Jeste li znali: farme ljudskih tijela u Texasu
Što se događa s našim tijelom nakon smrti?
Što se događa s našim tijelom nakon smrti?
Joseph Stormberg znanstveni je novinar koji piše za Vox.com i nedavno je objavljena njegova veoma zanimljiva i pomalo morbidna reportaža o procesu raspadanja ljudskog tijela.
Joseph je posjetio farmu ljudskih tijela u Texasu. Da, postoje farme ljudskih tijela, a spomenuta nalazi se na lokaciji Freeman Ranch i dio je istraživanja sudske antropologije Državnog Sveučilišta Texas.
Na svijetu postoji samo pet ovakvih objekata i svi se nalaze u SAD-u (u Europi su ovakva istraživanja ilegalna), a ovaj u Texasu je najveći. Radi se o mjestu gdje istraživači odnose nedavno preminule ljude, odnosno, njihova donirana tijela, kako bi promatrali proces raspadanja.
Takva istraživanja korisna su kada se radi o ubojstvu ili općenito tijelu koje je pronađeno pod sumnjivim okolnostima pa je potrebno saznati koliko vremena je tijelo bilo izloženo. Na farmi su tijela izložena na polju i zaštićena metalnim kavezima od grabežljivaca i strvinara.
Što se točno događa s našim tijelom nakon smrti?
U početnom stadiju, koji nastupa nekoliko minuta nakon smrti, tekućina koja se nalazi u našim stanicama procuri van i bakterije se krenu hraniti i razmnožavati. Zbog aktivnosti bakterija tekućine i krute stvari u našem tijelu pretvaraju se u plinove što dovodi do druge faze, nadutosti.
U ovom stadiju mijenja se boja krvi i kože. Ovo se događa jer se oslobađa plin sumpor i njegovi atomi vežu se za molekule hemoglobina u krvi te mijenjaju boju u narančastu ili žutu. Muhe dolaze na tijelo čim ga se izloži i one legu jaja u raznim otvorima, pogotovo na glavi. Izlegu se crvi koji se hrane tkivom. Prvo se nastane u očnim dupljama, ustima ili nosu jer tako najbrže konzumiraju meso na glavi.
Većina ovih promjena događa se dosta brzo, a onda se sve uspori.
U sljedećem, četvrtom stadiju, tijelo se smanjuje kako ga crvi jedu. Ako je tijelo izloženo suncu, kao što su ona na polju u Texasu, vrućina ubije dosta bakterija i insekata pa se tijelo ne raspadne do kraja, već se osuši i mumificira. No, ako tijelo nije izloženo suncu, bakterije i insekti nastave se hraniti i pojedu sve do kosti.
Ako strvinari dohvate tijelo, proces je drugačiji, oni će pojesti meso u roku od nekoliko sati. Tada su kosti izlizane od glođanja, a koža izgleda poput odbačene blatne odjeće.
Tijela su ostavljena šest do dvanaest mjeseci kako bi se u potpunosti raspala. Nakon toga ih skuhaju s deterdžentom kako bi skinuli ostatke mesa, a preddiplomski pripravnici volontiraju da svaku kost operu s četkicom za zube. Tako očišćene, kosti su izložene i označene te poslane u obližnji laboratorij gdje ih spremaju u kutije i koriste za daljna istraživanja.
Razgradnja tijela pod metalnim kavezima jedan je veoma zanimljiv znanstveni ekperiment. Nekada se smatralo kako bakterije koje pokreću truljenje tijela žive u nama i tijekom života, no danas znamo da to nije tako. Neke od njih prisutne su u nama i prije smrti, ali većinu nakon smrti donose muhe i razni kukci. Insekti su plijen za miševe, a miševi privlače razne druge, veće predatore.
Pokazalo se da raspadnuto ljudsko tijelo stvara izuzetno složen, evoluiran i ne dovoljno cijenjen ekosustav, kojega znanstvenici nazivaju nekrobiom. Više o tome možete pročitati ovdje.
Freeman Ranch je i pravi radni ranč kojim upravlja Sveučilište. Tamo se nalazi farma u kojoj se održavaju tečajevi stočarstva, a objekt se koristi i za istraživanja astronomije i ekologije.
U današnjoj modernoj kulturi rijetko kada viđamo leševe. Ne postoji kultura na Zemlji koja podrazumijeva ostavljanje mrtvih tijela bez ikakvog rituala. Većina ljudi umire u bolnici, tijela im se pošalju u mrtvačnice gdje im ubrizgaju formaldehid i gdje ih našminkaju kako bi izgledali živo. No htjeli mi to ili ne, vidjeli to ili ne, naše tijelo proći će kroz sve ove faze, osim ako se ne odlučite za opciju kremiranja. To je nešto što ne možemo izbjeći.
