Jeste li znali da je krapinski pračovjek koristio tehnologije koje poznajemo i danas?
Tehnologija je širok pojam i odnosi se na više područja od kojih se neka razvijaju brže od drugih. Pojedinci se boje da će automatizacijom rada velik dio ljudi ostati bez posla, no je li doista tako?
Tehnologija je širok pojam i odnosi se na više područja od kojih se neka razvijaju brže od drugih. Pojedinci se boje da će automatizacijom rada velik dio ljudi ostati bez posla, no je li doista tako?
Nakon napornog dana na poslu, krapinski se pračovjek najviše volio opustiti uz epizodu omiljene serije koju mu je pustio pametni televizor nakon njegove glasovne naredbe. Šalu na stranu, prije 130 000 godina krapinski je pračovjek doista koristio tehnologiju. Doduše, radilo se o batićima, strugalima, šiljcima, grebalima, noževima, pilama i svrdlima. Arheolozi tvrde da nijedno od njih nije podržavalo bluetooth.
Što je zapravo tehnologija?
Život bez nekog oblika tehnologije danas je gotovo nemoguć. Iako pod tim pojmom uglavnom zamišljamo računalnu tehnologiju u svim njenim oblicima, radi se o vrlo širokom pojmu.
Prema Hrvatskoj enciklopediji riječ je o razvoju i primjeni alata, strojeva, materijala i postupaka za izradbu nekoga proizvoda ili obavljanje neke aktivnosti, a odnosi se i na znanost koja proučava primjenu znanja, vještine i organizacije u provedbi nekoga procesa. Dakle, i naši su preci koristili tehnologiju čak i prije interneta, struje i kotača.
Pojam se prvi put pojavio 1777. godine u knjizi Uvod u tehnologiju njemačkoga filozofa Johanna Beckmanna koja govori o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i društva te iznosi pregled o različitim tehnološkim znanjima. Suvremena tehnologija podijeljena je na više područja: mehaničku, koja je danas obuhvaćena strojarstvom, kemijsku, grafičku, koja je zaživjela izumom Gutenbergova tiskarskog stroja, tekstilnu, prehrambenu, biotehnologiju te informacijsku i komunikacijsku tehnologiju.
Što danas radimo s tehnologijom?
Prva i posljednja najviše su doprinijele pojmu tehnologije kakav koristimo u razgovornom jeziku. Kad pomislimo na tu riječ, zamislimo računala, mobitele, autonomne automobile i druga čuda tehnike/tehnologije. Njena primjena danas je toliko normalna i široka da ju koriste sve dobne skupine – od školaraca do umirovljenika. Ponekad se čini da se djeca rađaju s njom.
Recentni primjeri dokazuju veću primjenu tehnologije u medicini. Krajem prošle godine KBC Zagreb dobio je robotski kirurški sustav za izvođenje operacija vrijedan 15 milijuna kuna, a namijenjen je izvođenju manjih zahvata. Sastoji se od upravljačke konzole, četiri robotske ruke i pripadajućih instrumenata.
Kako bi se i dalje mogli nabavljati slični uređaji, u KBC-u je osnovan Nacionalni centar za medicinsku robotiku čija je zadaća organizirati izobrazbu i trening liječnika, mjesto za razmjenu znanja te biti inicijator predavanja i konferencija. Trebao bi i okupljati ustanove koje sudjeluju u razvoju medicinske robotike, pružati stručnu podršku, omogućiti prijenos znanja i poticati daljnja istraživanja u tom polju.
Hoće li nam roboti uzeti posao?
Možda najčešća pitanja koja ljudi postavljaju je što će biti s njihovim radnim mjestima i hoće li ih roboti zamijeniti u potpunosti. Naravno da neće. Kao što prije nekoliko godina nije postojao posao UX dizajnera ili developera za iOS i Android, tako će se i u budućnosti pojaviti novi poslovi, a neki od njih bit će usmjereni na razumijevanje rada s robotima u različitim područjima.
Stručnjaci poput liječnika specijalista, gerontologa, medicinskih sestara i zabavljača te onih koji znaju koristiti svoju kreativnost i socijalnu inteligenciju nemaju se čega bojati.
Ipak, neka će zanimanja iščeznuti uvođenjem robotizacije. Stručnjaci predviđaju da će to biti posrednička ili pomoćna zanimanja poput agenata za prodaju nekretnina, mehaničara, građevinara, administratora, raznih pomoćnika i referenta.
Hoće li roboti umjesto nas u školu?
Nedavno je do javnosti doprla vijest o dječaku koji je pomoću 30 centimetara visokog robota pratio nastavu od kuće. Riječ je o projektu iz jedne bečke škole koja je tim putem htjela omogućiti normalno slušanje nastave učeniku koji boluje od raka. Nastavnica Silvija Vilc rekla je kako projekt s robotom veoma dobro funkcionira. Čim se dječak javi za riječ, robot to pokaže.
Radi se o proizvodu norveškog startupa pod nazivom No Isolation, koji svojim izumima pomaže ljudima koji nisu pokretni ili su bolesni. Ovakav robot košta 3000 eura, a nabavljen je zahvaljujući pomoći Europske unije.
