Cijepljenje protiv koronavirusa cjepivom AstraZeneca: iskustvo iz prve ruke

Od same najave završetka kliničkih istraživanja i početka primjenjivanja cjepiva protiv SARS-CoV-2 virusa intenzivno sam počela razmišljati o tome hoću li se cijepiti ili ne. Vagala sam sve razloge za i protiv, posebno zbog svoje kronične bolesti. Nakon brojnih medijskih natpisa o mogućnosti krvnih ugrušaka i sličnim nuspojavama odluka se činila sve teža i teža.

Krajem veljače i početkom ožujka bila sam kod kuće u Istri, pa sam iskoristila priliku i odlučila razgovarati sa svojim liječnikom koji me prati već više od 20 godina i dobro poznaje moje zdravstveno stanje. Nakon tog razgovora javila sam se njegovoj medicinskoj sestri i rekla joj kako bi se htjela naručiti za cijepljenje. Ona me upisala u sustav na listu čekanja i slijedilo je samo čekati da mi jave termin.

Poziv na prvu dozu cijepljenja dobila sam nekih mjesec dana nakon prijave, sredinom travnja. Nazvala me ista medicinska sestra koja me prijavila i rekla kako se mogu doći cijepiti AstraZenecom za dva dana između 10:30 i 12:00 u prostore hitnog prijema Doma zdravlja u mom gradu. Ispred mjesta gdje se vršilo cijepljenje bio je red ljudi koji su, kao i ja, čekali svoju prvu dozu, no red se veoma brzo pomicao, tako da nije bilo nekog duljeg čekanja. Dala sam svoju zdravstvenu iskaznicu sestri na prijemnom pultu, ona je upisala sve potrebne podatke i ispunila moj karton cijepljenja i ušla sam u sobu gdje me čekao moj liječnik. Njegove upute nakon cijepljenja su bile ostanak u čekaonici 15-ak minuta kako ne bi došlo do neke alergijske ili slične reakcije, stajanje u hladu i odmaranje tijekom cijelog dana i uzimanje tablete ako bi se razvila temperatura, bol i slični simptomi.

Kasno popodne istoga dana počela sam osjećati bol na mjestu cijepljenja i popriličan umor, slično kao kad krenu simptomi gripe. Oko četiri ujutro te noći probudila me zimica. Izmjerila sam temperaturu i toplomjer je pokazivao 37,8°C, pa sam popila tabletu i ponovno legla. Zimica je prestala kada je tableta počela djelovati, pa sam uspjela i ponovno zaspati. Ujutro temperature nije bilo, no i dalje sam se osjećala tromo i pomalo bezvoljno. Kasno popodne tog dana ponovno sam počela osjećati kako nadolazi osjećaj zimice, pa sam ponovno izmjerila temperaturu. Opet je bila oko 37,8°C, pa sam popila tabletu i rano legla u krevet. Tu noć sam mirno spavala do jutra. Ruka u koju sam primila cjepivo nastavila me boljeti oko tjedan dana.

Za drugu dozu nisam se posebno naručivala. Na kartonu cijepljenja datum druge doze bio je zakazan za 21. srpnja, pa sam se otprilike u isto vrijeme kada sam dobila prvu dozu zaputila na isto mjesto. Red od nekih petnaestak ljudi veoma se brzo pomicao, pa sam čekala tek nekih pet minuta. Procedura je bila slična kao i za prvu dozu. Predaja kartončića i iskaznice sestri na prijemnom pultu koja je ispunila sve relevantne podatke i odlazak u sobu gdje se vršilo cijepljenje. Ovoga puta dočekala me mlada liječnica koja je ponovila savjete koje sam dobila pri dobivanju prve doze. Nakon druge doze jedina nuspojava bila je lagana bol u ruci u koju sam primila cjepivo, no ona je nestala već nakon tri dana.

Odluku o cijepljenju nisam donijela olako i lagala bi kad bi rekla kako nisam bila zabrinuta zbog mogućih nuspojava. Na kraju, odlučila sam zaštititi svoje zdravlje od vrlo vjerojatnih težih posljedica prebolijevanja koronavirusa Nisam se htjela kockati sa zdravljem svojih bubrega i svog srca. Sada sam mirnija jer znam da me, u slučaju da se zarazim, bolest ipak neće napasti svom žestinom.