Povratak Gilmoreica – kraj o kojem će se dugo pričati

Ako ste rođeni 90-ih, šanse da ste odrastali uz Gilmoreice su ogromne. Ako ste odrastali uz Gilmoreice, šanse da ste odbrojavali do 25. studenoga su još veće. Tog su dana izašle nove četiri epizode, svaka u trajanju od devedeset minuta, što je značilo svježih 360 minuta dinamičnih i duhovitih dijaloga Lorelai i Rory čije su česte reference na filmove, i pop kulturu općenito, učinile da ova serija uspije obilježiti čitavu jednu generaciju. Četiri epizode predstavljaju četiri godišnja doba, dakle, godinu dana u životu poznatog plavookog dua.

Lorelai se približava pedesetoj, Rory je prešla tridesetu i daleko je od djevojčice kakvom je pamtimo. Svima je bilo jasno da godina dana u njihovim životima, koju Netflix dugo najavljuje, neće izgledati ni približno kao godine iza nas, tijekom kojih smo pratili Roryne srednjoškolske dane, prvi poljubac i vezu s famoznim Deanom, odlazak na Yale i prve korake u novinarskoj karijeri. Obožavatelji su pretpostavljali da će snježnu idilu i prisne odnose sugrađana malenog Stars Hollowa zamijeniti visoki neboderi, beton i gužva nekog većeg grada, primjerice New Yorka. Potom su nagađali da će Lane, Paris i ostali stari Roryni prijatelji biti zamijenjeni kolegama iz New York Timesa, a da će netko iz kluba Rorynih (bivših) dečkiju postati njezin muž, i na tom su se frontu, naravno, vodile najžustrije bitke fanova.

Logično je, dakle, bilo očekivati ozbiljniju i samostalniju Rory koja se nosi s problemima odraslog života. Nitko nije iluzionistički maštao o savršenim životima Lorelai i Rory u kojima nema mjesta boli, patnji, strahu, padovima. Željeli smo realističan prikaz svakodnevnice nesvakidašnje majke i kćeri, ali smo istovremeno zahtijevali i prikaz u kojem ostaje doza krhkosti, nevinosti i magičnosti njihovih ličnosti. Ovdje posebno stavljamo naglasak na lik Rory Gilmore koja nas je početkom 2000-ih učila da u našoj nespretnosti i sramežljivosti nema ništa loše, štoviše, da je to čak ponekad i slatko. I to nam je taman trebalo kad smo prolazili kroz čudne pubertetske faze.

Ruku na srce – nismo dobili što smo željeli, naročito ne u njezinom liku. Magija je nestala, a svoj uzor nismo ponovno pronašli 2016, sada kada nam ponovno treba, i sada kada smo ponovno u čudnim fazama. Doduše, ne pubertetskim, nego u čudnim fazama prelaska iz tinejdžerskih u prave pravcate odrasle godine

Egzistencijalna kriza Rory Gilmore

Prva epizoda obuhvaća zimski period i… znate već, Stars Hollow pod snijegom, Lorelaino predosjećanje snijega, hektolitri kave, brzi razgovori, Lukeova zalogajnica, kemija između glumaca. Kao da dan nije prošao, a razdoblje od devet godina nam se čini čak suludim! No, već nakon te prvotne iracionalne očaranosti poznatim i voljenim, serija počinje gubiti svoju nit. Ubrzo shvaćamo da Roryna karijera nije ni blizu očekivanjima koja smo svi, skupa s njenom majkom, postavili za nju. Ta očekivanja nisu teret koji je bezrazložno stavljen na njena ramena, nego je posljedica Roryinih postignuća tijekom školovanja. Osim toga, skoro cijeli Lorelain život bio je posvećen moralnom i financijskom usmjeravanju Rory na drukčiji, jednostavniji put od onoga koji je ona morala proći. Iako je završila novinarstvo na prestižnom Yaleu, Rory ne uspjeva naći posao pa završi kao urednica Stars Hollow Gazette, lista koji uporno objavljuje jedne te iste zastarjele pjesme, a koji nastaje u prljavom, starom uredu sa zastarjelom tehnologijom. Okej, obožavatelji prežive i to, vjerujući da je upravo to očekivan problem u Rorynu životu koji ne može biti savršen. Međutim, više kritika upućeno je za ljubavni aspekt Roryna života.

Svima je jasno kako se radi o odrasloj ženi od koje nitko ne očekuje da svoj život posveti mužu i djeci. Isto tako, jasno je da u 21. stoljeću više nema mjesta kritikama žena koje odluče imati veći broj (seksualnih) partnera. Ali ovdje se ne radi o tome, ne radi se o moralu slobodne, emancipirane žene. Radi se o potpunoj promjeni u karakteru. Naime, Rory cijelo vrijeme ima bezličnog dečka Paula na kojeg uporno zaboravlja i kojega bezobrazno vrti oko maloga prsta. To definitivno ne zvuči kao Rory. To zvuči smiješno i apsurdno, a on je u potpunosti nepotreban lik za cijelu priču.

Uz to, za vrijeme svojih putovanja u London, ona ostaje u Loganovom stanu, imajući na umu da je zaručen i da je ona time ponovno postala druga žena. Svi se sjećamo scene iz četvrte sezone u kojoj Dean prevari svoju suprugu s Rory. Svi smo mislili kako se radi o pogrešci koju nikada više neće ponoviti, ali se čini da smo bili u krivu. Opravdanje za ovu aferu ne može se tražiti u posebnom odnosu koji ona i Logan imaju. Da se razumijemo, ekstravagantna scena čija estetika podsjeća na Oči širom zatvorene, u kojoj on doleti iz Londona kada shvati da Rory treba malo zabave pa provedu noć plešući tango, ispijajući šampanjac i kupujući klubove, potvrđuje da se ne radi o prosječnoj ljubavi. No, ono što ju čini toliko drukčijom od Rory kakvu mi pamtimo, djevojke koju cijeli Stars Hollow obožava, je ignorancija. Ignorancija da postoje ljudi koje povrjeđuje svojim bezobzirnim aferama.

Team Luke Danes

Ipak, neke su lijepe stvari ostale lijepe. A to je odnos između Lorelai i Lukea koji se na kraju odluče i vjenčati. I serija je zaista trebala tu bajkovitu scenu u kojoj Lorelai izgleda konačno sretno i smireno. Ipak, Lukeov je monolog o njihovoj vezi nadmašio čak i njihovo vjenčanje. Od svih muškaraca u seriji i svih Jessova, Deanova i Logana, Luke Danes i njegov govor o tome kako je Lorelai sve što je on ikad trebao, i više od toga, i kako će, svjestan da nije baš najlakša osoba s kojom se može biti, uvijek raditi na njihovoj vezi, osvojio je sva srca, bez obzira koji si team.

Bilo je lijepo vidjeti da je Michel još uvijek dio Dragonfly Inna i da mu je smisao za humor, pomiješan s cinizmom, ostao isti. I bilo je lijepo vidjeti da Emily nije ostala ista i da, na kraju, ipak preboli smrt svoga muža i pronađe sebe. Ali da ne duljimo i da ne seciramo baš svaki lik, fokusirajmo se na bitno – dramatičan završetak!

Poznata priča

Roryna egzistencijalna kriza, nažalost, nije najgore što se dogodilo ovom nastavku. Bez novca, bez posla, bez vlastitog stana i s kaotičnim ljubavnim životom, Rory govori mami da je trudna. I u tom trenutku serija završava, a ja shvaćam da sam potratila 360 minuta svoga života. Shvaćam i da je serija trebala završiti 2007. Ovakav kraj žeđa za još sezona i još epizoda, što će se vjerojatno jednom i dogoditi, no sudeći po ove četiri, bolje je da se ne dogodi. Nikada.  

Ne treba nam još loših epizoda jer nam je priča već poznata. Rory je samohrana majka koja jednog dana ispuni svoje snove, ne tako što će otvoriti svoj Dragonfly Inn, nego objavljivanjem knjige. Logan, koji je najvjerojatnije otac Roryna djeteta, postaje njezin Christopher s kojim nikada ne završi, ali postoji neka neraskidiva veza između njih. Isto kao i Christopher, Logan nasljeđuje tatin posao i oženi se drugom djevojkom. Jess postaje Roryn Luke, što nam je kristalno jasno nakon onog tugaljivog pogleda prema njezinu prozoru. Poznata priča, zar ne?