Od sveca do blagdanske ikone – tko je Djed Božićnjak zapravo?

Priča o magičnom djedici koji živi na sjevernom polu i uz pomoć svojih sobova u jednoj noći kroz dimnjake donese poklone svoj djeci svijeta s nama je od malena. Navikli smo na taj dobroćudan lik jer kada je on u pitanju, ne štede nas ni filmska industrija, ni reklame za  Coca-Colu, ni generalno komercijalizacija Božića. Teško je zamisliti blagdane bez Djeda Božićnjaka, no tko je zapravo on i kako je postao neizbježan simbol Božića? Na to ćemo pitanje odgovoriti u nastavku, u sklopu serije članaka Petak za znatiželjne.

Priča o svetom Nikoli

Nekoć davno, u 4. stoljeću, u drevnom gradu Miri, živio je biskup zvan Nikola. Biti poklonikom Crkve za vrijeme njegova života bilo je opasno iskustvo. On je, kao i mnogi drugi, služio zatvorsku kaznu za svoje vjerovanje, a mučenje je bilo sastavni dio tih kazni. Poznat po svojoj dobroti i velikodušnosti, prema predaji, činio je velika i dobra djela.

Legenda kaže kako je tri mlade djevojke spasio od života u prostituciji plativši njihove miraze za koje njihov otac nije imao. U drugoj situaciji oživio je tri dječaka brutalno raskomadana i fermentirana u pivskim bačvama. Ova djela učinila su ga zaštitnikom djevojaka i djece, a za našeg budućeg Djedicu postavila temelj – darivanje djece.

Sveti Nikola želio je ostati anoniman u svom dobročinstvu, pa od toga potječe priča o spuštanju kroz dimnjak. Uvidjevši da otac djevojaka kojima je želio pomoći čeka da otkrije o kome se radi, odlučio je vrećicu zlatnika spustiti s krova kroz dimnjak kako bi ostao nezapažen.

Postanak lika i djela

Na spomen Djeda Mraza ili Djeda Božićnjaka u mislima nam se predstavi ista slika. Debeljuškasti stariji čovjek u crvenom odijelu bijele kose i brade. Sve su to elementi koji su se desetljećima kovali u lik kakvog danas poznajemo, a elemente ključne za Djeda povijest je pronalazila na različitim mjestima.

Inspiraciju za fizički izgled uviđamo u nordijskom bogu Odinu za kojeg se vjerovalo da ima dugu bijelu bradu, a prepisivane su mu magične moći.

Za famoznu listu dobre i loše dječice zaslužni su Belgijanci i Nizozemci koji u svojoj verziji Djedice, točnije Sinterklaasa, imaju takvu listu koju možemo ponovno povezati s Odinom. On bi, kako bi saznao tko je dobar, a tko loš, poslao dvije vrane zaslužne za slušanje podanika preko dimnjaka.

Na američko tlo priča o čovjeku koji djeci dijeli poklone stigla je s Nizozemcima. Oni bi obilježavali datum smrti svetog Nikole koji je 6. prosinca. Američkom društvu svidjela se ideja te su mnogi pisci svojom kreativnošću gradili lik kakav danas poznajemo.

Na Sjeverni pol smjestio ga je američki pisac Tomash Nash 1800-ih u pjesmi koju je napisao. Razlog je tomu vjerojatno vrlo mala istraženost tog geografskog područja – pripisivale su mu se karakteristike mističnog i magičnog mjesta.

Veseo, debeljuškast i u društvu sobova slika je koju je proslavio Clement Moore 1822. godine u svojoj pjesmi The Night Before Christmas.

Prvi su put lik i djelo Djeda Božićnjaka zaokruženi u pjesmi američkog autora Washingtona Irvinga u djelu Knickerbocker's History of New York.