Pet suludih ideja o ženskoj seksualnoj želji

Seksualna želja osnovni je dio ljudske ličnosti. Iako jačina seksualnog nagona varira ne samo od osobe do osobe, već i tijekom života pojedinca, zanimljivo je koliko su njegovi mehanizmi još uvijek misteriozni. Muška seksualna želja je nešto bolje znanstveno istražena, dok je ženska i dalje poprilična nepoznanica. A aseksualnost, odnosno neosjećanje seksualne želje ili postojanje seksualne želje u vrlo maloj mjeri, tek je nedavno znanstveno priznata kao jedna od varijacija seksualne orijentacije.

Veo misterioznosti, ali i srama koji okružuje seks i seksualnu želju doveo je do stvaranja brojnih mitova. Danas ti mitovi možda izgledaju smiješno i zastarjelo, no vrijedi zapamtiti kako su imali itekako velik utjecaj na ljudske živote u prošlosti. Donosimo vam pet najluđih ideja o ženskoj seksualnoj želji koje su bile široko prihvaćene u medicinskoj zajednici i zbog kojih će vam biti iznimno drago da živite u 21. stoljeću.

1. Propisana terapija

Vjerujemo da ste čuli pojam 'histerija', pojam koji je u 19. stoljeću označavao skup simptoma koji danas zvuče kao žensko seksualno uzbuđenje ili frustracija. Simptomi poput anksioznosti, nesanice, seksualne fantazije i vaginalne lubrikacije. A propisani način liječenja bio je vrlo logičan, iako pomalo iznenađujuć. Liječnici bi masirali genitalije svojih pacijentica kako bi postigle paroxysm, odnosno orgazam.

Naime, masturbacija je bila nešto sramotno i nepoželjno u to doba, a nekontrolirana ženska želja smatrana je patološkim stanjem koje zahtijeva liječenje kod muškog liječnika. S vremenom, osmišljeni su i aparati čija je svrha bila pomoći liječnicima u liječenju ovog problema. Sredinom 1880-ih britanski liječnik Joseph Mortimer Granville osmislio je prvi vibrator na baterije, prvi aparat takve vrste koji je plasiran na tržište specifično za tu namjenu. Do 1900. godine razvila se široka lepeza sličnih proizvoda namijenjenih liječenju žena.

2. Kirurško riješenje

Naravno, liječenje histerije vibratorima imalo je i svoje protivnike. Jedan od njih bio je i dr. Isaac Baker-Brown, koji je smatrao da je takva terapija neučinkovita jer samo pojačava žensku želju za još više terapije. On je rješenje vidio u kirurškom odstranjivanju klitoralne žljezde, nakon čega su, prema njegovoj tvrdnji, „neobuzdane žene postale sretne supruge, buntovne tinejdžerice vratle se u okrilje svojih obitelji, a supruge koje nisu voljele obavljati bračne dužnosti zatrudnjele“. 

Njegov način liječenja nije dugo trajao u Velikoj Britaniji, no u SAD-u liječnici su preporučivali odstranjivanje klitorisa sve do 1937. godine A intervju sa ženom koja je podvrgnuta ovom zahvatu 1944. godine kada je imala 12 godina kako bi se zaustavilo njezino menstruiranje, pokazuje da ova barbarska praksa nije sasvim izumrla ni kasnije. 

3. Nimfomanija

Priča o pacijentici poznatoj samo kao 'Gospođa B.' pokazuje kako su neki liječnici zazirali i od terapije vibratorima i kirurških rješenja. Dvadesetčetverogodišnja 'Gospođa B.' oduvijek je imala zdrav seksualni apetit i sjajan seksualni život sa svojim suprugom. Usprkos tome, dan i noć je maštala o seksualnim susretima s drugim muškarcima, i to u tolikoj mjeri da je počela imati problema u svojoj obitelji. Njezin se muž žalio kako ona ima zapreku koja uvelike otežava snošaj. 'Gospođa B.' je smatrala kako on ima problema s erektilnom disfunkcijom.

Kako bi riješili problem, 'Gospođa B.' je posjetila dr. Horatia Storera, zabrinuta kako ubuduće neće moći ograničiti svoju seksualnu želju samo na svog supruga. Smatrala je kako su njeni lascivni snovi nastali zbog izostanka trudnoće. Nakon pregleda, koji je uključivao i stimuliranje njenog klitorisa, liječnik je izjavio kako će 'Gospođa B.' završiti u ludnici ukoliko se ne podvrgne daljnjem liječenju. Njegova propisana terapija uključivala je, između ostalog, njezino napuštanje pisanja romana, ledene kupke i pranje spužvom, ledeno hladne klistire i ispiranje vagine bornom otopinom. Njezin suprug se odselio kako ne bi imali ikakvih seksualnih kontakata. 

Nisu pronađene nikakve dodatne bilješke o ovom slučaju, osim napomene kako je 'Gospodin B.' i dalje ostao odsutan, a lascivni snovi 'Gospođe B.' nisu se ponovno pojavili.

4. Mjesečnica

Mitovi koji okružuju menstruaciju zaista su brojni, od toga da žena ne smije prati kosu tijekom menstruacije pa sve do iznimno bizarnih. Ne bi trebalo čuditi kako se seksualna aktivnost tijekom mjesečnice smatrala ne samo odvratnom, već i iznimno opasnom. Francuzi su nekada vjerovali da je dijete začeto seksualnim činom tijekom menstruacije podložno svakakvim strašnim bolestima, od sifilisa i gube do čireva na koži.

U 19. stoljeću smatralo se da kontakt sa ženom koja menstruira može prenijeti muškarcu gonoreju, a istraživanje provedeno 1950. godine otkrilo je kako se većina žena suzdržava od seksa tijekom menstruacije zbog straha od 'krvarenja, infekcije ili ozljede'. Istina je da žena može zatrudnjeti seksualnim odnosom tijekom menstruacije i da je grlić maternice širi tijekom ovog perioda pa je bakterijama  i virusima lakše prodrijeti u tijelo, no opasnost je zanemariva, a seks tijekom menstruacije ima i brojne pogodnosti.

5. Maternica

U antičkoj Grčkoj maternica, odnosno njena nemogućnost da ostane na svom mjestu, smatrana je uzrokom ženske histerije, tj. uzrokom ženskih promjena raspoloženja i nepredvidivog ponašanja. Naime, mislilo se kako se maternica može odvojiti od svoga uobičajenog mjesta i lutati po svojoj volji kroz žensko tijelo, uzrokujući pritom svakakve probleme. 

Rimski liječnik Aretaeus opisao je tu lutajuću maternicu koja se pomiče „ovamo- onamo, ulijevo ili udesno, prema jetrima ili slezeni“ kao „životinju unutar životinje“ koja više voli ugodne mirise od onih neugodnih. Takvo razmišljanje značilo je da maternica reagira na aromaterapiju. Kako bi izliječili bolesnicu, liječnici su mogli koristiti ugodne mirise koji bi bili naneseni na njezinu vaginu kako bi pokušali namamiti maternicu na njeno pravo mjesto, ili je pokušati otjerati iz gornjeg dijela tijela tako što bi pacijentica udisala neugodne mirise. Nažalost, ne navodi se koji točno ugodni mirisi mogu pomoći ukoliko bolujete od ove bolesti.