Parkour vjeverice

VIDEO: Istraživanje pokazuje da vjeverice koriste stil sličan parkouru kada se kreću između grana

Novo istraživanje pokazuje da vjeverice koriste stil sličan parkouru kada se kreću između grana.

26.2.2022.

Ljubitelji parkoura inspiraciju mogu pronaći gledajući među stabla. Sudeći po novim studijima, zračne akrobacije koje izvode vjeverice čine ove glodavce majstorima te forme.

Detaljan pogled na to kako se vjeverice kreću uskim granama koje se savijaju i njišu uz vjetar – gdje bi i najmanja pogreška mogla značiti smrt – pokazuje da glodavci rade proračune u djeliću sekunde kako bi uravnotežili kompromis između savitljivosti grana i udaljenosti između grana drveća. A za posebno lukave skokove, vjeverice improviziraju pokrete u stilu parkoura u zraku kako bi zadržale doskok, izvještavaju istraživači u časopisu Science.

– Ova je studija sjajan primjer koliko normalne životinje mogu biti cool u svojoj biomehanici. – kaže Michelle Graham, studentica diplomskog studija biomehanike na Virginia Techu u Blacksburgu i dodaje: – Svi smo vidjeli vjeverice kako rade lude stvari u prirodi, ali nitko nikada ne obraća pažnju na to.

Kako bi saznali više o kretanju vjeverica, studenti s Berkeleyja osmislili su umjetnu šumsku stazu s preprekama na periferiji Kalifornijskog sveučilišta u kampusu Berkeley. Zatim su upotrijebili kikiriki kako bi naveli vjeverice lisice, poznate i kao istočnjačke vjeverice da trče i skaču kroz niz akrobatskih testova.

Prvo, nesvjesni ispitanici naučili su skakati s umjetnih grana visoke, srednje ili niske krutosti preko procjepa kako bi došli do nagrade: košare kikirikija na kraju klina za pristajanje. Videozapis velike brzine snimio je detalje skokova, od točke lansiranja do točnosti slijetanja, za 12 vjeverica u 96 pokušaja skakanja.

Ne iznenađuje da su vjeverice ranije skočile s više savijenih grana, vjerojatno da bi povećale snagu skakanja, iako je to povećalo udaljenost koju životinje moraju prijeći. Uspoređujući ono što su vjeverice zapravo radile sa statističkim modelima koji su simulirali optimalne odluke o skakanju, istraživači su otkrili nešto zanimljivo: fleksibilnost grane imala je oko šest puta veći utjecaj na to kada su vjeverice odlučile skočiti kao i duljina međuprostora. Da je vjevericama više stalo do udaljenosti, skočile bi s otprilike istog mjesta na štapu, bez obzira na njegov potez.

– Bili smo iznenađeni kad smo vidjeli vjeverice koje istovremeno važu obje ove stvari, ali u različitim količinama. – kaže jedan od istraživača.

Ako vjeverice redovito nailaze na iste grane, takvo brzo učenje moglo bi objasniti kako se kreću tako fluidno i brzo po određenim granama, objašnjavaju istraživači. Glodavci bi mogli biti tako brzi u navigaciji jer već znaju sve o granama po kojima skaču.

Vjeverice su iznenadile istraživače i na druge načine. Za duže skokove, ili one za koje je bilo potrebno sletjeti više ili niže od početne točke, mnoge su se vjeverice rotirale u zraku, koristeći svoje noge kako bi skočile sa susjednog okomitog zida u manevru poput parkoura. Vrlo često, vjeverice su koristile parkour kako bi usporile ako bi bile preblizu slijetanju.

Kako sve to izgleda možete pogledati u videu u nastavku.