivati narod i držati im moralne poduke, pa kontam da ne moram i ja. Ako si se već zabrinuo da ću sad krenuti kidati na skroz drugu stranu, da te odmah utješim, neću. Ni ovo neće biti pametna kolumna, samo sam ti htjela reći da je sve u redu, ti si u redu i sve što trenutno prolaziš je u redu.
Primjetila sam u zadnje vrijeme ljudsku potrebu uspoređivanja s drugima. Primjetila sam ju, ne nakon pročitane kolumne, nego nakon velikog broja mojih bližnjih i mene same koji su počeli sve više tonuti u vlastite frustracije izazvane postojanjem drugih ljudi. To se počne primjećivati što je osoba starija, jer u mlađoj dobi to dobro sakrivaš. Možda se malo natječeš s drugima, možda te malo boli jer je Ana dobila 5 iz kemije a ti si dobila 4 pa misliš da si glupa, ali u krajnjem trenutku te osjećaje pospremiš u ladicu zvanu boli me briga te nastaviš dalje sa životom. Ja sam uvijek imala dvojke iz kemije, ali sam zato imala 5 iz... pa ne mogu se baš sjetiti, al vjerujem da sam iz nekog predmeta imala. I to je frustiralo druge ljude, a ja nisam imala pojma jer su takve stvari bile rezervirane za moju boli me briga ladicu. Što si stariji, ta ladica je nešto punija i počinješ primjećivati uspjehe ljudi oko sebe. Uspjehe koje ti na prvi pogled nemaš.
FOTO: Tumblr
Gledam po tom vražjem fejsu, čujem od prijatelja i poznanika. Svi putuju po nekim skandinavskim državama, ide se na Erasmuse, skoči se do Venecije na vikend, te je u ovoj i onoj udruzi, ima bogat društveni život, veza sa savršenom Španjolkom mu odlično funkcionira i svaka dva mjeseca skoči do nje. Prosjek na faksu mu je fantastičan, vjenčanja se organiziraju, rađaju se djeca, završavaju tečajevi, volontira se.. Meni ti ljudi izgledaju kao da im sat ima 5 dana. I kako te onda ne bi bilo briga, kad takve pojedince usporediš sa sobom? Ja recimo, sjedim i vegetiram - i to uspješno. Tu i tamo me netko bocne pitanjem daj odi s nama na putovanje, zašto ne upišeš tečaj ovog ili onog, zašto se ne bi učlanio tu ili tamo. Pa frende, kako neću biti u bedu? Ali otkrila sam da je povremeni boravak u toj zoni isto okej.
Ja recimo ne putujem, ne udajem se, trudna nisam, prosjek na faksu lagano gubi prva četiri slova, u udrugama nisam, ali zato egzistiram. Radim tjedni posao, studiram, na vrat – na nos jedva stižem sve projekte koje moram napraviti, donekle održavam društveni i ljubavni život, tu i tamo otputujem kući na vikend. U stanu sam, ne čeka me "skuhano i oprano", stan se neće spremiti sam od sebe, gradivo se neće naučiti samo i seminari se neće sami napisati. I znam da nisam jedina u ovakvoj situaciji.
Zašto je to tako? Jer vjerojatno imam potpuo drugačiju pozadinu nego vi – pri ovome ne mislim na guzicu, ali i to nam je vjerojatno drugačije. U životu sam imala hrpu faktora koji mi nisu omogućili da si priuštim Erasmus ili put do Italije, u stvari, jedva da bih do Zaprešića mogla doći. Ali, to je okej. Jedini je problem u cijeloj priči to što se opterećujemo glupostima. Što pokušavamo ići u korak sa svima, a na kraju se ostajemo vrtiti u krug jer svi idu u različitim smjerovima. I to je jedina stvar u ovoj užasno pozitivnoj kolumni koja nije baš okej.
U ovoj kolumni sam ti samo htjela reći – dobro je sve. Nemoj se zamarati što ne putuješ, što ne postižeš iste stvari za koje misliš da postižu tvoji vršnjaci. Nemoj se zamarati što nisi udana do 30-e i nemaš troje djece jer šta će selo reći. Godina pauze prije nego što upišeš faks je sasvim normalna, to ne znači da si glup, to samo znači da ćeš u toj godini možda otkriti nešto što te zanima i u čemu ćeš biti uspješan. Isto tako, ako si već u bračnoj zajednici i imaš bebu, i to je lijepo. Ako si sa 18 godina znao što ćeš biti kad odrasteš - super, i ako si možeš priuštiti vikend u Azerbejđanu - go for it! Sve ide svojim tokom, i sve će prije ili kasnije sjesti na svoje mjesto, ukoliko se prestaneš vrtiti oko sebe.
Izjava o odricanju od odgovornosti
Informacije na ovoj stranici su isključivo informativne prirode. Nisam ti rekla da sad sjediš prekriženih ruku i čekaš dok ne dođe taj dan kad je sve na mjestu. Ako si već oganičen u nekim poljima, daj 100% sebe u nekim drugim. Možda ne možeš do Italije, ali možeš sutra odraditi dva sata više na poslu, napraviti 50 sklekova više ili provesti pola sata duže za skriptom (nećemo pretjerivati).
Živio ti meni!
