Život na Cvjetnom i Šari: nekad i danas
U nastavku donosimo pregled zagrebačkih studentskih domova Cvjetno naselje i Dr. Ante Starčević, nekad i danas. Istražili smo što se sve promijenilo te koje su prednosti, a koji nedostaci života u domu.
U nastavku donosimo pregled zagrebačkih studentskih domova Cvjetno naselje i Dr. Ante Starčević, nekad i danas. Istražili smo što se sve promijenilo te koje su prednosti, a koji nedostaci života u domu.
Donosimo pregled studentskih domova Cvjetnog naselja i Dr. Ante Starčevića u Zagrebu, nekad i danas. Istražili smo što se sve promijenilo i koje su prednosti, a koji nedostaci života u domu.
Kao predložak našem istraživanju koristili smo seminarski rad „Studentsko stanovanje u Zagrebu“ studentice Petre Franić. Ona je pisala o stanju studentskog stanovanja u Zagrebu prije rata i u 2012. godini.
Petra Franić u svom radu navodi:
– Studentski domovi u Zagrebu stari su više od 50 godina, a njihovi su standardi daleko od potreba današnjih studenata. Obnovljeni studentski domovi i dalje su usporedivi s inozemnim primjerima domova 70-ih godina 20.st. U inozemstvu su već tada postojali primjeri studentskog stanovanja gdje svaki student ima svoju stambenu jedinicu. Bili su to specifični primjeri stanovanja u malim studentskim stanovima, namijenjenima studentima s djecom ili istraživačima.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2012. godine, Sveučilište u Zagrebu broji preko 55 000 studenata. Njih 40 000 dolazi iz cijele Hrvatske i nema prebivalište u gradu Zagrebu, a 9000 ih upiše prvu godinu studija. Također, oko 15 posto studenata Sveučilišta u Zagrebu dobije pravo na stanovanje u studentskim domovima.
Podaci iz 2013. godine sa stranice Studentskog centra pokazuju da studentski domovi grada Zagreba imaju kapacitet od 7556 ležajeva. Studentski dom Stjepan Radić ima 4063 ležaja, SD Cvjetno 1776 ležaja, SD Ante Starčević 1237 ležaja i SD Lašćina 480 ležajeva.
Mnogo se govorilo o tome da će se Studentski dom Lašćina zatvoriti i da će se krenuti u izgradnju paviljona na kampusu Borongaj. Nakon njegove izgradnje 25 000 studenata još uvijek neće moći ostvariti pravo na jeftiniji smještaj u studentskim domovima, navodi Franić. Određeni broj studenata s liste prvenstva koju određuju studentski centri, smješta se u slobodne kapacitete učeničkih domova. Međutim, to ne mijenja sliku velikog broja nezbrinutih studenata.
Prisjetimo se kako je to bilo nekad
Predratni Zagreb imao je samo jedno malo studentsko naselje od šest jednokatnica pokraj Botaničkog vrta i jedan đački internat. Osnivanjem škola i fakulteta, broj studenata je naglo porastao. Njihov je smještaj bio orijentiran na život u unajmljenim stanovima, odnosno na podstanarstvo, navodi Fradnić.
Prema podacima navedenima u radu, kriza u poslijeratnom razdoblju ublažena je adaptacijom stambene zgrade na Trgu žrtava fašizma i izgradnjom malog jednokatnog naselja na Lašćini. Zatim je određen program koji predviđa više studentskih naselja smještenih u blizini nastavnih sadržaja i objekata. Tako bi studentima bio omogućen lakši pristup fakultetima.
Sagrađena su tri naselja: Cvjetno naselje, Šarengradska i Sava
Prvo izgrađeno studentsko naselje bilo je Cvjetno naselje na Odranskoj cesti. Lokacija je određena u veljači, a idejni je projekt odobren u kolovozu 1955. godine U naselje je investirala Uprava za socijalnu i zdravstvenu zaštitu studenata. Naselje se nalazi na zemljištu između Savske ceste i Cvjetnog naselja, na ispravljenoj Odranskoj cesti. Sastojalo se od sedam paviljona, pet stambenih trokatnica i dvije jednokatne zgrade koje služe društvenim potrebama studenata, a u kojima su smještene učionice i društvene prostorije.
U stambenim paviljonima bilo je smješteno 1000 studenata u dvokrevetnim sobama. Sobe su bile poprilično velike (3.60m x 5.10m, a visina 2.60m) pa je ostavljen prostor, ako za to bude sredstava, za ugrađene ormare, rezervne peći koje su se mogle ložiti iz hodnika i centralno loženje. Dio uz prozor bio je namijenjen radu, a stražnji dio boravku i spavanju, navodi Franić.
Na svakom su katu bile dvije grupe s umivaonicima, tuševima i čajnom kuhinjom. Predviđena je i mogućnost separacije bolesnika. Svaki paviljon imao je 75 soba sa 150 kreveta, a u prizemlju su bile smještene skladišne prostorije i stan čuvara. Paviljoni su izgrađeni kao kutijaste zgrade s ograđenim terasama na ravnom krovu, namijenjenima za korištenje.
Terase su uklonjene tijekom obnove paviljona 1987. godine, kada im je dograđen dvoslivni krov. Tada su paviljoni dobili i vanjska požarna stubišta na kraćim stranama. Samom kompleksu dograđena su i dva dodatna paviljona s kantinom i poštom u prizemlju te sobama za gostujuće profesore na katu.
Društveni paviljoni bili su podijeljeni staklenim pregradama na tri dijela. Ti dijelovi mogli su se po potrebi spajati u zajedničku dvoranu za priredbe. Dio nižih paviljona podignut je djelomično na stupove kako bi se kroz njih nesmetano prolazilo. Nakon završetka gradnje bila je predviđena izgradnja još jednog kompleksa iste namjene iza Četvrtog cvjetnog naselja, u produžetku Runjaninove ulice. Međutim, izgradnja nije izvedena, već je nadograđen studentski restoran iznad kojeg se nalaze sobe.
Cvjetno naselje danas
Danas se naselje sastoji od osam paviljona s 1776 kreveta. Razni popratni sadržaji u kojima studenti mogu sudjelovati, poput fitness centra, škole za strane jezike, kongresne dvorane i učionice, prednosti su doma. Prednost su i prostrane sobe i dvije menze, poštanski ured i liječnička i stomatološka ordinacija.
Važno je istaknuti da je ovaj dom najviše prilagođen osobama s invaliditetom. Najveći nedostatak je stariji namještaj u sobama. Cijene dvokrevetne sobe je 300, a jednokrevetne 400 kuna.
Što studenti kažu o životu na Cvjetnom?
Tea Stipan:– Na Cvjetnom mi je super, tim više što sam prve tri godine fakulteta bila sama u stanu pa mi je prošle godine ovo bila velika promjena. Ipak, ostala sam pozitivno iznenađena.
Ana Škriljevečki:– Cvjetno je super, cimerica i ja imamo svoju vlastitu kupaonu i malu kuhinju u sobi. Namještaj je, doduše, star i ponekad nam padne koji komadić žbuke sa stropa, ali sve u svemu OK. Za Cvjetno kažu da je kao penzionerski dom, tulumi su rijetki, malo je buke, ne računajući filozofske razgovore pod prozorom.
Studentsko naselje Šarengradska
Studentsko naselje Šarengradska, današnji Studentski dom Ante Starčević, građen je tijekom 1960. i 1961. godine pored autoputa. Dom je mogao smjestiti oko 1000 studenata. Sastoji se od tri paviljona, a svaki na katu ima zajedničke prostorije za dnevni boravak, dvije čajne kuhinje i kupaonice s tuševima. Ravne plohe krovova pojedinih stambenih paviljona organizirane su kao javne terase. Pokraj naselja je sportski park s igralištima, a uređeni su i pristupni putevi s klupama i zelenilom.
Svaki paviljon imao je 120 soba s dva ležaja i s ugrađenim ormarima. Na svakoj etaži predviđene su čajne kuhinje. Paviljoni imaju centralno grijanje i mogućnost upotrebe tople vode. Studentske sobe su bile dvokrevetne, imale su ugrađene ormare i, za tadašnje prilike, bile su srednjeg hotelskog komfora. Naselje je okruženo parkom i služilo je studentima tehničkih fakulteta i Više pedagoške škole u bližoj okolici, navodi Franić.
Prema podacima navedenima u radu, studentski dom Ante Starčević obnovljen je 2003. godine. Obnovljena su i rekonstruirana sva tri domska paviljona, čime je znatno podignuta razina komfora. Dom je pripremljen za useljenje prvih dana 2004. godine, međutim, nije dobio restoran.
Broj ležajeva podignut je s 1070 na 1230, a svaka soba opremljena je modernim namještajem, hladnjakom, priključkom na Internet velike propusne moći, satelitskom antenom i interfonom. U prizemlju svakog paviljona dvije jednokrevetne sobe prilagođene su za život osoba s invaliditetom. Cijena obnove iznosila je oko 55 milijuna kuna, a radovi započeti krajem srpnja 2003. godine izvedeni su u rekordnom roku.
Studentski dom dr. Ante Starčević danas
Danas Studentsko naselje dr. Ante Starčević čine tri paviljona, s ukupno 1237 kreveta u dvokrevetnim i jednokrevetnim sobama s kupaonama. Dom ima pristup Internetu i hladnjak u svakoj sobi, a na svakom katu je učionica, praonica rublja i čajna kuhinja.
U slobodno vrijeme studenti mogu pohađati školu stranih jezika, baviti se sportsko-rekreacijskim aktivnostima poput fitnessa, aerobika, zumbe i igrati nogomet ili košarku. Ovo je odlično mjesto za učenje. Dom ne posjeduje menzu i to mu je najveći nedostatak. Cijena dvokrevetne sobe je 300 kuna, a jednokrevetne 400 kuna.
Što studenti kažu o životu na Šari?
Marin Karadžija:– Ja sam na prvoj godini fakulteta bio na Šari. Dom je nedavno obnovljen pa je sve novo i uredno. Sobe su skučene, kao i hodnici. Dvije sobe dijele kupaonicu i moraju je sami čistiti. To je dosta teško organizirati ako su docimeri neuredni. Najbliža menza je na Cvjetnom, a šetnje po kiši, snijegu i hladnoći do Cvjetnog praznog trbuha su sve, samo ne romantične. Postoji dobra mala teretana koja se plaća 100 kn mjesečno i igralište ispred teretane. Imam loša iskustva s tulumima. Nekada ekipa tulumari po sobama do pet sati ujutro, a zaštitare to nije briga. Apsurdno je da zbog njih cijeli paviljon ne može spavati. Šperploča između dvije sobe toliko je tanka da čujete svaki zvuk koji dolazi iz susjedne sobe. To je, po meni, jako loše.
Paula:– Studentski dom Ante Starčević ili Šara, kako ga većina nas zove, a dosta ljudi ni ne zna zašto baš tako, ali o tom potom… Proučite malo starije ulice Trešnjevke. Svi misle da je to najmirniji dom, nema nereda, nema partijanja, samo red, rad i štrebanje. Ni blizu. Šara je zlatna sredina između Save i Cvjetnog. Otprilike se uvijek zna kada je druženje. S prvog kata prvog paviljona uvijek se čuje glazba Ona odjekuje kroz sva tri paviljona kao nagovještaj, a kada se svi zatvore u učionice i svoje sobe, onda je bolje da se stiša.
Što se tiče iskustava s cimericama, to je posebna priča. Morate naletiti na pravu osobu, inače ćete promijeniti desetak cimerica u godinu, dvije. To je pomalo stresno, kao što nam je svima poznato, stvarno ima svakakvih ljudi. Sve u svemu, pamtim lijepe četiri godine na Šari i mnogo lica koja su nekada bila nova, a sada su to lica dobrih prijatelja. Pamtim proljetna izležavanja i druženja u prirodi koja okružuje naš mali kutak, kafenisanja na našim balkonima, naš praznik Ante Starčevića, tj. Dan Šare. Nažalost, taj dan nije obilježio ovu godinu, ali prethodnih godina bio je ludnica.
Ono što čini ovaj dom posebnim su ljudi koji su uvijek spremni pomoći, prolaznici koji su prijateljski raspoloženi, zaštitari koji te neće izbaciti iz sobe jer si malo popio. Na kraju krajeva ih počastiš, a tu je i naša odlična upraviteljica koja ne prebije nikoga tko kasni koji dan s plaćanjem stanarine . Sve u svemu, lijepe dane na Šari, u malim sobicama, ali dovoljnima za naše studentske živote, nikada ne mogu zaboraviti.
U drugom dijelu članka donosimo pregled još dvaju studentskih domova u Zagrebu – Studentskog doma Stjepan Radić i Lašćine.
