„Tada se sviralo na »neinstrumentima«; kanti za boju, češlju i slično.“
Veja je skupina koja dolazi iz Pazina i bavi se sviranjem istarske narodne tradicijske glazbe u modernijem ruhu. Vrijeme je da ih upoznate!
Veja je skupina koja dolazi iz Pazina i bavi se sviranjem istarske narodne tradicijske glazbe u modernijem ruhu. Vrijeme je da ih upoznate!
Dolaze iz Pazina, a nastali su 2007. godine Vejin je glavni motiv za glazbu tradicionalna glazba istarskog poluotoka koja je osvojila ne samo Hrvatsku, već i inozemstvo. Koliko su ljudi oduševljeni njihovom glazbom, govori i sama činjenica da je Toni Buršić njihovu pjesmu Anka iskoristio kao inspiraciju za strip. Uskoro očekujemo njihov nastup u Vintage Industrial Baru, a oni su nam otkrili kako je uopće nastao interes za istarsku tradicijsku glazbu, čija ih se tradicijska glazba najviše dojmila te što uopće pripremaju za nastup.
Ideja o osnivanju benda pokrenuta je 2007. godine, odakle uopće interes za istarsku tradicijsku glazbu?
Veju su osnovala trojica zaljubljenika u tradicijsku glazbu koji izlaze iz kulturno umjetničkih društava. To smo bili Noel Šuran, Dragan Cvitan i ja, te smo na neki poseban način pokušali javnosti pokazati i malo drugačije prakse izvođenja. Tada se sviralo na neinstrumentima; kanti za boju, češlju i slično. Nakon nekog vremena postava se izmjenila te se pojavila ideja da taj projekt postane bend. Tada sam već počeo slušati razne europske bendove i eto, tu smo sada. Makar smo iz nekih folk krugova samo Marko i ja, entuzijazam ostalih članova raste. Iako sami za sebe kažu da ne bi mogli poslušati stare hardcore tradicijske pjesme duže od 5 minuta. Ne želim reći da smo svojim pristupom podigli tu glazbu na višu razinu, zapravo je baš suprotno. Spustili smo je niže, tj. približili svim slušateljima koji vole to što mi radimo.
Otkako ste 2014. godine izdali svoj album Dolina mlinova, više ste nastupali u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Smatrate li da je etno scena više razvijena u inozemstvu nego kod nas?
Pa teško je pričati o etno sceni kod nas kao o pojmu scene. Zanimljivo je i sjajno to što se kod nas iz godine u godinu razvija želja i svijest o etno glazbi. Nekakva se scena razvija u Zagrebu i na tome moramo biti jako zahvalni. Prije svega mislim na koncerte u Močvari, Vintage Industrial Baru, Radio Studentu i Emiru Fuluriji na njegovoj sjajnoj emisiji, svim etno izvođačima u gradu itd. Ali scena se mora događati u više od samo jednoga grada. I tu je naš problem. Bili smo sada u Belgiji gdje smo odmah u početku dogovaranja dobili kontakte mreže Folk klubova, točnije njih 5. Dakle u startu imaš 5 mjesta gdje možeš ugovoriti koncert, a dalje su tu chapeau koncerti, ostali klubovi i koncertna mjesta... da dalje ne nabrajam. Kod nas se folk ili etno pojavio i ostao u tim početnim razmjerima. Mogli bismo pričati o sceni kada bi se interes za etno bend u istom vremenu pojavio iz raznih krajeva Hrvatske.
Nastupali ste u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Estoniji itd. Koji biste nastup do sada izdvojili kao najdraži i zašto?
A teško je o tome pričati. Koncerte po Parizu pamtimo jer je to naš prvi odlazak u inozemstvo. Estoniju pamtimo po tome jer nikad prije nismo svirali na većim pozornicama. Svaki dobar koncert je poseban. Trenutak kada se povežemo s publikom neprocjenjiv je, bilo to u Madridu, Parizu, Viljandiju, Zagrebu, Bukovici ili Grimaldi.
Mi smo južnjaci i patimo za temperamentom i strasti. Tako da glazba u kojoj je to najbitnija stvar nama je nekako najdraža. Teško je izdvojiti, ali smo se zbilja do sada susretali s raznim i ludim izvođačima. Najviše su nas se dojmili Lo Cor De La Plana, Violons Barbares, Trad. Attack. A opet, s druge strane, ponekad nakon proba znamo guštat u Etiopskim velikanima. Zapravo dojmi nas se sve što ima šuga.
Bili ste nominirani za Porin za najbolji album folklorne i etno glazbe, koliko vam je ta nominacija olakšala cijelu situaciju oko toga da što više ljudi čuje za vas?
Pa iskreno ne znam. To prate drugi članovi benda. Vjerujem da je ta nominacija značila nešto i u tom pogledu. Odmah da kažem, na tu smo nominaciju iznimno ponosni jer je to naš prvi album. I to, prvi album etno benda čiji se članovi glazbom bave iz hobija. Vjerujem kako se vijest o Veji proširila i više nakon nominacije, i naravno time su rasle i ponude za koncerte.
Napravljen je i strip inspiriran vašom pjesmom Anka koji je kreirao Toni Buršić. Kako vam se svidio sam strip kad ste ga vidjeli dovršenog i kako su vaši fanovi reagirali na njega?
Zakon, WOW... To su bile uglavnom reakcije na Tonijev strip. Iznimno nam je drago za taj strip budući da je to izraslo iz njegove želje nakon što je poslušao naš album. Zahvaljujemo mu se na tome. Što ima bolje od toga kada dobijemo takav poklon od osobe kojoj se sviđa naša glazba?!
Uskoro očekujemo vaš nastup u Vintage Industrial Baru. Što pripremate povodom toga? Planirate li uskoro neki novi album?
Pa polagano pripremamo novi materijal. Tako da ćete moći sigurno i uživati u novim pjesmama. Do sada nam je bilo genijalno na koncertima u Zagrebu i veselimo se jako koncertu u Vintage Industrial Baru. Plan je dobro se zabaviti, odsvirati kvalitetan koncert i guštati zajedno s publikom. Zadnji sam album najavljivao preko 2 godine tako da neću govoriti ništa o tome da slučajno ne bi sljedeći album izašao za 7 godina.
