THOR: LOVE AND THUNDER (2022): Je li Thoru odzvonilo vrijeme?

Cijelo desetljeće je prošlo otkako smo prvi put vidjeli Osvetnike zajedno u jednome filmu i već tada je bilo jasno da su obožavatelji stripovskih junaka na velikome ekranu dočekali ono što nikada prije nije bilo realizirano. Šestero originalnih pripadnika Avengers inicijative, Tony Stark, Steve Rogers, Thor Odinson, Bruce Banner, Natatasha Romanoff te Clint Barton okupili su se 2012. godine i odredili smjer u kojemu će se kretati Marvelov filmski univerzum.

Pa ipak, stvari su se promptno promijenile dolaskom filma Avengers: Endgame (2019) kada su ključni likovi položili svoje živote i tako se svijet oprostio s Iron Manom, Black Widow i Kapetanom Amerikom. Svejedno, obožavatelji i dalje imaju priliku vidjeti Hulka, Hawkeyea i nordijskog boga Thora Odinsona u filmovima i serijama s obzirom na to da njihove avanture još uvijek nisu okončane. 

Lik Chrisa Hemswortha svakako je imao najstrmovitiji filmski put od glavnog trija, uzevši u obzir da je trilogija Kapetana Amerike krenula nespretno, ali se kasnije plasirala u kvalitetnije Marvelove trilogije, dok je Iron Manova trilogija krenula vice versa putem pa je tako prvi film podignuo visoku ljestvicu koja njegova dva filmska sljedbenika nisu uspjela ni približno doseći.

Dok je prvi film o Thoru podijelio mišljenja na one koji vole ili ne vole Branaghov šekspirijanski pristup realizaciji filma, drugi je nastavak naziva Thor: The Dark World (2013) kolektivno zaradio mjesto među najniže rangiranim Marvelovim filmovima sa svojom razbacanom radnjom i simbolično zaboravljivim negativcem. Sve se to promijenilo kada je 2017. godine na scenu stupio čovjek u košulji s motivom ananasa, novozelandski redatelj Taika Waititi koji je Thora lansirao u novom smjeru i zaradio epitet jednog od najzanimljivijih i najkvalitetnijih Marvelovih filmova.

Thor je tako sada i jedini lik unutar cijelog spektra šarolikih likova koji je dočekao i svoj četvrti film, ali i osmu pojavu unutar Marvelovih filmova od svojeg filmskog debija 2011. godine, iako time svejedno nije nadmašio Roberta Downeyja Jr.-a kao ni Samuela L. Jacksona u ulozi Nicka Furyja koji drže tron s ukupnom brojkom od 10 pojavljivanja unutar Marvelovih projekata.

Nakon posljednjeg pojavljivanja u spomenutom četvrtom nastavku Avengers filmova, Thor je posljednji put viđen kako odlazi s Čuvarima galaksije u svemir s kojima se druži i u ovome filmu. No, s Gorrom the God Butcherom (u doslovnom prijevodu znači Koljač Bogova) koji mu je za vratom, mnogi obožavatelji strahuju od činjenice da bi ovo mogao biti posljednji put da vide svojeg omiljenog junaka na filmskome platnu.

Dok paralelno pratimo Thora na putovanju prema starom mišićavom izdanju uz naracijsku pratnju njegovog prijatelja Korga (Taika Waititi), jednako tako saznajemo da je Jane Foster (Natalie Portman) ušla u četvrti stadij karcinoma zbog čega odluči na sebe preuzeti moć uništenog Thorovog Mjölnira kako bi joj podario snagu i vitalnost. S druge strane, upoznajemo i antagonista filma Gorra (Christian Bale) kojemu molitve upućene prema bogu Rapuu nisu uslišene kada mu je najviše bilo potrebno te zbog toga sami Gorr dospije u posjedovanje Necrosworda te se obvezuje ubiti svakoga boga koji postoji. Thor i Jane promptno shvaćaju da su se našli na misiji spašavanja vlastitih ljudi od strane malicioznog koljača te se udružuju s već otprije poznatim Korgom i Valkyrie (Tessa Thompson) kako bi zaustavili masovno stratište bogova. 

Neosporna je činjenica da je lijepo vidjeti Thora ponovo nakon njegove posljednje avanture u borbi s Thanosom, međutim, tu priča staje. Najnoviji Marvelov film mogao bi se usporediti s onim jednim pojedincem u razredu koji izbaci stotinjak fora u satu, a od toga dvije do tri fore budu solidne jer ovaj film pati od pretjeranog i loše tempiranog humora, razbacane konačne premise, nepotrebnih redateljskih odluka kao i vizualnih efekata koji gotovo zadaju mučninu. 

Teško je protumačiti što je redatelj točno namjeravao učiniti s ovim filmom jer cijeli produkt djeluje kao parodija na filmove o Thoru tako da se radi o jednom vrlo čudnom miksu radnji koje su pokrivene u samoj fabuli. S jedne strane nalazi se priča o Jane koja pati od najgoreg stadija smrtonosne bolesti te zlikovca koji stavlja vrlo dubokoumno teološko pitanje vjerodostojnosti religije na kocku i umjesto da cijeli film bude u takvome tonu, obilje humora na jako krivim mjestima uništava svaki iole dobar trenutak za svakog od likova.

Chris Hemsworth i Natalie Portman daju solidan performans koliko je to moguće s obzirom na deprivaciju razvoja likova dok je Christian Bale jedna od rijetkih pozitivnih točaka cijelog filma gdje krade svaku scenu u kojoj se pojavi unatoč tome što je i njegov lik nepravilno zakinut te znatno reduciran u odnosu na stripove u kojima je lik mnogo moćniji i dominantniji. Nikako ne treba izostaviti niti vizualne efekte čija nagomilanost i nedovoljna realiziranost stvara migrene (što nimalo ne začuđuje s obzirom na to da je recentno u javnosti objavljeno da Marvel stvara ogroman vremenski pritisak na odjel vizualnih efekata), kao i vrlo lošu usklađenost boja u mnogim scenama, ali i kinematografiju koja djeluje izrazito šablonizirano učenički i ne ostavlja prostora umjetnosti. 

U konačnici, film Thor: Love and Thunder otvara kompleksno pitanje vlastite kvalitete. Dok je s jedne strane sama zabava zagarantirana, isto tako radi se o jednom od ljenijih Marvelovih projekata koji ne donosi apsolutno ništa novo, ali ni svježe u obimni univerzum, a pritom jednako tako i obiluje vrlo loše tempiranim humorom koji se ne uklapa u fabulu koja bi trebala biti mnogo ozbiljnija s obzirom na radnje koje pokriva kao što su gubitak religioznosti te zloćudna bolest koja ubija ljude na svakodnevnoj razini.

Kada se tomu pridoda maltretiranje gledatelja CGI efektima i već dobro poznata copy-paste radnja koja je viđena u više filmova klasičnog dualističkog rata između junaka i negativca te srozavanja jedine dobre stavke cijelog filma, a to je Baleov negativac Gorr koji je zaslužio puno više scena u filmu, ovdje se radi o jednom od siromašnijih superherojskih filmova u dugo vremena koje čak ni omiljeno i popularno ime poput Thora nije uspjelo spasiti. Uzevši u obzir i da je prethodni Marvelov film u kinima, Doktor Strange u multiverzumu ludila isto tako bio relativno prosječno zaprimljen iz kritičkog i gledateljskog aspekta, postavlja se pitanje je li Marvel odlučio krenuti agendom modernog svijeta kvantiteta prije kvalitete što, doduše, ne vrijedi i za serije koje su zasjenile same filmove. Nada se polaže u najnoviji nastavak filma Black Panther: Wakanda Forever koji u kina dolazi 11. kolovoza.