Češanje i nekontrolirano dodirivanje tijela smanjuju agresiju
– Moguće je da su znakovi stresa poput češanja evolucijski način da se umanji opasnost u situacijama gdje je konačan ishod agresija. Davanjem do znanja svojem agresoru i drugima u okruženju kako ste pod stresom može pomoći u deeskalaciji konflikta. – ističe Whitehouse.
– Moguće je da su znakovi stresa poput češanja evolucijski način da se umanji opasnost u situacijama gdje je konačan ishod agresija. Davanjem do znanja svojem agresoru i drugima u okruženju kako ste pod stresom može pomoći u deeskalaciji konflikta. – ističe Whitehouse.
Gotovo smo svi upoznati s osnovama govora tijela, neke znakove prepoznajemo nesvjesno jer su nam urođeni, dok prepoznavanje drugih treniramo tijekom godina. Tako smo dosad vjerovali da češanje i nekontrolirano dodirivanje samoga sebe upućuju na nervozu ili nelagodu. No, nedavna istraživanja otišla su korak dalje.
Naime, Jamie Whitehouse, profesor zoologije i psihologije na Sveučilištu u Portsmouthu, promatrajući makakije došao je do zaključka kako pokazivanjem stresa možemo smiriti našeg agresora. Unatoč tome što je istraživanje provedeno na primatima, on vjeruje da ga se može primijeniti na ljude.
― Moguće je da su znakovi stresa poput češanja evolucijski način da se umanji opasnost u situacijama gdje je konačan ishod agresija. Davanjem do znanja svojem agresoru i drugima u okruženju kako ste pod stresom može pomoći u deeskalaciji konflikta. – objašnjava Whitehouse.
Istraživački tim fokusirao se na grupu portorikanskih makakija u razdoblju od osam mjeseci te doznao kako su se majmuni pojačano češali u blizini neprijateljski nastrojenih ili nepoznatih jedinki njihove vrste.
― U slučajevima gdje majmuni nisu odavali znake stresa postojalo je 75 posto šansi da će susret završiti konfliktom, dok su se u slučaju otvorenog pokazivanja stresa i nelagode takve situacije događale u 50 posto susreta. – ističe profesor.
Znanstvenici ovo objašnjavaju na zanimljiv način. Naime, kako je češanje gledano kao znak visokog stresa, potencijalni napadači čitali bi takve znakove na dva načina. Jedinke koje su pod stresom često mogu reagirati nepredvidljivo i s većom silom od uobičajene zbog straha za vlastiti opstanak ili su često toliko paralizirane od straha da jednostavno ni ne predstavljaju prijetnju. To, dakle, navodi nasilnike da dobro razmisle je li takav pothvat vrijedan rizika.
Profesor je naposljetku zaključio kako otkrivanjem stresa pred drugima dajemo do znanja o nekolicini unutarnjih procesa koji se vode. Transparentnost tako pomaže u razoružavanju potencijalne prijetnje. Time se otvara veća šansa za suradnju između dvije skupine umjesto krvoprolića.
