Računalni program izrađen 1973. na MIT-u predvidio je „kraj svijeta“ do 2040. godine

Teorije o uništenju svijeta prate čovječanstvo od njegovih najranijih dana. Davne 1704. god. proslavljeni fizičar Isaac Newton predvidio je kako će svijet propasti negdje oko 2060. godine. Pri formuliranju toga proročanstva koristio se neobičnim nizom matematičkih formula i proračuna. Danas možemo pronaći brojne religijske mistike koji svako malo proriču kraj svijeta u nekoj vrsti katastrofe tumačeći nejasne reference u određenim svetim tekstovima. S druge strane, brojni znanstvenici upozoravaju na rastuću ljudsku populaciju te golemi destruktivni utjecaj toga rasta na stanje Zemlje i njenu mogućnost održavanja života.

Od kraja 60-ih godina elitna skupina industrijalaca i znanstvenika poznata pod nazivom Club of Rome predviđala je propast civilizacije negdje u prvoj polovici 21. stoljeća. Svoja predviđanja nisu gradili na antičkim ili religijskim tekstovima, već na poznatim podacima o stanju klime, rastu populacije i dostupnosti potrebnih resursa te se temelje na predvidljivim posljedicama hiperprodukcije i konzumerizma.

Zaključak svih znanstvenih saznanja do kojih su stigli pojedinci okupljeni u Club of Rome ne razlikuje se mnogo od zaključka do kojeg je došao Newton. Kraj svijeta mogao bi nas zadesiti do 2060, naravno, uz određena odstupanja ako dođe do značajne promjene u ljudskom ponašanju. Važno je naglasiti kako propast, odnosno kraj svijeta u ovom scenariju zapravo podrazumijeva propast civilizacije kakvu poznajemo. Preciznije, propast industrijaliziranih i tehnoloških društava, velikih agrikulturnih proizvodnji, stabilnih lanaca opskrbe i klimatskih uvjeta te posljedično i nacionalnih država.

Jedan od izvora za takva predviđanja bio je i program koji je na američkom MIT-u razvio pionir kompjuterske znanosti i teoretičar sustava Jay Forrester. Njegov model globalne održivosti izrađen je početkom 70-ih godina i predvidio je kraj civilizacije oko 2040. god. Prema trenutno dostupnim podacima, scenarij koji je 1973. godine predvidio ovaj program uvelike se ostvaruje, a uključuje rast populacije i zagađenja uz pogoršavanje kvalitete života i smanjenje dostupnosti neophodnih resursa. Sve navedene podatke možete pročitati u izvješću koje su Club of Rome objavili 1972. god. pod nazivom Limits to Growth.

Postavlja se pitanje kamo bi nas ova, ipak neprecizna predviđanja trebala odvesti. Ako je trenutačno stanje iznimno opasno, jesu li nesistematska rješenje još opasnija? Možemo li odriješiti odgovornosti moćne individualce poput predsjednika uprava moćnih naftnih i ostalih međunarodnih korporacija? Usred svih crnih predviđanja važno je držati u vidu kako predviđanja budućnosti nisu stvarna budućnost. Ni jedna teorija, ma koliko sofisticirana, ne može uzeti u obzir sve varijable koje utječu na određene procese. Čovječanstvo i dalje ima značajnu ulogu u usmjeravanju razvoja trenutne situacije.