Od konjskog tramvaja, preko „Stojadina”, do mirogojske nesreće i ukinuća linija 10 i 16

Život u Zagrebu, barem za studente, vezan je uz tramvajske i autobusne linije. Kako bismo svaki dan, na vrijeme ili s malo kašnjenja, stigli na svoja odredišta, brine se ZET i njegovih 15 dnevnih i 4 noćne tramvajske linije kojima se godišnje preveze, prema njihovim podacima, više od 200 milijuna putnika. Osim toga tu je 145 autobusnih dnevnih linija koje prevoze po cijelom gradu i do prigradskih naselja. Međutim, promet, naravno, nije uvijek ovako izgledao, a što se sve u njemu tijekom povijesti promijenilo, saznajte u nastavku.

Konjski tramvaj

Prvo je prijevozno sredstvo Zagrepčana bio, ni manje ni više nego – konjski tramvaj. Iako smo i u tome dosta kaskali za ostalim europskim gradovima, 5. rujna 1891, kako stoji na službenim stranicama Grada Zagreba, dobili smo svoj prvi konjski tramvaj. Toga je dana konjski tramvaj prvi put odvezao svoju rutu od spremišta na Savskoj (na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja) uz HNK Frankopanskom do Ilice, a konj je na vratu imao zvonce kojim je upozoravao pješake da ne prelaze prugu. Kolosijek je bio uži od današnjeg, brzina oko sedam kilometara na sat, a svaki je konj imao normu 26-28 kilometara na dan. Isprva je nabavljeno samo šesnaest kola – deset zatvorenih i šest otvorenih. Konjski tramvaj Zagrepčani su kratko zvali – konjka.

Prvi tramvaj na električni pogon

Prvi tramvaj na električni pogon provozio je zagrebačkim ulicama 18. kolovoza 1910, ali je konjski još godinu dana ostao na nekim sporednim prugama. O pokusnoj vožnji električnim tramvajem tadašnji novinski izvjestitelj izvještava:

– Vozeći se, sreli smo vojnike kako idu na vježbu. Bože čuda! Prije si ih mogao sve jednoga za drugim prebrojiti kad si se vozio na konjskoj željeznici, a sada kao da njihove kape vjetar nosi. Svijet je ostao zapanjen, okretao se, a nas je sila nevidiva časomice istrgla njihovu vidiku.

Slavni Stojadin

Godine 1951. u samom srcu Zagreba nastao je novi tramvaj koji su napravili hrvatski inženjeri prema projektu Dragutina Mandla, prenosi Jutarnji.hr. U to je doba ovaj tramvaj predstavljao veliku novost: imao je tri kočnice, vrata na daljinsko upravljanje te dva istosmjerna modela. Vozio je do 2008, neko vrijeme čak i s niskopodnim tramvajima u optjecaju, a onda je 2008. godine odradio svoju posljednju vožnju, do okretišta Savišće. Prevalio je dotad 7 milijuna kilometara i prevezao 12 milijuna putnika. Danas se jedan nalazi u Tehničkom muzeju, dok je drugi u spremištu na Trešnjevci.

Velika mirogojska nesreća

Mirogojska tramvajska nesreća dogodila se 31. listopada 1954. u Zagrebu i jedna je od najvećih tramvajskih nesreća u svijetu. Tragedija se dogodila na staroj, strmoj mirogojskoj pruzi, a u njoj je devetnaest putnika poginulo, dok ih je trideset i sedam bilo uglavnom teško ozlijeđeno. Toga jutra oko 8:30 tramvajska motorna kola krenula su iz zaokretnice Mirogoj prema Gupčevoj zvijezdi vozeći na redovitoj liniji broj 13 Mirogoj – Šoštarićeva ulica. Vozač je otpustio ručnu kočnicu za dva, tri okretaja te, spuštajući se nizbrdo i ulazeći u prvi zavoj, htio uključiti tračničku kočnicu, no opazio je da ona ne djeluje. Kad je pokušao kočiti ručnom kočnicom uz uporabu pijeska, kola su već jurila takvom brzinom da je za to već bilo prekasno.

Tramvaj je sve brže jurio i na zadnjem zavoju, pored bolnice, izletio iz tračnice. Prevrćući se, prešao je na drugu stranu ulice te udario u stabla kestena. Iščupao ih je iz korijena i naposljetku se zaustavio udarivši u željezni stup gradske rasvjete. Zbog mirogojske nesreće tramvajski promet od Gupčeve zvijezde do Mirogoja ponovno je uspostavljen tek 1964. godine Nova motorna kola na toj pruzi bila su posebno opremljena električnom, jakom zračnom, elektromagnetskom (tračničkom) i ručnom kočnicom. Vozila su, uz propisane najveće brzine, do 15. svibnja 1967. godine, od kada na Mirogoj voze autobusi.

FOTO: Wikipedia

Linije 10 i 16

Ako ste se ikad pitali zašto ne postoje tramvaji s brojevima 10 i 16, slijedi objašnjenje. Linija 10 1946. godine kao redovna linija prometovala je trasom Črnomerec – Glavni kolodvor – Ulica crvene armije, a do početka 80-ih godina od Savskog mosta preko Glavnog kolodvora do Borongaja. Zbog uvođenja novih linija postala je suvišna i zbog toga je ukinuta. Tramvajska je linija broj 16 također ukinuta, ali iz drugih razloga. Do 1991. godine prometovala je od Črnomerca preko Jadranskog mosta do Zapruđa, a potom je, zbog Domovinskog rata u kojem su sudjelovali i brojni vozači tramvaja pomanjkalo vozača te je linija ukinuta. Tada je umjesto nje uvedena autobusna linija 109 koja danas prometuje od Črnomerca do Dugava.

Zagrebački tramvaji voze sa sobom još brojne zanimljivosti, no njih ćete morati otkriti sami. Možda baš u nekoj od sljedećih vožnji.