„Uvijek slušajte glas svoga srca, ali ne srljajte, morate ga naučiti prepoznati“
Neno Belan otkrio nam je kako su izgledali njegovi studentski dani i što misli o astrologiji, a dobili smo i potvrdu da nas na nadolazećem valentinovskom koncertu „čekaju najmanje 3 i po sata raspjevanih refrena, odlične atmosfere, puno pozitive i ljubavi u zraku“.
Neno Belan otkrio nam je kako su izgledali njegovi studentski dani i što misli o astrologiji, a dobili smo i potvrdu da nas na nadolazećem valentinovskom koncertu „čekaju najmanje 3 i po sata raspjevanih refrena, odlične atmosfere, puno pozitive i ljubavi u zraku“.
Mjesec zaljubljenih ni ove godine ne može proći bez tradicionalnog koncerta Nene Belana u zagrebačkom Domu sportova. Ipak, ovogodišnji je koncert poseban jer njime Belan obilježava 20 godina suradnje s Fiumensima. Iako nam nije htio otkriti sva iznenađenja koja nas očekuju na koncertu, slavni kantautor podijelio je s nama dovoljno zanimljivosti iz programa da nas uvjeri da to slavlje ljubavi nikako ne smijemo propustiti. Uoči nadolazećeg koncerta s Belanom smo razgovarali o njegovoj karijeri i novom albumu. Osim glazbe dotaknuli smo se i njegovih studentskih dana, društvenih mreža i astrologije.
Nedavno ste izdali novi album Sanjaj! koji se sastoji od već objavljenih starih hitova. Zapravo već godinama njegujete takvu praksu i dajete prednost singlu nad albumom…
S tom praksom sam krenuo još prije petnaestak godina, kad sam shvatio da je razvojem interneta i servisa kao što je YouTube album izgubio na važnosti, a singl opet dobio, kao recimo i u doba Elvisa. Krug se očito zatvorio. Naročito uzevši u obzir činjenicu da sam ja već i tada imao pozamašan broj pjesama u svom portfelju, a za live nastup mi ih je dovoljno tridesetak. I mislim da sam bio u pravu, vrijeme je pokazalo. Prvi album koncipiran na tom principu objavio sam 2007. godine, Rijeka snova se zvao, i u njemu su bili singlovi objavljeni tih godina. Uslijedio je Oceani ljubavi 2012. godine te konačno aktualni Sanjaj iz 2016. godine
Kao umjetnički direktor Zagrebačkog festivala imali ste priliku čuti mnoštvo novih pjesama hrvatskih glazbenika. Kako komentirate današnju hrvatsku glazbenu scenu, posebno rad mladih glazbenika? Biste li s nekima voljeli i surađivati?
Što se tiče hrvatske glazbene scene, smatram, za razliku od mnogih, da je veoma bogata i raznolika te da veliki broj mladih i interesantnih glazbenika postoji i djeluje. U to sam se imao prilike i osobno uvjeriti ove zadnje četiri godine kao član Umjetničkog odbora Zagrebačkog festivala čiji sam od ove godine i umjetnički direktor. Mislim da je mladi galzbenici postoje, ali je problem što nemaju prilike pokazati široj javnosti svoj rad, a za to su najvećim dijelom krivci mainstream mediji koji su kontrolirani i u službi nekakvih drugih interesa. Koncept našeg novog Zagrebačkog festivala između ostalog i jest upravo promoviranje i novih kvalitetnih urbanih snaga pa se nadam da ćemo bar jednim dijelom pomoći da se ispravi ta nepravda. Što se tiče imena, neću sad ovdje posebno nikoga isticati jer kao direktor red je da budem neutralan, ali svakako bih volio da se dogodi možda u budućnosti neka lijepa suradnja s nekima od njih, a vjerujem da će se i dogoditi.
Posljednjih se godina sve više bavite kazališnim radom. Između ostalih radova skladali ste glazbu za izuzetno uspješan mjuzikl Matilda. Koliko Vam je bilo zahtjevno (ili zabavno) dočarati glazbom dječji svijet? Također ste naveli da volite glazbeno eksperimentirati i da biste se voljeli baviti i filmskom glazbom, možemo li i to uskoro očekivati?
Osim za mega uspješnu Matildu skladao sam još prije toga glazbu i za mjuzikle Buratino (Oceani ljubavi singl je izvučen iz tog mjuzikla) 2010. godine te prošle godine za Čarobnjaka iz Oza iz kojeg je izvučen upravo aktualni singl Sanjaj!. Moram naglasiti da to nisu samo dječji mjuzikli, mi to zovemo family show, dakle predstave za stare i mlade, gdje djeca više reagiraju na geg, a odrasli mogu bolje razumjeti fabulu i poruke koju ti tekstovi odašilju. Na glazbu reagiraju i mladi i stariji. Uglavnom iz same činjenice da se uvijek izvuče poneki pop singl iz svakog od tih mjuzikala, da se zaključiti da mi je rad na njima veoma familijaran, zabavan i da se dobro snalazim i u tim vodama. Isto tako vjerujem da bi mi dobro legla i filmska glazba, ali eto, do sad još nisam imao prilike okušati se u njoj, ali nada umire posljednja.
FOTO: Anamarija Vartabedijan
Oduševili ste nas na SCool Festu u svibnju prošle godine u Studentskom centru. Kakvi su Vaši dojmovi s koncerta i kako Vam je bilo svirati za studente i mlade? Posebno kad se ima u vidu da ste prošle godine proslavili 30 godina karijere. Većina mladih za koje ste svirali nije se rodila kad ste započinjali karijeru, a sada znaju sve Vaše pjesme. Kakav je osjećaj?
Hvala Vam na komplimentima, nama je bilo izvrsno, dobro smo se zabavili zajedno s Vama, a moram ovom prilikom naglasiti da smo mi bend koji je jako puno prisutan na terenu, godišnje odradimo i 80-ak koncerata te u prosjeku, iako znam da nas, naravno, sluša i starija generacija, to i jest uglavnom mlađa publika, a nerijetko i upravo ta koja je mlađa od mnogih mojih pjesama. I što da Vam kažem, oni pjevaju sve te pjesme koje su starije od njih, a meni je srce veliko. I razmišljam da sam svakako dobro promišljao i kvalitetno radio od samih svojih početaka, a upravo mi je ova situacija dokaz za to.
Kakvi su bili Vaši studentski dani? Kada ste trebali birati između studija i glazbe, odabrali ste glazbu. Koliko je hrabrosti trebalo za taj potez i žalite li za čim? Što biste poručili današnjim studentima i mladima?
Moji studentski dani bili su tipični, kao i svakog prosječnog studenta – mladost, ludost, obaveze, učenje, kolokviji, predavanja, kašnjenja, stres, ispiti, ali i trenutci opuštanja i zabave. Studirao sam na FESB-u u Splitu elektrotehniku i došao do zadnje godine U jednom trenutku, s obzirom na to da sam i paralelno svirao u bendu Đavoli, došlo je do mogućnosti potpisivanja ugovora s tadašnjim Jugotonom, što je značilo da bih ušao u profesionalne vode sa svim obavezama koje ona nosi, a s druge strane to je značilo da ću morati zanemariti predavanja i studij, jer vremena neće biti za oboje. I nakon nekoliko neprospavanih noći, mozak nije imao suvisli odgovor, pa sam odluku prepustio srcu koje je odlučilo – glazba Mojoj majci to se nikako nije svidjelo. Tridesetak godina poslije, više se ne buni (smijeh). Nikad nisam požalio zbog svoje odluke, iako mi je žao što nisam diplomirao jer nisam bio daleko od toga, a elektroniku volim. Današnjim mladima bih poručio – uvijek slušajte glas svoga srca, ali ne srljajte, morate ga naučiti prepoznati.
Kako se snalazite u internetskom svijetu? Smatrate li da je to najbolji medij za promociju glazbe? Volite li društvene mreže i takav način interakcije s fanovima?
Snalazim se najnormalnije, kao i svi, i sa zadovoljstvom i redovno koristim više-manje većinu društvenih mreža kao što su Facebook, Twiter, LinkedIn, Instagram itd, a imam i fan page te smatram, a uvjerio sam se i u praksi, da je internet postao medij užasno velikoga utjecaja, snage i važnosti u promociji glazbe. To sam uočio poodavno, a o tome sam pričao u odgovoru na Vaše prvo pitanje. I uvjerio sam se i osobno da je tomu tako na način da mi je internet dosta efikasno konkretno pomogao, i pomaže i dalje, u promociji vlastitog rada. Naravno da klasični mediji kao sto su radio, televizija te novine i dalje imaju veliku važnost, ali mislim da su dobili opasnog konkurenta.
Često navodite da ste kao vodenjak vizionar u glazbi. Vjerujete li svemu što piše u horoskopu za Vaš znak, odnosno kakvo je općenito Vaše mišljenje o horoskopu i astrologiji?
Ne vjerujem svemu, a najmanje vjerujem žutim novinama i njihovim astrološkim prognozama. Međutim moje općenito mišljenje o astrologiji nije negativno jer sam se godinama uvjerio u praksi da ima nešto što drži vodu u svim tim pričama i analizama. Nisam neki veliki stručnjak što se tiče te teme, ali imao sam prilike pročitati i par ozbiljnijih knjiga na tu temu i moram priznati da su me zainteresirale. U mnogim sam se stvarima našao, što me me ujedno i zabavljalo. E sad, je li to sve skupa placebo efekt ili ne, nije ni bitno, svakako to nema neku presudnu važnost za moj život i karijeru, a možda i ima, 'ko će ga znat' (smijeh).
FOTO: Anamarija Vartabedijan
Svaki je Vaš valentinovski koncert poseban, ali na ovogodišnjem, koji će ujedno biti najveći samostalni koncert u Vašoj karijeri, u godini u kojoj obilježavate 20 godina suradnje s Fiumensima, publika očekuje pravi spektakl. Možete li nam otkriti što pripremate?
Ove godine kao i svake godine pripremamo veliki koncert u Domu sportova. Ovom prilikom posvećujem ga 20-ogodišnjem zajedništvu s mojim vjernim Fiumensima jer, moram se pohvaliti, prava je prilika za to, ni jedan se član u tih 20 godina nije promijenio, ista četvorka koja se daleke 1997. godine prvi put zajedno popela na stage popet će se i 25. veljače na stage Doma sportova, a što je, morate priznati, veoma rijedak slučaj, pa i kod najvećih bendova. Ovom prilikom smo pripremili jedan interesantan program u tri dijela, reći ću vam imena ta tri dijela, ali neću otkriti što će u kojem biti, da ne uništimo iznenađenje. Dakle, redom su to: Amadeus bar, Prva plovidba i Jer je pjesma dio nas. Mogu odgovorno tvrditi da vas čekaju najmanje 3 i po sata raspjevanih refrena, odlične atmosfere, puno pozitive i ljubavi u zraku te, naravno, dragi gosti čija imena ne bih još otkrivao.
Često Vas nazivaju najvećim romantičarom na domaćoj pop-rock sceni. Biste li rekli za sebe da ste romantičar? Slavite li Valentinovo?
Neka moje pjesme govore o meni umjesto mene samog, a što se tiče samog Valentinova, slavim ga svake godine, da, i to na stageu – zajedno s vama.
Kakvi su Vam planovi za 2017. godinu? Što Vas očekuje?
Moji planovi i odluke svake su godine slični – ostati na vlastitoj liniji života, odnosno na kursu koji sam već poodavno zauzeo, sa stabilnom brzinom, izbjegavati oluje i nevere, hridi i plićake i ići polako, ali sigurno prema svome zacrtanom cilju. Što se tiče ove 2017. godine, za početak ajmo sad prvo napraviti super koncert za pamćenje u Domu sportova, a iza toga svašta me čeka, čut će se…
