Osam (ne)poznatih osoba koje su zauvijek promijenile medicinu
Donosimo vam popis osoba koje su nepoznate, a bez njih medicina kakvu znamo danas ne bi napredovala.
Donosimo vam popis osoba koje su nepoznate, a bez njih medicina kakvu znamo danas ne bi napredovala.
Zahvaljujući raznim otkrićima znanstvenika, liječnika i ostalih vrijednih znatiželjaca, današnji je životni standard na vrhuncu. Iako za većinu znamo, postoje i oni koji su promijenili tijek povijesti, a da nisu zapisani u njoj. Upravo zato ćemo vas upoznati s devet značajnih osoba u medicini za koje većina ljudi, osim vrijednih studenata medicine, nikada nije čula.
1. Metrodora
Liječnica koja potječe iz Antičke Grčke prva je žena koja je napisala rad u ovom području. Pretpostavlja se da je živjela između 3. i 5. stoljeća pr. Kr. Rad naslova O bolestima i lijeku za žene ili O ženskim bolestima sadržavao je mnoge savjete o različitim temama (uključujući ginekologiju), ali i popis biljnih lijekova. Metrodorin je rad bio toliko cijenjen da su se liječnici iz raznih dijelova Europe referirali na njega.
2. Al-Razi
Prvi liječnik koji je ikada opisao i razlikovao simptome velikih boginja i ospica živio je u 9. stoljeću i zvao se Muhammad Ibn Zakariyya al-Razi, znan kao Al-Razi. Njegova knjiga od 14 poglavlja Kitab al-Jadari wa 'l-Hasba (Knjiga o velikim boginjama i ospicama) opisuje simptome i uzroke ovih dviju bolesti, zašto su im neki ljudi skloni, razdoblje kada su najčešće te kako ih liječiti.
3. Ibn Sina
Tijekom 11. stoljeća Perzijanac Ibn Sina (znan kao Avicena) napisao je poznatu knjigu naslova Kitab al-Qanun fi al-tibb (Kanon medicine) u pet dijelova. Druga knjiga djela sadržavala je podatke o karakteristikama lijekova te o lijekovima općenito, sa znanstvenim smjernicama koje se trebaju pratiti za što bolji učinak. Danas se ovo djelo smatra jednim od najranijih u kojima se opisuju postupci za kliničko liječenje.
4. James Blundell
Godine 1818. britanski je liječnik James Blundell bio prvi čovjek koji je izveo uspješnu transfuziju krvi. Jedna je od njegovih pacijentica patila od teškog krvarenja nakon poroda, tako da je Blundell pomoću injekcije izvadio krv njezina muža, ubrizgao ju pacijentici te ju tako spasio. Svoju je praksu nastavio između 1825. i 1830. kada mu je otprilike polovica izvođenih transfuzija uspjela. Naravno, objavio je i opisao svoje otkriće, ali i opremu pomoću koje se transfuzija izvodi.
5. Joseph Lister
Prije 19. stoljeća smrt je nakon operacije bila čest slučaj, a liječnici nisu znali da su dijelom za to odgovorne klice. Zahvaljujući Josephu Listeru, ovo se počelo mijenjati dok je kao kirurg radio u Glasgowu. Lister bi na rane stavljao zavoje natapane u karbolnoj kiselini te tako smanjio rizik od nastanka klica. Osim toga, pomoću karbolne kiseline stelirizirao je instrumente, prao ruke i dezinficirao operacijsku salu. Ova se praksa nastavila te se Lister smatra ocem moderne kirurgije.
6. Owen Wangensteen
Šef kirurgije na Sveučilištu u Minnesoti 1931. izmislio je tehniku usisavanja, kasnije nazvanu Wangensteenovom drenažom, koja je spasila milijune života. U prošlosti, teža je bolest vezana uz želudac često završavala smrću zbog manjka znanja u tome području. Međutim, Wangensteen je unaprijedio medicinu u ovome području tako što bi pomoću drenaže, koja se izvodila kroz nos, izvadio sve toksine iz pacijentovog želuca. Ovaj se postupak ubrzo proširio i postao dio uobičajene prakse, a kirurg ga je odbio patentirati zato što je smatrao da svi trebaju imati koristi od njega.
7. NASA
Iako svjetski poznata, ovaj podatak vezan uz NASA-u nije toliko popularan. Tijekom sredine 60-ih godina laboratorij Jet Propulsion postao je pionir u procesiranju digitalne slike tijekom priprema Apolla za slijetanje na Mjesec. Iako NASA nije izmislila MRI i CT tehnologiju, zahvaljujući njoj, ta je tehnologija postala korištena. Omogućeno im je što detaljnije snimanje Mjeseca da bi se kasnije korištila u medicini tako da doktori mogu snimati ljudsko tijelo.
8. Skupina doktora koji su uspjeli reciklirati ljudske organe
Većina ljudi s dijabetesom tipa 1 treba transplantaciju gušterače, ali ju ne dobiju zbog raznih faktora. Jedan od razloga je što 25 posto doniranih gušterača pri procjeni bude odbačeno i nikada korišteno. Također, pacijenti koji i uspiju dobiti transplantaciju gušterače moraju konzumirati lijekove za prihvaćanje organa koji imaju vrlo loše nuspojave. Unatoč tome, liječnici jednog studentskog medicinskog centra u Americi su 2015. usavršili recikliranje gušterače i smanjenje rizika od odbacivanja organa. Odstranjujući stanice organa (proces zvan decelularizacija) i stavljajući nove stanice pacijenta, dobiva se veća šansa prihvaćanje organa.
