„Istražite sve, kasnije je puno ranije nego što mislite!”

Barbara Horvatić je studentica pete godine komparativne književnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno svoje Erasmus iskustvo odrađuje u Krakowu, a Poljska joj je toliko prirasla srcu da razmišlja i o ostanku. Jagielloniansko sveučilište je najstarije sveučilište u Poljskoj i drugo najstarije sveučilište u tom dijelu Europe, a što joj je vrh svega, pročitajte u sljedećim redovima.

Kako je tekao proces prijave – je li bilo straha od nepoznatog?

Prijava je, kao i većini, bila najgori dio razmjene. Uvijek nedostaje neki potpis, uvijek je tu neki rok, baš taj dan nema osobe koja nešto treba potpisati, ljetni rokovi već su otpremili neke profesore na godišnji... S obzirom na to da tada nisam znala nikoga iz Hrvatske tko također ide u Krakow, nisam nikoga mogla ništa pitati. Još mi je teže bilo jer tu nema komparativne književnosti kao takve, tako da sam slala lavine mailova moleći koordinatore da me prihvate kao svog studenta. Na pamet mi je palo i odustajanje, ali ne znam kako sam uspjela sve srediti i evo me, tu sam. Koliko je sve to trajalo? Perfekt? Sad kad se vratim opet moram utonuti u sve papire, potvrde i potpise. Ne znam kako ću u muzeje sutra, moram ići po Transcript of records.

Koje su bile prve impresije pri dolasku u novu sredinu, koliko ti je trebalo da se snađeš i tko ti je najviše pomogao u tom dijelu?

Jako kratko mi je trebalo da se snađem. Osim prvih par neuspjeha, nesporazuma i zbunjenosti, jako brzo sam pohvatala što, kako, kada, gdje i zašto trebam. Kulture su nam uistinu slične, jedino jako malo ljudi govori engleski, a poljski je kombinacija ČŠŽĐPŠFŠĆ u jednoj riječi.

Koliko dugo ti je trebalo da nađeš ekipu, jesu li ljudi pristupačniji prema strancima?

Nakon dva dana boravka u domu shvatila sam da živim u sobi preko puta dviju Hrvatica. Trebam li onda uopće pričati koliko je sve smiješno tada izgledalo i kako smo se kao tri pingvina gegale kroz hladnu Poljsku? S obzirom da smo u domu, konstantno smo upoznavale (a i sada upoznajemo) nove ljude koji su također tu izdvojeni od svojih nekadašnjih života, tako da je društveni život bilo najlakše izgraditi.

Kako te ovo iskustvo obogatilo – što si novoga naučila, kulturne razlike?

Ovo iskustvo me i više nego obogatilo. Naučila sam toliko toga o drugima i sebi samoj i stvarno mislim da sam s Erasmus studijskim boravkom napravila pun pogodak za kraj studija. Kulture su slične i nisam prošla snažan kulturni šok, ali upoznala sam neopisiv broj novih karaktera, lica, umova te sam upoznala na drugi način i sebe samu. Jednostavno je bilo previše prilika, mogućnosti, izbora, a iza svega toga nitko tko bi te poveo svojim putem, tako da je učenje bila sastavnica skoro svega. Mislim da nema veš mašine ili pećnice koju sad ne bih mogla upaliti, kolodvora na kojem bih se ipak uspjela ukrcati na neki vlak ili karte na kojoj se ne bih mogla snaći.

Što će ti najviše nedostajati?

Hijerarhijski mi je jako teško odgovoriti. Ipak.. Ljudi. Ljudi su nezamjenjivi. Jednostavno je bilo previše smijeha, padova, zgoda, pokojih suza i deranja preko Skypea koje smo jedni kod drugih vidjeli. Jedni smo drugima bili tolika podrška, a sada ljudi već lagano odlaze, naši koferi se lagano pune, a na umu nam je mogućnost da se nikad više nećemo vidjeti. Tužno.
Plus, priznajem da će mi nedostajati život bez mobitela, obveza, bez pitanja o ručku, buđenju... Ovako spontan i fleksibilan život je nešto neopisivo.

Po svom iskustvu i mišljenju, možeš li nam reći što bi Republika Hrvatska trebala promijeniti u obrazovnom sustavu, a što je bolje od zemlje u kojoj si sada?

Hm, veoma su slične zemlje. Profesori su možda ovdje malo otvoreniji, pristupačniji i ne stvaraju toliku distancu kao profesori u Zagrebu.

Jesi iskoristila vrijeme i za obilazak zemlje izvan Krakowa? Što ti se najviše dopalo?

Poljska mi na prvu nije ostavljala dojam neke „wau super mega posebno oduševljavajuće” zemlje, ali prevarila sam se. Svaki gradić je toliko poseban, ljudi toliko dragi, arhitektura toliko zanimljiva, a priroda lijepa da, iako sam vidjela druge gradove, žalim što ih nisam vidjela još, još, još!

Preporuke studentima - što raditi, gdje biti, što obavezno probati u tom gradu? „Must” svega? 

Muzeji Schindlers factory i Mocak, kava u Singeru ili Masolitu, šetnje uz rijeku s pogledom na dvorac, pića u Banja luci ili Pijalniji, a iza toga na Jazz u Piecart ili na rock u Jazz rock caffe. Istražiti SVE, ne ostavljati izlete za „kasnije” jer kasnije je puno ranije.