6 scenarija apokalipse koji nam prijete

U sklopu današnjeg Petka za znatiželjne, serije članaka u kojima se bavimo raznim temama, donosimo scenarije apokalipse koji nam navodno prijete, objašnjenje u YouTube videu Consumed by the Apocalypse. 

Kozmičke prijetnje

Asteroidi

Prije otprilike 800 milijuna godina Zemlju je pogodio asteroid približne širine jednog kilometra. Iako do današnjeg dana ne znamo točnu lokaciju kratera, posljedice udarca vidljive su širom istočne hemisfere. Materijalni dokazi te tvrdnje raspršeni su po 30% zemljine površine, što znači da su naši daleki predci zasigurno svjedočili tom događaju. Međutim, oni su se bez obzira na teške uvjete naučili prilagoditi te preživjeti. 

Prema navodima u ovom videu katastrofe poput ove događaju se svakih milijun do dva milijuna godina. Asteroidi većih dimenzija još su rjeđi. Naime, asteroid poput onog odgovornog za izumiranje dinosaura predstavlja prijetnju svakih 66 milijuna godina. 

Iz razloga što su događaji slični ovima bili u davnoj prošlosti, ne možemo sa sigurnošću procijeniti bi li cijelo čovječanstvo nestalo s lica Zemlje. Ono što znamo jest činjenica da kinetička energija oslobođena udarcem asteroida predstavlja ekvivalent milijunima atomskih bombi. Čak i kada bi bilo preživjelih, nakon samog udara asteroida postojao bi još cijeli niz prijetnji poput potresa, požara i tsunamija, a na to se još nadovezuje sloj guste prašine i dima koji bi prekinuo dotok sunčanih zraka do našeg planeta. Rezultat takva scenarija bila bi zima koja bi potrajala mjesecima, a možda i godinama, popraćena hladnoćom, mrakom i neplodnim poljima, što bi svijet zasigurno uvelo u kaos. Ipak, mali broj ljudi mogao bi pobjeći ispod zemlje, te ugrabiti barem malu šansu ponovne izgradnje civilizacije, iako bi to zasigurno bio dug i mukotrpan proces.

90% asteroida i kometa većih od kilometra već su otkriveni pa bismo desetljećima unaprijed mogli predvidjeti njihovo udaranje o Zemlju te bi se u slučaju prijetnje stigli barem donekle pripremiti. Međutim, 1983. godine komet širok devet kilometara primijećen je samo dva tjedna prije svoje najbliže pristupne točke Zemlji. To nije jedini primjer prijetnje koja nam je promaknula, te zapravo nikad ne znamo trenutak u kojem se može dogoditi događaj poput toga. Najrecentniji primjer kozmičke prijetnje koju nismo predvidjeli datira iz 2019. kada je asteroid dovoljno velik da sravna prosječni grad sa zemljom detektiran samo dan prije nego što je proletio pet puta bliže Zemlji u odnosu na njezinu udaljenost prema Mjesecu.  

Supernove

Osim asteroida, iz svemira dolazi još cijeli niz prijetnji, a zvjezdane eksplozije zasigurno su jedna od njih. Naime, kada masivna zvijezda dođe do kraja svog postojanja, ona naprosto eksplodira, što za nas u nekim okolnostima može predstavljati prijetnju. Nasreću, 90% supernova koje bi nam mogle predstavljati opasnost već su detektirane te znamo da niti jedna od njih neće eksplodirati u dogledno vrijeme. Ipak, neke mogu predstavljati opasnost čak i ako se nalaze tisućama svjetlosnih godina od nas, ponajviše zbog gama-zraka koje nastaju uslijed agresivnih eksplozija u svemiru. Kod takvih slučajeva, u nekoliko sekundi oslobodi se više energije nego što će Sunce proizvesti za cijelog svog vijeka. Kada bi nam gama-zrake probile ozon to bi rezultiralo kozmičkom zimom s katastrofalnim posljedicama na biljke, životinje, a samim time i na ljude.  Nasreću, za takav scenarij postoje veoma male šanse.  

Zemaljske prijetnje

Mnogi bi pomislili kako će među zemaljskim prijetnjama svoje mjesto naći i požari, potresi, poplave, tsunamiji i ostale elementarne nepogode. Međutim, niti jedna od njih navodno nije dovoljno snažna da izbriše cijelo čovječanstvo s lica Zemlje. 

Pandemije

Pandemije su kroz stoljeća uzrokovale smrt velikog broja ljudi, a uvjerljivo najgora bila je kuga koja je u manje od deset godina uzrokovala smrt između 25-60% europske populacije. Ne znamo točan broj smrtno stradalih, ali on se sigurno broji u desecima milijuna. Kolumbovska razmjena koja je donijela pandemiju gripe i velikih boginja te španjolska gripa također su kao ishod imale brojne preminule, no čovječanstvo zbog njih nije nikada došlo ni blizu izumiranja. Bolesti koje mogu prelaziti s vrste na vrstu mogu imati puno smrtnije posljedice. Primjer toga je ptičja gripa, koja se širi između ptica i ljudi, ali i između samih ljudi. 

Nuklearni holokaust

Pandemije i elementarne nepogode grozne su i nikako poželjne, no za jednu od najrazornijih prijetnji sami snosimo odgovornost. Naime, radi se o nuklearnom holokaustu, koji je u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata nekoliko puta bio na rubu eskalacije. U slučaju nuklearnog rata milijuni bi stradali već od same eksplozije, no to je samo početak. Zbog sloja dima i prašine, došlo bi do nuklearne zime koja ne samo da bi spriječila dotok svjetlosti već bi rezultirala i radioaktivnim kišama koje bi nemilosrdno padale mjesecima. Tu su i požari, radijacija i masovna glad uzrokovana nemogućim uvjetima za proizvodnju hrane, što bi zasigurno uzelo na milijune života. Ipak, s obzirom da ljudska populacija nije ravnomjerno raspoređena po planetu, neki dijelovi svijeta poput Novog Zelanda mogli bi biti manje pogođeni od ostalih dijelova svijeta, što znači da bi ipak vjerojatno bilo preživjelih.  

Umjetna inteligencija

Osim nuklearne katastrofe, još jedna prijetnja rezultat je ljudske inovativnosti. Radi se o umjetnoj inteligenciji koja već sada ima ogroman utjecaj na moderno društvo. Neki stručnjaci smatraju kako bi umjetna inteligencija mogla postati pametnija i od samih ljudi, što bi moglo dovesti do razilaženja s ljudskim ciljevima i vrijednostima. Za sada ne vidimo kraj napredovanja umjetne inteligencije koja bi uskoro mogla sama sebe nadograđivati te na taj način sve više biti isključiva prema ljudima. Naše društvo je manje inteligentna bića poput životinja podredilo svojim potrebama, pritom ne mareći previše za njihove potrebe. Isto bi se u budućnosti moglo dogoditi i nama, iako nitko ne zna kada bi se to eventualno moglo dogoditi. Prema nekim istraživanjima, postoji 50% šansi da se to dogodi do 2061.  godine, iako među znanstvenicima postoje razilaženja u procjenama takva scenarija. Naime, neki smatraju da bi se to moglo dogoditi već u narednim godinama, a neki tvrde da smo barem stoljeće udaljeni od takva scenarija. Ipak, o tome odlučuje cijeli niz faktora te su procjene takvih događaja podosta nezahvalne.  

Ekološki kolaps

Nažalost, ovo je još jedna u nizu katastrofa čiji smo glavni protagonisti. Zadnjih desetljeća biljne i životinjske vrste nestaju alarmantnom brzinom. Godišnje posiječemo približno deset milijardi drveća, što između ostalog rezultira i smanjenjem životinjske populacije. Globalna razina izumiranja vrsta otkada su planetom zagospodarili ljudi povećala se za stotinu puta, a broj izumrlih vrsta bilježi stalni porast. 

S druge strane, ljudska populacija eksponencijalno raste, što rezultira time da koristimo više resursa nego što ih Zemlja može proizvesti. Zemlja nam je trenutno jedini planet, zbog čega bismo se ozbiljno trebali zamisliti nad eksploatacijom koju trenutno provodimo. Upozorenja nam stižu u vidu klimatskih promjena, zagađenja oceana i smanjenju životinjskih i biljnih vrsta. Nažalost, prema ovom izvoru, ne postoji statistika koja bi dovoljno otkrila totalitarnost našeg uništenja, čiji razmjeri izazivaju strah od autodestrukcije, tj. izumiranja cijele vrste. Učinke učinjenog gotovo je nemoguće popraviti, no promjenom svijesti mogli bismo barem prolongirati nestanak života kakvog poznajemo.  

Koliko god razmjeri ovih katastrofa izazivaju strah, teško je izbrisati cijelo čovječanstvo s lica Zemlje. Čak i kada bi naša populacija bila reducirana na nekoliko stotina jedinki, oporavak bi i dalje bio moguć. Naravno, to je proces koji bi trajao tisućama godina, no nadu nam pruža i činjenica da ćemo uskoro biti u mogućnosti oformiti život na drugim planetima. Znajući to, teško je zamisliti da bi ijedna katastrofa pojedinačno mogla uzrokovati izumiranje ljudske vrste, a optimizam nam pruža i činjenica da su naši predci preživjeli mnoge od njih.