30 dana teretane iz prve ruke: Čeka me samo još jedan dan i onda ću zavoljeti sprave za mučenje

Nakon dugo vremena nevježbanja, dobro mi je došao zadatak da se pokrenem i krenem u borbu s viškom kilograma. Naravno, sportašica nisam postala, barem ne još, ali s obzirom na to da sam svaki dan vježbala dobila sam uvid u to kako izgleda život ljudi koji se bave sportom. Evo kako je tekla moja 30-dnevna borba s teretanom.

Prvi dan 

Danas je taj dan. Kilogrami su se nagomilali, pa je došlo krajnje vrijeme da ostavim sve izgovore iza sebe i učinim nešto u vezi toga. Mogla bih reći da mi je COVID-19 kriv, to je sad popularno u izvlačenju od životnih obaveza, ali ima ona narodna poslovica: Nije ti COVID kriv, bila si debela i u srpnju. Vjerojatno je kombinacija oboje – zato sam odlučila uzeti stvar u svoje ruke i baš svaki dan provesti bar sat vremena u teretani.

Znam da mi neće biti lako, znam da će me i lijenost te manjak motivacije također pratiti, ali spremna sam se uhvatiti u koštac s kilogramima. Ne isključivo zbog izgleda iako i zbog toga, već zato što je poznato da se koronavirus, ili svaka druga bolest, boji snažnog imuniteta i zdravog tijela.

Prvi dan sam uvijek previše ambiciozna kad nešto radim pa sanjarim malo i previše i zadajem si previsoke ciljeve kao, na primjer, da usput prestanem s nikotinom. Međutim, u razgovoru s najbližima shvatila sam da je bolje da idem polako i rješavam jednu po jednu nezdravu naviku.

Treći dan 

Žao mi je što sam zaboravila slušalice. I dalje sam euforična, zato sam provela 90 minuta u teretani. Moja pretpostavka je da će motivacija držati još koji dan, nakon toga ću htjeti odustati te ću vjerojatno htjeti otkazati članstvo i ljuto reći Za mršavljenje je najbitnija prehrana.

U dogovoru s najboljom prijateljicom došla sam do kompromisa. Naime, kada me to uhvati javit ću se njoj na što će mi ona održati motivacijski govor koji će možda sadržavati i neku psovku (na moj nagovor, volim vojnički drill) kako bismo održali moju motivaciju na visokom nivou. 

Peti dan

S obzirom na to da sam kao i uvijek u sve na početku krenula euforično i punom snagom, zaradila sam upalu mišića. Tako da, unatoč tome što sam jako htjela u teretanu, vježbala sam tako da sam šetala sat vremena. Imam upalu mišića, pa je i to napor, ali mamma ain't raise no quitter.

Sedmi dan

Priznajem da nije lako i da se mrzim svaki dan kada je vrijeme za teretanu, ali poslije se osjećam bolje i budem ponosna na sebe. Nisam sama, pitala sam kolegicu koja se i sama borila niz godina s kilogramima o tome je li istina da nakon nekog vremena jednostavno ne možeš zamisliti dan bez teretane. Rekla je, citiram: Ne, i dalje mi se ne da i i dalje se moram tjerati svaki dan da odem, ali pogledaj kako izgledam. Odmjerila sam je od glave do pete poput hormonalnog slinavca u pubertetu, na što je ona odgovorila: O tome ti ja pričam.

Zajedničkim snagama došle smo do zaključka da su priče o tome da netko voli trenirati zapravo samo mitovi i da su to vjerojatno izmislile žene koje su zgodne i mršave kako bi vadile mast debljim ženama. 

Deseti dan

Vidi se blagi pomak na vagi od 1,5 kilograma pa osjećam olakšanje. Ne znojim se uzalud. Moji bližnji imaju za mene motivirajuće riječi kao što su: Ma to ti je samo voda.  

Četrnaesti dan

Zanimljivo je da nakon samo četrnaest dana mogu trenirati istim tempom zbog kojeg sam donedavno imala upalu mišića bez da je sada dobijem. To me veseli. Razmišljam o promjeni karijere. Kad skinem 20 kilograma, postati ću bodybuilderica. Gledam ih na Instagramu. Je li pretjerano na frižider staviti fotošopirano tijelo bodybuilderice s mojom glavom? Samo zato da se mogu sjetiti gdje mogu biti ako ga zaobiđem. 

Dvadeseti dan

Kažu da se navika stvara 21 dan. Znači da kada radiš nešto 21 dan uzastopno, onda ti to postane navika, poput pranja zubi. Znači, čeka me samo još jedan dan i onda ću zavoljeti sprave za mučenje. Tek sad vidim koliko su sportaši mazohistički nastrojeni.

Dvadeset peti dan

Ono pravilo od 21 dan ne vrijedi, ali ja imam 5 kilograma manje. Izgleda da je kolegica iz teretane bila u pravu. Nikada ne postane lagano, samo manje naporno.

Trideseti dan

Došao je zadnji dan eksperimenta, no ne i mog zdravog života. Averzija prema fizičkoj aktivnosti i dalje je tu, ali je manja. Imam super trenera koji me svaki dan gura i podržava – uz takve ljude sve je lakše.

Ovaj eksperiment izašao je kao svojevrsna osobna pobjeda jer, osim što sam se pokrenula, nisam forsirala ekspresne rezultate i dala sam si vremena. Završetkom eksperimenta došla sam do rezultata od 5 kilograma manje u manje od mjesec dana, kao i do spoznaje da vježbanje zaista podiže raspoloženje. Bilo je dana kada nisam imala volje, ali uvijek, baš uvijek mi je bilo drago kada sam odradila trening, čak i ako sam taj dan zgriješila s hranom. Planiram nastaviti vježbati. Nadam se da će epidemiološka situacija biti povoljna, sada kada me krenulo bilo bi šteta stati.