IZVJEŠTAJ: Razočaravajuće dosadna Ellie Goulding, odlične MØ i Ella Eyre začinile četvrti dan Szigeta
The Ting Tingse smo odlučili propustiti jer ih nismo smatrali dovoljno interesantnima, ali i istini za volju jedino što od njih znamo jest da imaju pjesme That's Not My Name, kao i pjesmu Shut up and Let Me Go sa Fantine reklame.
The Ting Tingse smo odlučili propustiti jer ih nismo smatrali dovoljno interesantnima, ali i istini za volju jedino što od njih znamo jest da imaju pjesme That's Not My Name, kao i pjesmu Shut up and Let Me Go sa Fantine reklame.
Četvrti dan i neumorno sunce natjerali su nas da prije glavnih koncerata nastavimo istraživati Szigetovu dnevnu ponudu aktivnosti. Ono što nas je oduševilo na prvu bilo je Mađarsko selo koje je u sebi i kraj sebe okupilo mnoštvo zanimljivih stvari.
Centar Mađarskog sela bila je tradicionalna koliba oktagonalnog tlocrta u kojoj su se preko dana i noći održavali razni programi, uključujući i tradicionalne mađarske plesove koje su mogli naučiti svi zainteresirani. U okolici kolibe moglo se naći mnoštvo rukotvorina, tradicionalnih nošnji, ali i radionica pletenja mađarskih pletenica i crtanja po tijelu.
Nešto dalje mogla se naći cirkurska četvrt koja je ugostila razne performere koje vidimo samo u filmovima, a mađarski Romi su ih često priređivali u prošlom stoljeću. Ljudi na štulama, gatanje iz ruku, gađanje čunjeva i sve ono što je pomalo i zamrlo bilo je nanovo oživljeno te je oduševilo sve prisutne. U blizini se nalazila i muzejska četvrt. Ideja je sasvim nova - s obzirom da se Sziget festival nalazi u Budimpešti, ideja organizatora bila je pružiti posjetiteljima izbor što posjetiti prilikom slobodnih prijepodneva na Otoku slobode.
Svaki muzej je na svojemu štandu pripremio zanimljive igre i tako približio sadržaj svima. Primjerice, Nacionalni muzej pripremio je test osobnosti kroz nekoliko umjetničkih djela gdje su se posjetitelji mogli upoznati s autorima, značenjem iza slike, a ujedino saznati i kakve su osobe po tome što im se sviđa.
U blizini mađarskog dijela festivala nalazio se i dvojac iz Barcelone koji je na licu mjesta ekipi izrađivao lude frizure. Kada kažemo lude, doista mislimo lude: zelene, crvene, stršeće, u zraku, okrugle, pleteničaste... Neopisivo ludo. Uz frizuru, ekipi su potpuno besplatno radili i šminku.
Nedaleko od ovih lokacija nalazila se nova pozornica posvećena klasičnoj glazbi i jazzu. Iako su se organizatori bojali kako će publika prihvatiti ovakvo nešto, rezultat je bio sasvim ugodan — preko dana publika je uvijek dovukla madrace i jastuke te odmarala od sinoćnjeg provoda slušajući mirniju glazbu. Osim Classical Music & Jazz Stage, novina je bio i I Chang Labyrint koji traje 70 minuta, a također kroz niz zagonetki i uputstava otkriva kakvoga ste karaktera. Uz Luminarium, ovaj labirint imao je najveće linije čekanja!
Nakon razgledavanja bilo je vrijeme za hvatati i večerašnje koncerte. Započeli smo s malim kašnjenjem na The Maccabees, odličan britanski indie rock band koji nikako da dođe u naše krajeve. Kroz 16 pjesama prošarali su svojom 8-godišnjom karijerom, počevši od odlične Walls of Arms, preko Love You Better, Pelican i No Kind Words pa sve do posljednje Grew up at Midnight. Svojim live nastupom su dokazali kako imaju još mnogo toga za dati što se tiče pjesama i kreativnosti. Odličnim zvukom i simpatičnom komunikacijom sa publikom pokazali su kako mogu parirati i u večernjim terminima kao headlineri.
The Ting Tingse smo odlučili propustiti jer ih nismo smatrali dovoljno interesantnima, ali i istini za volju jedino što od njih znamo jest da imaju pjesme That's Not my Name, kao i pjesmu Shut up and Let Me Go sa Fantine reklame. Odlučili smo se radije prikloniti A38 šatoru, gdje smo dočekali MØ, Dankinju koja nas već neko vrijeme oduševljava svojim običnom "briga me kako se odjevam" pojavom začinjenom djevojačkim pletenicama. Tijekom seta pružila je obrade pjesama Lost (Frank Ocean) i One More (Elliphant) te je odabrala pjesme sa za sada jedinog albuma "No Mythologies to Follow" te EP-ja "Bikini Daze".
MØ se bacila u publiku na crowdsurfing, pjevala u prvim redovima, dizala entuzijazam i skakutala poput profesionalne boksačice. Vidi se kako žena uživa u onome što radi i živi glazbu, te svakako preporučamo njen koncert. Za posljednju pjesmu odabrala je, naravno, Lean on koju je napravila u suradnji s Major Lazerom i DJ-em Snakeom.
Ellie Goulding bila je najavljena kao headliner na main stageu ovoga dana. Ova 28-godišnjakinja predivna je uživo i ima predivan glas, ali tu sve staje. Nakon četiri pjesme činilo nam se da je to sve što Goulding jest — lijepo lice i glas. To nije dovoljno da koncert bude odličan. Potrebno je puno toga — karizma, komunikacija s publikom, dinamičnost. Goulding nam se učinila kao egocentrična osoba koja se stalno žali i pokušava se svojim baby faceom izvući za sve manjkavosti. Ni njeni najpopularniji hitovi nisu nas spriječili da zijevamo i jedva čekamo kraj.
Muški dio publike zasigurno je uživao u njenim seksipilnim pokretima za vrijeme nekih pjesama, no sveukupno žena se činila kao da je izgubljena na vlastitom koncertu. Veoma rutinski i zamorno u svakom slučaju, a za kraj je ostavila Love Me Like You Do, koju smo poslušali dok smo se udaljavali od stagea. Veoma razočaravajuć nastup!
Na A38 došli smo poslušati i mladu Ellu Eyre koja se uspjela probiti među širom publikom zahvaljujući gostovanjima na Rudimentalovom albumu prvijencu. Ella je inače slatkica koja ima veoma bogat glas i nije iznevjerila naša očekivanja. Svoj set započela je snažno — vlastitom uspješnicom Comeback u kojoj je svojom snažnom karizmom poslala svim damama poruku da će se svi muškarci kad tad vratiti. Iako Eyre nema još svoj album vani, ima nekoliko singlica i EP-jeva, tako da je imala pjesama u rukavu (Gravity, Deeper, If I Go), no iznenadilo nas je kada je otpjevala pjesmu Changing koju inače izvodi Paloma Faith u suradnji sa Sigmom, te je rekla da ju je ona napisala. Uz to je izvela i pjesmu Waiting All Night koju je otpjevala na Rudimentalovu albumu koja je savršeno pristajala za polovicu seta. Energičnu i moćnu, bilo nam je drago što ju je Sziget festival odlučio ugostiti da se pokaže kako Ellu očekuje blistava karijera
Naposljetku ćemo se osvrnuti i na nastup Interpola. Nedavno su izbacili novi album El Pintor povodom kojega su došli i na Sziget promovirati nove pjesme. Set su otvorili sa Say Hello to the Angels, pjesmom sa albuma iz 2002. godine (Turn on the Bright Lights) te tako odmah zagrijali publiku. Pripisat ćemo umoru njihovu ukočenost i pomalu suzdržanost kroz sljedećih nekoliko pjesama, koje su uključivale i uspješnice Narc, Evil i Slow Hands s novom albuma. Nakon bisa su izišli i odsvirali Untitled i to je bilo sve. Dobili smo dosta rezigniran nastup koji nije uključivao očekivane pjesme s naše strane, poput primjerice Twice as Hard sa posljednjeg albuma. Smatramo da su mogli puno više i bolje, no bar smo ih vidjeli!