„Na Erasmusu spoznaš svoje mane, ali se isto tako iznenadiš vlastitim vrlinama”
Ivana Moro je svoje Erasmus iskustvo stekla u Pescari, a tamo se vratila i na stručnu praksu. Provjerite što misli o ovom gradu i studiranju u inozemstvu, kao i simpatičnu anegdotu koja joj se dogodila!
Ivana Moro je svoje Erasmus iskustvo stekla u Pescari, a tamo se vratila i na stručnu praksu. Provjerite što misli o ovom gradu i studiranju u inozemstvu, kao i simpatičnu anegdotu koja joj se dogodila!
Ivana Moro je studentica druge godine diplomskog studija hrvatskog i talijanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. No, kako sama kaže, matičnu ustanovu nije vidjela već neko vrijeme - prošli ljetni semestar bila je na Erasmus studentskoj razmjeni u Italiji, na Università degli Studi G. D'Annunzio Chieti-Pescara, a sada je opet u Pescari, ovaj put na obavljanju Erasmus stručne prakse. S obzirom na to da Ivana studira talijanski jezik, izbor zemlje uopće nije bio upitan. U ponudi su bili gradovi Trst, Catanija i Pescara: Trst je bio preblizu, Catanija predaleko, a Pescara dovoljno daleko!
Kako je tekao proces prijave – je li bilo straha od nepoznatog i koliko je sve otprilike trajalo?
Osnovne informacije sam zapravo dobila na info-danu na temu studentske razmjene. Pri procesu prijave nije bilo nekakvih posebnih komplikacija, u mom slučaju je situacija možda i bila malo kompliciranija jer se radi o dvopredmetnom studiju pa treba tražiti zamjenske predmete na dva različita odsjeka. U principu se kreće upravo od toga – uspoređuju se syllabusi predmeta koji su u programu za semestar u kojem želite napraviti razmjenu sa syllabusima predmeta koje možete slušati u tom istom semestru na željenom fakultetu u inozemstvu.
Potpuna podudarnost, dakako, nije moguća pa zadnju riječ o prihvaćanju zamjenskih predmeta ostaje na ECTS povjereniku pojedinog odsjeka. Ako nije moguće naći zamjenu, uvijek postoji opcija da budete oslobođeni pohađanja nastave (dakako, vi ste u drugoj državi) pa se predmeti koji ostaju nezamjenjivi polažu po povratku u matičnu ustanovu. Ovo je zapravo osnovni korak nakon kojeg stvari kreću lakšim putem. Ispunjava se prijavni obrazac uz kojeg se prilažu životopis, prijepis ocjena i neizostavno motivacijsko pismo u kojem na engleskom jeziku objašnjavate zašto biste baš vi trebali biti izabrani za razmjenu. Sve navedeno predaje se na natječaj, a nakon objave rezultata, potrebno je ispuniti još jedan obrazac s potpisom dekana, erasmus koordinatora i ECTS povjerenika kojeg potom nosite sa sobom na razmjenu, gdje ga inozemna ustanova potpisuje na kraju razmjene. To je zapravo točka na i koja služi kao dokaz da ste izvršili svoje studentske obveze u inozemstvu i potvrda na temelju koje se uplaćuje preostalih 20% stipendije.
Koje su bile prve impresije pri dolasku u novu sredinu, koliko ti je trebalo da se snađeš i tko ti je najviše pomogao u tom dijelu?
Prvi su utisci bili predivni jer ste se napokon dokopali onoga o čemu ste maštali već dosta vremena! Vani su studentske udruge zapravo jako organizirane i usklađene s fakultetima koji studente prihvaćaju pa sam nedugo nakon objave rezultata natječaja dobila poziv da se učlanim u Facebook grupu za „incoming erasmus students 2012./13.” svog fakulteta. U njoj sudjeluju članovi ESN-a (International Exchange Erasmus Student Network) i to sve jako dobro funkcionira, nude „buddy program”, traže smještaj, posuđuju i lonce ako ti trebaju, daju upute o dolasku, dočekaju studente na kolodvorima, uglavnom, tu su za sve!
Koliko dugo ti je trebalo da nađeš ekipu, jesu li ljudi pristupačniji prema strancima?
Iz prethodnog odgovora lako je zaključiti da je upoznavanje novih ljudi najmanji problem na koji se može naići. Što se tiče gubljenja po nepoznatim lokacijama, nema toga što osmijeh ne može riješiti – kako se ti postaviš prema ljudima, tako se i oni postave prema tebi. Jednom je jedan preljubazni policajac pješačio s nama do ulice koju smo tražili, tako da...
Kako te ovo iskustvo obogatilo – što si naučila, kulturne razlike?
Eh, sad se opet vraćamo na one floskule o tome kako jedno ovakvo iskustvo može promijeniti čovjeka i slično. Moram reći da mi je u svim brošurama upravo to najviše išlo na živce, ali na sreću, u konačnici mogu reći da je u potpunosti istinita izjava! Jednostavno i sama sebe počneš promatrati iz neke treće dimenzije kada shvatiš da oko tebe nema osoba bez kojih prije nisi mogao zamisliti dan, a kamoli nekoliko mjeseci. Naučiš ili se pak podsjetiš da je razgovor temelj svega, spoznaš svoje mane, ali se isto tako iznenadiš vlastitim vrlinama za koje nisi bio ni svjestan da ih imaš dok se netko drugi njima ne oduševi, haha! Osim toga, ljudi koji upoznaješ su kao i ti, spremni na promjene, pa u samom početku postoji dobar temelj za izgradnju kvalitetnog prijateljstva.
Po svom iskustvu i mišljenju, možeš li nam reći što bi Republika Hrvatska trebala promijeniti u obrazovnom sustavu, a što je bolje od zemlje u kojoj si bila?
Za početak bi bilo super kada bi bilo moguće i kod nas urediti sveučilišne kampuse nalik na onaj na kojem sam imala priliku studirati. Ogroman kompleks, pravi mali grad studenata, svi fakulteti na jednom mjestu, menza, nekoliko tipičnih talijanskih „barova” koji nude glavni studentski napitak - kavu, kao i sendviče svih vrsta. Uza sve to, cjelodnevni boravak na fakultetu i ne čini se toliko neizdržljivim!
Što se tiče samog obrazovnog sustava, to je već škakljivo područje za raspravu i jednostavno ovisi od fakulteta do fakulteta. Veliki plus ide talijanskom sustavu zbog inzistiranja na obavljanju prakse na bilo kojem području, zbog inzistiranja na održavanju usmenih ispita, drugačijeg tretmana prema studentima koji su redoviti na nastavi i prema onima koji na satove ne dolaze. Ipak, veliki minus ide birokraciji, ogromnim redovima pred referadama, „pokretnim” konzultacijama i nepoštivanju akademske četvrti.
Jesi li iskoristila vrijeme i za obilazak zemlje izvan grada u kojem se održao Erasmus? Što ti se najviše dopalo?
Naravno, prilika za to se ne propušta! Teško je odabrati nešto što bi se moglo nazvati pobjednikom destinacija, u Italiji je nemoguće pronaći mjesto koje nema svog skrivenog šarma! U svakom slučaju, romantičnih lokacija, zavučenih ulica i skrivenih vidikovaca ne nedostaje. Ono što nedostaje Italiji da bude zemlja koja u svojih 20 regija ima najraznovrsnijeg krajolika koji se može zamisliti je definitivno naše more! Svaka čast kilometrima dugim pješčanim plažama na kojima se može dobro izležavati, ali more... Nezamjenjivo!
Preporuke studentima - što raditi, gdje biti, što obavezno probati u Pescari?
Posebnih preporuka nema. Jedna je zapravo dovoljna – probajte sve što vam se ponudi!
Zanimljive anegdote koji su ti bile najviše upečatljive i kojima si se nasmijala od srca (i/ili šokirala!).
Anegdota ne manjka, od traganja za bolnicom u Rimu u kojoj je sniman serijal Incantesimo (Čarolija) pa do skupljanja odloženog namještaja vraćajući se s izlaska u stan. Ipak, jedna će ostati dugo zapamćena. Prijateljica i ja smo stanovale s dva Talijana i zbog međusobnog poštivanja je bilo zabranjeno pričati hrvatski. Rječnik nismo niti ponijele jer smo odlučile i nogama i rukama objašnjavati u slučajevima kada bi ponestalo riječi. Lingvističkih akrobacija nije nedostajalo, pogotovo na početku našeg suživota. Jedne smo večeri radili palačinke. Nakon cijelog procesa, cimer je krenuo s pranjem posuđa na što sam ga ja zaustavila uz rečenicu: „Lascia stare, stasera noi spogliamo te” (u prijevodu: Pusti, večeras ćemo mi skinuti tebe). Normalno, on je ostao u šoku, a još veći šok mogao se iščitati s lica moje drage cimerice koja je ostala bez glasa i samo mahala rukama gestikulirajući rukama negiranje, pri tom umirući od smijeha. Stvar je zapravo bila u tom što se u datom trenutku nisam mogla sjetiti riječ „viziare” (razmaziti) pa je moj mozak posegnuo za engleskim „to spoil” i iz usta je izašao glagol s već utvrđenim značenjem, „skinuti”. Nepotrebno je napomenuti da mi ni danas ne vjeruju. Obilježena sam za život.
