Donosimo recenziju „Asimetrije”, romana koji kroz 3 priče preslikava nesklad svijeta
Lisa Halliday svojim romanom „Asimetrija” stavlja pred čitatelja zadatak da budno prati detalje pomoću kojih konstruira smislenu cjelinu priče.
Lisa Halliday svojim romanom „Asimetrija” stavlja pred čitatelja zadatak da budno prati detalje pomoću kojih konstruira smislenu cjelinu priče.
Roman Asimetrija debitantski je roman spisateljice Lise Halliday koji sve do samoga kraja može zbunjivati čitatelja. Nastao je 2017. godine, donio brojne osvrte kritičara, a 2020. prijevod na hrvatski jezik donosi nakladnička kuća Vuković&Runjić.
Roman je sačinjen od triju priča – u prvoj glavni, gotovo i jedini likovi, su Alice i Ezra Blazer. Alice je u dvadesetim godinama te radi u izdavačkoj kući, a zapravo želi se baviti pisanjem. Ulazi u vezu sa sedamdesetogodišnjim Ezrom Blazerom, nagrađivanim piscem u sve, samo ne simetričan odnos. Prikazuje se odnos različitih godina, statusa, iskustva, moći, bogatstva. Ezra je uvijek taj koji zove, a kada zove, broj mu je sakriven, često kupuje poklone te spašava Alice od studentskog kredita. Međutim, koliko se god činilo da je taj odnos pomno opisan, ne postoje dublji opisi emotivnih stanja likova, a zbog bizarnosti nekih događaja ponekad se čini da Halliday parodira odnos i ne prikazuje nikoga točno, nikoga precizno, već da su njezini likovi samo predstavnici tipova ljudi pomoću kojih nastoji prikazati asimetriju života.
Druga priča odaje dojam da je u ruke uzeta posve nova knjiga. Amar Al Džaafari Amerikanac je iranskog podrijetla rođen u avionu što mu oduvijek daje osjećaj nepripadnosti.
– Jednom prilikom sam čuo da djeca rođena u avionima, možda kao naknadu za nedostatak korijena, do kraja života imaju pravo na besplatne letove rodnom aviokompanijom. I to je dražesna predodžba; roda koja te donijela zauvijek je tvoja i njome možeš letjeti uzduž i poprijeko dok ti ne dođe vrijeme za povratak u veliku slanu močvaru na nebu.
Britanska sigurnosna služba na aerodromu ne pušta Amara koji putuje bratu u Irak da ode na sljedeći let jer smatraju da bi mogao ugroziti sigurnost samo zato što ima dvije putovnice i jer je Amerikanac iračkog podrijetla. U epizodama, između onih na aerodromu u kojima se provode sigurnosna ispitivanja, pripovijeda o svojoj obitelji i svom životu, ali ovaj puta naracija je iz prvog lica i čitatelj veoma dobro može prodrijeti u njegov unutrašnji svijet. Progovara o očekivanjima obitelji, nacionalnosti, religiji, karakterima, povijesti, zapravo, o stavovima ljudi. Usprkos tome, on se upravo nalazi u jednoj situaciji gdje ne može nastaviti svoje putovanje dalje od Londona zbog predrasuda i stereotipa koji prevladavaju u društvu.
– Ili: je li nešto istina jer ja to vidim, ili vidim jer je istina? Bit vjere je u tome što vjernici nemaju problema s nesvodljivim odgovorima. Vjernici se tješe, pa čak i ponose, spoznajom da imaju snage iskreno prigrliti nesvodljive odgovore koliko god to teško bilo.
– Alah narodu neće promijeniti stanje u kojem se našao dok narod ne promijeni ono što nosi u sebi.
U trećoj priči, devet godina nakon one prve, Ezra Blazer kao dobitnik Nobelove nagrade za književnost daje intervju voditeljici koju zapravo zanima koju glazbu bi pisac ponio na pusti otok. U razgovoru se može osjetiti njegov osjećaj da je važan, toliko da ni njegova djeca u Francuskoj za koju je saznao tek kad su odrasla, nisu pretjerano uzdrmala njegov svijet. Visina i ego u kontrastu s varijacijom onog jednostavnog pitanja: Koje bi tri stvari ponio na pusti otok? Time Halliday ponovno unosi kontrast i uzburkanost u odnos stvarnosti i onoga što roman prikazuje.
Nakon pročitanog romana, lako se zapitati: što to povezuje ove tri priče? Po internetskim forumima kruže interpretacije čitatelja da je prva priča priprema na pisanje, Ezra ohrabruje Alice da piše, druga priča zapravo iz pera junakinje Alice je i sam proces pisanja, a da je treća priča zapravo proces nakon pisanja. Međutim, sa sigurnošću se može reći da ove tri priče povezuje upravo – asimetrija. Njihov nesklad je preslika nesklada svijeta, a pojedini opisani detalji koji su savršeno ukomponirani u cjelinu stvaraju dojam živosti radnje romana. Detalj je iznimno važan gradbeni element ovog romana jer u detaljima se može prepoznati smisao, ironija, sličnost, kontrast i naposlijetku – asimetrija, što čini ovaj roman tako izvrsnim literarnim djelom.