„Soylent Green”: Film koji je predvidio budućnost

Dok su mnogi filmovi kroz povijest pokušali predvidjeti budućnost poput onih komercijalnijih kao što su Povratak u budućnost 2 (1989) redatelja Roberta Zemeckisa, 2001.: Odiseja u svemiru (1968) Stanleyja Kubricka ili film Ja sam legenda (2007) s glumcem Willom Smithom u naslovnoj ulozi ili nešto manje poznatih filmova od kojih samo neki su Fahrenheit 451 (1966), Logan's Run (1976), Demolition Man (1993) i ostali, ipak, rijetki su uspjeli koncizno odrediti kako će tadašnja budućnost, a današnja sadašnjost izgledati.

Međutim, pojmovi kao što su nagle klimatske promjene, prevlast megakorporacija nad vlašću i sintetička hrana tek su neki od čimbenika s kojima se današnji svijet suočava, a prethodno su realizirane u filmu naslova Soylent Green iz 1973. godine baziranom na noveli Harryja Harrisona Make Room! Make Room!. 

Godine 2022. u svijetu koji se suočava s problemima prenapučenosti, nečistoće i klimatskih iznenadnih promjena detektiv Thorn kojega tumači Charlton Heston (poznatiji kao Mojsije u filmu Deset zapovijedi) zajedno s kolegom policijskim analitičarom Sol Rothom (Edward G. Robinson kojemu je ovo ujedno i posljednja uloga) istražuje ubojstvo pripadnika Soylent korporacije koja se bavi komunalnom proizvodnjom zaliha hrane za većinu svijeta. 
 

Temperature koje ne padaju ispod 30 Celzijevih stupnjeva, kao i magla slična londonskoj koja je obavila grad zbog čega preostala drva moraju biti skrivena, postavljaju pitanje je li za takvu nesreću krivo čovječanstvo ili prirodna katastrofa iako se implicira da je ovo prvo u izvornom romanu. Pretpostavlja se da je samu ideju o klimatskim promjenama film dobio od toplinskog udara na sjeveroistoku 1972. i prve naftne krize ranih 1970-ih.

Naravno, preslika se može napraviti na današnjicu. Šumski požari nedavno su harali Coloradom, ostavljajući stotine bez krova nad glavom, dok je ogroman dio Zapada, od Novog Meksika do Idaha, u zahvatu jake suše. Velika Britanija je upravo zabilježila najtopliju novogodišnju noć dosad. U studenom prošle godine Delhi je ušao u privremenu blokadu, no ne zbog koronakrize, već kako bi ublažio ozloglašeno zagađenje zraka u glavnom gradu Indije. 
 

Soylent Green počinje nizom fotografija koje pokazuju kako su moderni Amerikanci evoluirali od doseljenika u haljinama do ribara, farmera i ranih stanovnika grada. Slideshow se zatim zamagljuje u naletu gradova s ​​uzburkanim nogostupima, prometnim gužvama prekrivenim smogom, pa čak i profesionalnim guračima u tokijskom stilu koji trpaju putnike u vlakove podzemne željeznice. Naslovna kartica nam govori da New York City ima 40 milijuna stanovnika; ogorčeni Thorn u jednom trenutku primijeti: Samo na Manhattanu ima 2 milijuna ljudi bez posla – samo čekaju moj posao!

U stvarnoj Velikoj Jabuci se prošle godine dogodila slična stvar gdje se dogodio nagli priljev beskućnika kada je grad morao na neki način smanjiti gužvu diljem skloništa. S druge strane, bogati sloj društva ima veće beneficije u stvarnosti negoli filmu gdje su ograničeni na život u Chelsea West ako se žele odmaknuti od mase. Svaka vrata u luksuznom bloku tornja automatizirana su, batler penthousea odjeven je u drečavu lovačku ružičastu boju, a vrhunac dekadencije je svjež tuš. Ne baš privatni vinski podrumi i porte-cochère koje ćete danas pronaći u zgradama kao što je 15 Central Park West.

Jedna od kvalitetnijih scena uglavnom se bazira na glumačkom aspektu te prikazuje Thorna i Sola za stolom kako jedu regularnu hranu poput salate ili jabuke. U toj sceni protagonist ima problema s načinom kako se određena hrana konzumira. To proizlazi od činjenice da glavni lik živi u svijetu sintetičke hrane zbog oskudice prirodno uzgojene hrane. Glavica zelene salate, dvije rajčice i poriluk u maloprodaji koštaju 279 dolara, dok je komadić govedine vrhunski luksuz.

Soylent korporacija tu je zaslužna za proizvodnju hrane za većinu svijeta koja, dakako, ne sadrži u sebi prirodne supstance. Svejedno, sama kompanija pod propagandom predstavlja svoje proizvode kao što su čudotvorna hrana visokoenergetskog planktona prikupljena iz oceana svijeta.

Soylent Green zgodnu referencu dobiva u filmu Atlas Oblaka (2012) kroz nekoliko prilika ponajviše se fokusirajući na kanibalizam i činjenicu da hrana sve više gubi na svojoj prirodnosti te sve više umjetno uzgojene hrane doživljava svoju asimilaciju u svakodnevan život. 

Užasavajuće scene nisu nimalo udaljile stvarne crowdfundere od ulaganja u sintetičku hranu imena Soylent softverskog inženjera Roba Rhineharta 2013. Soylent je danas dostupan u obliku praha i pločica. Zadovoljava standarde Uprave za hranu i lijekove za čitav niz zdravih tvrdnji, izvijestila je Ars Technica 2014. Soylent Nutrition je privremeno zaustavio prodaju svojih prašaka i pločica 2016. nakon što su izvješća o gastrointestinalnim bolestima povezana s upotrebom proizvoda. Brašno od algi, a ne od planktona iako sličnost je uočljiva. Danas je Soylent dostupan za kupnju putem interneta i u trgovačkim lancima uključujući Walmart i 7-Eleven, ali tek treba izazvati isti mahnit nered prehrane svog filmskog pandana. 
 

Uzevši u obzir da život u filmu Soylent Green je izrazito distopijski, ne čudi ni činjenica da je osmišljeno umiranje po želji. Određena scena prikazuje udovice koje dobivaju smrtne bonuse u slučaju osobe koja je volonterski odlučila umrijeti. To je trenutak koji upada u oči Solu Rothu (Edward G. Robinson), koji pohađa kliniku u kojoj ga dočekuje glamurozna asistentica. Od njega se traži da odabere svoju omiljenu boju i zvučni zapis, popije puna usta lijeka i smjesti se u krevet dok dežurna osoba pritisne dva gumba na konzoli. Televizor veličine zida tada reproducira montažu umirujućih slika (jelen koji pase, zlatne zore, rijeke) dok lik izmjenjuje nježno volim te s Thornom. 

Kontroverzna tema u to vrijeme – potpomognuto umiranje danas je legalno u Kanadi, Kolumbiji, Australiji i dijelovima Europe. Godine 2018. 142 osobe putovale su iz Njemačke, Francuske i Britanije u švicarski objekt Dignitas kako bi iskoristili državnu politiku samoubojstava uz pomoć liječnika koja ne postavlja minimalnu dob, zahtjeve za dijagnozu ili kvalificirajuće simptome.

Zanimljivo jest da u filmu društvena elita eskapizam pronalazi u jedino njima dostupnim videoigricama, dok su danas dostupne pretežno svima uzevši u obzir da cijene nisu neprihvatljivo visoke. U filmu Soylent Green prilikom jedne scene u luksuznom stanu tako se može vidjeti igrica Computer Space, prva arkada na kovanice iz 1971. godine. 

Soylent Green nije u cijelosti predvidio kako će naša današnjica izgledati, no svejedno je poslao apel na društvo u kojemu film vrlo promptno može postati surova realnost. Pridruživši se ešalonu mnogih drugih filmskih projekata koji su na distopijski način pokušali upozoriti na ljudsku kolektivnu osviještenost poput najaktualnijeg Netflixova filma Don't Look Up (2021) koji na suptilan način pomoću radnje o padu meteora na Zemlju želi upozoriti na očuvanje okoliša i planeta Zemlje, postavio je pilar kao jedan od kvalitetnijih kultnih filmova s ovakvom vrstom tematike. Soylent Green stoji kao obvezno filmsko štivo suvremenom svijetu. 

VEZANO

Kako su popularni filmovi i serije promijenili način na koji učimo?

---