Učeniku o jeziku – nastava jezika prema novomu kurikulu

Da su lektori portala Studentski.hr osim u opažanju pogrešaka vješti i u pisanju, odlučili su vam pokazati nizom članaka o problemima s kojima se svakodnevno susreću. A kako biste uhvatili koje zrnce lektorske mudrosti i otkrili što to lektorima zadaje glavobolje, redovito pratite lektorske kronike.

Vezano: Jezična pravila koja naši lektori (ne) vole

Ove školske godine, prije štrajka prosvjetnih radnika i nesretnih okolnosti uzrokovanih pojavom koronavirusa koje su nastavu usmjerile prema novim pristupima i suvremenoj tehnologiji, u hrvatskom se školstvu napokon pojavio i novi kurikul Hrvatskoga jezika. Riječ kurikul rabit ćemo u tome obliku u svim kontekstima osim u službenomu nazivu dokumenta jer u hrvatskome standardnom jeziku uobičajeno je odbaciti nastavak -um pri posuđivanju riječi iz latinskoga jezika. Njegov je zadatak, dakako, bio osvježavanje postojećih nastavnih planova i programa navedenoga nastavnog predmeta, no je li taj zadatak doista uspješno izvršen, ostaje upitno.

Promjene koje donosi Kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije prouzrokovale su mnoge, burne reakcije; većinom usmjerene na jedno od predmetnih područja određenih novim kurikulom – književnost i stvaralaštvo. Važno je, stoga, napomenuti da se novim kurikulom definiraju tri predmetna područja, a to su hrvatski jezik i komunikacija, književnost i stvaralaštvo te kultura i mediji. Ipak, o prvomu i trećemu predmetnome području u medijima nema mnogo rasprave. Ovdje ćemo se, stoga, baviti prvim od navedenih predmetnih područja, hrvatskim jezikom i komunikacijom.

Učenje jezika prema novom kurikulu trebalo bi se ostvarivati nizom različitih aktivnosti i procesa kojima učenik aktivno stječe znanja. To obuhvaća mnoge strategije učenja istraživanjem i otkrivanjem te primjenu ranije stečenih znanja. Važno je da učenici uče samostalno, istražujući tekst. Za to su ključne vještine čitanja i pisanja. One su ujedno i podloga za uspješno rano učenje i usvajanje jezika. Poučavanje, stoga, treba biti sustavno i uvažavati postojeće jezične dosege učenika. Od 1. do 5. razreda osnovne škole učitelji i nastavnici trebali bi nastavne aktivnosti ustrojiti tako da se njima uspješno uspostavi suodnos jezičnih vještina usvojenih u ranome razdoblju s jezičnim znanjima kojima trebaju poučavati učenike. Od 3. do 8. razreda učenici trebaju naučiti ponešto o pravopisnoj, gramatičkoj, leksičkoj i pravogovornoj normi hrvatskoga standardnog jezika. Metajezičnim znanjima poučava ih se na temelju njihovih postojeći jezičnih znanja. U srednjoj školi učenici trebaju ovladati složenim jezičnim strukturama i rječnikom, tj. lingvističkim znanjima vezanima za hrvatski jezik, a dubina sadržaja trebala bi biti usklađena s vrstom njihova školovanja i jezikom odabrane struke.  

Koje promjene u nastavi jezika donosi novi kurikul?

Promjene u nastavi jezika obuhvaćene kurikulom najlakše je prikazati njegovom usporedbom s nastavnim planovima i programima koju su mu prethodili. Dok su oni donosili popise ključnih vještina i pojmova kojima su učenici trebali ovladati po završetku svojega osnovnoga ili srednjega obrazovanja, kurikul određuje odgojno-obrazovne ishode. To znači da bi od sada nastavnicima trebalo biti jasnije što od svojih učenika trebaju zahtijevati i očekivati. Odgojno-obrazovni ishodi određeni su kao znanja, vještine, stavovi i vrijednosti koji učenicima omogućuju razvoj i stjecanje komunikacijske jezične kompetencije, tj. osposobljavaju ih za jasno, točno i prikladno sporazumijevanje hrvatskim standardnim jezikom te im omogućuju usvajanje znanja o jeziku kao sustavu.

Usporedba onoga što će učenici morati znati da bi zaslužili ocjenu dobar prema novomu kurikulu s popisima ključnih pojmova i vještina koje nalazimo u zastarjelim nastavnim planovima i programima jasno prikazuje da je količina jezičnih nastavnih sadržaja smanjena, što je logična posljedica spajanja dvaju predmetnih područja, jezika i jezičnoga izražavanja, u jedno – hrvatski jezik i komunikaciju. Svako je od starih područja definiralo petnaestak jezičnih tema za određeni razred u osnovnoj školi, odnosno njih dvadesetak u srednjoj školi. U kurikulu su te iste teme svedene na nekoliko natuknica u kojima se nude preporuke kako ostvariti odgojno-obrazovne ishode te nekoliko natuknica navedenih u stupcu tablice koji donosi njihovu razradu.

Još uvijek niste sigurni što bi to bio ishod o kojemu se ovdje govori? Ne brinite se, nije sasvim jasno ni iskusnim nastavnicima Hrvatskoga jezika koji smatraju da bi se ishodima valjalo pridružiti nastavne sadržaje i dokumentaciju koja bi pojasnila što se od njih očekuje. Evo i primjera za promišljanje – u Nastavnom planu i programu za osnovne škole koji je izdalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 2006. godine jedna je od jezičnih tema obuhvaćenih u okviru nastave Hrvatskoga jezika u 5. razredu sklonidba imenica. Kao ključni pojmovi za tu temu navedeni su pojmovi sklonidba (deklinacija), nazivi padeža i padežna pitanja, dok su obrazovna postignuća po završetku obrade navedene teme sljedeća: razumijevanje uloge padeža u hrvatskome jeziku, prepoznavanje padeža u temeljnim značenjskim ulogama u rečenici, imenovanje padeža, uporaba padežnih oblika u govoru i pismu, ovladavanje uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu s normom, kao i prepoznavanje jednakih oblika riječi u različitim padežima. Ista ova tema obuhvaćena je u kurikulu ishodom OŠ HJ A.5.5. u čijoj je razradi svedena na dvije natuknice od kojih jedna navodi da učenik treba uočiti padeže kao različite oblike iste riječi na oglednim i čestim primjerima, a druga da učenik treba razlikovati morfološke kategorije kojima se uspostavljaju veze među riječima. Razlikovanje se padeža i određivanje njihove službe u rečenici treba naučiti tek u 7. razredu.

Pravopisna pitanja slabo su zastupljena u dijelu kurikula koju obuhvaća predmetnu nastavu Hrvatskoga jezika u osnovnoj školi. Sintaksa se počinje učiti tek u 7. razredu, u kojemu bi se učenicima trebalo objasniti što su to predikat i subjekt, što se prije učilo u 5. razredu. Srednjoškolski se nastavni sadržaj vezan za jezične teme također promijenio većinom samo na razini organizacije nastavnih sadržaja po razredima. Gimnazijalci će o fonetici i fonologiji učiti tek u 4. razredu, dok su se ranije s njima upoznavali već u 1. razredu. Iako poprilično nejasno, odgojno-obrazovnim ishodima pokrivene su manje-više sve jezične teme koje su donosili i nastavni planovi i programi u okviru nastavnih područja jezik i jezično izražavanje. I dalje će učenici morati naučiti koje sve vrste riječi postoje u hrvatskome jeziku, kako određivati njihove morfološke kategorije, što su to zavisnosložene, a što nezavisnosložene rečenice, kako napisati pripovjedni tekst i pravilno se koristiti rečeničnim znakovima i sl. Navedeni su samo primjeri, a ako detaljnije želite proučiti koje sve ishode definira novi kurikul, možete ga pronaći na poveznici.   

Zasigurno se pitate u čemu je onda razlika? Najveću razliku možemo pronaći u ponuđenomu pristupu kojim bi svojim učenicima nastavnici trebali prenijeti jezična znanja. Sve bi, dakle, fonološko, morfološko, sintaktičko, leksičko i ino metajezično znanje trebalo biti usmjereno na razvoj komunikacijske jezične kompetencije. U kurikulu je to na nekoliko mjesta izričito naglašeno. Radi ostvarivanja ciljeva poučavanja nastavnici bi se trebali koristiti holističko-humanističkim pristupom, što znači da bi se sva predmetna područja trebala međusobno prožimati. Ovo je zasigurno loša vijest za one nastavnike koji su bili pobornici čelnoga rada. Hoće li sada učenicima biti lakše? Možda. I dalje sve ovisi o njihovim nastavnicima Hrvatskoga jezika.

Što kažu stručnjaci?

Ako se prouče reakcije stručnjaka, može se zaključiti da novi kurikul Hrvatskoga jezika nije ono što bi trebao biti. Najčešći je prigovor usmjeren na to da se njime definiraju ishodi učenja, a ne sadržaji znanja. Nitko nije zadovoljan odabranim lektirnim naslovima i njihovim manjkom. Stajalište stručnjaka nije mnogo bolje ni po pitanju nastave jezika. Neki su od prigovora Društva profesora Hrvatskoga jezika novome kurikulu sljedeći – nije sastavljen prema činjenici da je Hrvatski jezik filološki predmet, a ne komunikološki, pri njegovu sastavljanju sastavljači su se koristili pogrešnom metodologijom i nehrvatskim nazivljem, nikomu od njegovih korisnika (što uključuje nastavnike, učenike, roditelje, znanost i državne službe) nije razumljiv. Zamjerke akademika HAZU-a ističu još neke nedostatke – učenici, čini se, neće više morati znati za postojanje četiriju naglasaka u hrvatskome jeziku, padežni se sustav vrlo površno obrađuje u 5. razredu osnovne škole, a pravopisna su pitanja iznimno malo zastupljena od 5. do 8. razreda.

Koje su prednosti nastave jezika kakvu predlaže novi kurikul?

U kurikulu se nalazi nekoliko ishoda posvećenih razvijanju jezičnih vještina – govorenju, slušanju, čitanju i pisanju – koji uporabnu funkciju komunikacijske jezične kompetencije postavljaju ispred lingvističke. To znači da će učenici morati pamtiti manje činjeničnih podataka, kojima ionako mogu pristupiti u nekoliko klikova, a učit će ih se procjeni dostupnih informacija i njihove vrijednosti i valjanosti. Novi kurikul nastavu jezika usmjerio je prema novim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, što će možda doprinijeti izgrađivanju učeničkoga odnosa prema materinskomu jeziku.

Također, novi kurikul učenicima daje aktivniju ulogu u nastavi, a izvođenje nastave jezika i jezičnoga izražavanja u kombinaciji s ostalim predmetnim područjima, predmetima i međupredmetnim temama mogu pomoći učenicima u ovladavanju jezičnim kompetencijama. Vjerujem da su neki nastavnici na ovakav način pristupali i ranije, ali možda kurikul potakne i ostale da se više aktiviraju. Novi je pristup jezičnomu nastavnomu sadržaju prihvaćen i u udžbenicima, tj. radnim bilježnicama. Jedna je od takvi novosti npr. Fonoplov 1, integrirana radna bilježnica za prvi razred srednje škole u kojoj se nalaze zadaci koji kombinacijom nastavnih sadržaja iz jezika i književnosti nude mogućnost njihova vježbanja istovremeno.

Dobro je i to što kurikul nastavnike usmjerava na prihvaćanje i uporabu inovativnih metoda rada koje trebaju osmišljavati u skladu s učeničkim sposobnostima i njihovim individualnim razlikama.  

Zaključno se može reći da nastava jezika prema novomu kurikulu ima svojih prednosti i nedostataka. Novi pristup trebao bi učenicima dati aktivniju ulogu u nastavi, ali to svakako znači i više posla oko njezine pripreme nastavnicima. Hoće li učenicima stjecanje jezične kompetencije na ovaj način pomoći ili će o lijepomu izražavanju materinskim jezikom znati još manje, vidjet će se za nekoliko godina. U međuvremenu nam ostaje jedino prilagoditi se novim zahtjevima koje pred nas postavlja Škola za život i pomoći djeci da dobiju najbolje obrazovanje koje mogu dobiti.