VIDEO: Preživite povratak s Erasmusa na najbezbolniji način!

Kao da smo se još jučer gubili ulicama grada koji sada nazivamo svojim drugim domom. Mislili smo da zadnji dan nikad neće doći, ali semestar je proletio dok si rekao: – Erasmus!

Ideš na aerodrom i vučeš 40-ak kilograma prtljage. S jedne strane, boli te glava od plakanja; s druge strane, nadaš se da će ona vaga pokazati točno 23 kilograma i da nitko neće skužiti da nosiš oko 15 kila ručne prtljage... Jer vraćaš se u Hrvatsku s par eura u džepu (i to ako imaš sreće) i ne možeš si priuštiti ni kilogram prtljage viška.

Svi ovdje u Hrvatskoj sretni su jer ti napokon dolaziš, a i ti si isto. Negdje duboko u sebi… Jako duboko.

U redu, bit ćeš za koji mjesec (obećajemo ti).

Dolaziš kući, svi primjećuju da si se udebljao/udebljala i žele čuti kako ti je bilo na Erasmusu, a ti samo gledaš u mobitel i pišeš svojim prijateljima s Erasmusa o tome da ti neopisivo nedostaju i da se samo želiš vratiti.

I svi oko tebe pričaju hrvatski. I apsolutno je sve na istom mjestu kao što je bilo prije pola godine Eventualno se u kvartu otvorio neki novi dućan.

U redu, sada izgleda kao smak svijeta, ali donosimo ti par savjeta uz pomoć kojih ćeš bez velikih turbulencija sletjeti natrag u stvarnost!

1. Moraš nam sve ispričati! Kako ti je bilo?

Pripremi se na 67 093 takvih pitanja u sljedećih nekoliko mjeseci. Nijednom nećeš znati ispričati kako ti je bilo ili ćeš se pogubiti odmah nakon: – Predobro! Ili ćeš reći da ćeš ispričati sljedeći put (ali nećeš). Zapravo će najviše saznati oni koji će ti postavljati specifična pitanja – ali ni to nije to.

Shvatit ćeš da je nemoguća misija na adekvatan način prepričati iskustvo s Erasmusa nekome tko ga nije proživio s tobom. Savjetujemo ti iskreno kažeš da je jednostavno teško prepričati to iskustvo, ali reci da definitivno moraju otići na Erasmus i proživjeti ga.

2. Ne želiš izgubiti onaj osjećaj s Erasmusa

Odmah sljedeći dan prikupi sve slike! I odnesi ih izraditi. Jer, u protivnom, to vjerojatno nikad nećeš učiniti i bit će ti žao. Nabavi album za slike, rezerviraj dio zida svoje sobe za zastavu, kartu grada, slike s dragim ljudima... I napravi playlistu pjesama s Erasmusa.

Činjenica jest da, kako vrijeme prolazi, uspomene blijede, pa čak i svi oni događaji proživljeni s tvojim novim prijateljima i prijateljicama u posljednjih pola godine Budući da si sada imaš drugu obitelj i da Erasmus u tvom životu trenutno ima status najbolje stvari koja ti se ikad dogodila, pobrini se da ti taj osjećaj nikad ne ode (barem ne u potpunosti). U tome će ti dobrim dijelom pomoći sve ove uspomene, stoga se zaista pobrini da ih imaš na jednom mjestu.

3. Posterasmusov sindrom

Postoji i nije šala! Većina Erasmusovaca ima ga pri povratku kući i sasvim je normalan.

Kod kuće će ti se činiti kao da je svijet stao. Svaki dan više neće biti uzbudljiv kao na Erasmusu (naprotiv, sve će ti se činiti dosadno), nećeš osjećati onaj stupanj neovisnosti koji si osjećao kada si živio u stranom gradu – osjećat ćeš se pomalo prazno i neobično, pa čak i sa svojom obitelji i starim prijateljima. Erasmus će ti se činiti kao jedan veliki san iz kojeg te netko naglo probudio, a ti očajnički želiš ponovno zaspati i usnuti ga, a ne možeš!

Dopusti si tugovanje, ali nakon što vidiš da te pomalo prolazi – pokreni se!

U tvom gradu zasigurno ima Erasmusovaca kojima treba pomoć pri snalaženju u novoj okolini (sjeti se sebe prvih dana!), a tko će to bolje odraditi nego bivši Erasmusovci. Priključi se Erasmus Student Networku ili na svom fakultetu pitaj kako možeš pomoći novim Erasmusovcima.

Možeš se upisati i na strani jezik države u kojoj si bio jer ćeš na taj način još uvijek ostati u tom filmu.

I, ono najbitnije, ostani u kontaktu sa svojim prijateljima s Erasmusa. Svi trenutno imate posterasmusov sindrom.

4. Jednom Erasmus – uvijek Erasmus!

Živa istina. Erasmus zapravo nikad ne završava. Sada imaš obitelj po cijelom svijetu. Kada ti netko spomene Meksiko, tvoja asocijacija na Meksiko više nisu meksičke sapunice, već tvoja cimerica / najbolja prijateljica / nebiološka sestra – i tako unedogled s državama i ljudima... A kada svima njima netko spomene Hrvatsku, prva asocijacija si im ti (a prije tebe im je, ako su uopće čuli za nas, vjerojatno bila Slaven Bilić).

Svi ste na neki način jedni drugima ostavili dio sebe. I to je onaj najljepši dio Erasmusa. Bogatiji ili bogatija si za jedno neopisivo iskustvo te za prijatelje i prijateljice diljem svijeta.

Čeka te puuuno razgovora na Skypeu i putovanja! Stoga glavu gore, obriši suze i veseli se svemu što tek dolazi, i to zahvaljujući Erasmusu!

Za kraj, jedan video koji zorno prikazuje tebe nakon povratka s Erasmusa.