Koja je tajna dugovječnosti? Ovi su ljudi to izgleda otkrili, evo koje su navike njihova života

Japanci oduvijek imaju reputaciju dugovječnosti, a trenutno u Japanu živi čak 90 526 stogodišnjaka, što je pet puta više nego prije 20 godina. Tajna njihove dugovječnosti, piše World economic forum, leži u jednostavnim navikama koje se razlikuju od naših, ali koje zaista djeluju.

Što jedu?

Prehrana igra ključnu ulogu u japanskom načinu života. Morski plodovi i crvena riba osnova su njihove prehrane, zajedno s rižom, morskim algama, povrćem i fermentiranom sojom. Japanci rijetko jedu prženu ili brašnastu hranu te teško meso poput govedine i svinjetine. Također, izbjegavaju šećer i važno je napomenuti da se ne prejedaju.

Poticanje aktivnog života

Komunikacija i kretanje također su ključni elementi japanskog načina života, kako za mlade, tako i za stogodišnjake. Stariji ljudi često se okupljaju kako bi se družili, igrali šah ili jednostavno razgovarali. Japanska kultura potiče kretanje i na nacionalnoj razini osigurava sportske minute tijekom dana kako bi se potaknula tjelesna aktivnost. Japanci rijetko koriste lijekove i često se savjetuju s liječnicima o promjeni životnih navika i redovitim preventivnim pregledima.

Higijena spavanja

Dnevna rutina također je važan element japanskog načina života. Japanci obično odlaze na spavanje prije 23 sata i bude se između 5 i 6 sati ujutro, a ta disciplinirana rutina omogućuje im da uživaju u cijelom danu i posvete se svojim interesima, mislima i radu.

Rade i rade...

Mentalna angažiranost također je ključna za dugovječnost u Japanu. U jeziku Okinawe, jednog japanskog arhipelaga, nema riječi za umirovljenje, a ljudi tamo nastavljaju raditi ono što su oduvijek radili. Održavanje aktivnosti i angažiranosti tijekom cijelog života pomaže im u zadovoljstvu životom i smanjuje troškove zdravstvene skrbi, jer ostaju fizički i mentalno aktivni.

Naime, važno je znati da je riječ o jednostavnim navikama koje možemo i mi usvojiti kako bismo poboljšali kvalitetu i duljinu našeg života, a krenuti bismo mogli, recimo, već danas?