„U menzi na Agronomskom fakultetu najgora atmosfera, a na FER-u najduži redovi“

Rijetko koji student obiđe sve menze, a još manje o njima piše recenzije. No, upravo to čine petorica studenata s treće i četvrte godine Ekonomskog fakulteta u sklopu jednog od svojih predmeta. Ernest Troha, Luka Zeljko, Karlo Balenović, Ivan Vukičević i Vanja Uzelac piše dvije recenzije tjedno i njima zabavljaju svoje čitatelje. 

Njihov blog zove se Menzanje i na njemu na duhovit način opisuju razna jela koja možemo zateći u zagrebačim menzama. Sistem ocjenjivama je pet pudinga, jer pudinzi su konstanta svih menzi. Ako ste brucoši i najbolju menzu tek trebate otkriti, ovaj blog će vam u tome pomoći. Ako ste stariji i već ste sami degustirali i ono najbolje, i ono najgore od ponude u menzama, menzanje će vas nasmijati i natjerati da pomislite ''baš je tako''. 

Kako ste započeli projekt?

Ernest: Zapravo, ovaj projekt je započeo jer smo svi upisali Internetski marketing. To je izborni kolegij na Ekonomskom fakultetu kojeg upisuju studenti treće i četvrte godine Cilj kolegija je da skupina od četiri do šest studenata izradi nekakav blog, na kojem bi postavljali sadržaj i pokušali sakupiti što više pratitelja. To je jedna opcija. Postoji i druga opcija, to je Google online marketing challenge, službeno Googleovo natjecanje. U njemu se ekipe, također od četiri do šest, bave Google oglašavanjem. Mi smo jedina ekipa koja je uzela social media marketing challenge.

Prvotno su u ekipi bila samo tri člana. Tko se prvi želio prihvatiti izazova na društvenim mrežama?

Ernest: Luka Zeljko, Vanja Uzelac i ja. Onda su nam se i ostala dvojica prikrpali. Nas troje se družimo od prve godine, njih smo tek sad upoznali.

FOTO: Ana Roksandić

Kako se organizirate tko i kad ide u menzu?

Karlo: Imali smo obavezu za projekt da moramo napraviti otprilike oko deset postova za vrijeme projekta. Onda smo mi rasporedili da ćemo imati dvije objave tjedno za recenzije, a kako nas je pet u timu, dogovorili smo da svatko napiše dva posta. Dosad smo objavili deset, s tim da još par puta tjedno objavljujemo neke smiješne slike oko menzanja i pišemo najave. Kad smo krenuli, imali smo anketu sa pitanjem ''koju menzu prvo želite da napravimo?''. Ekonomski fakultet je pobijedio u anketi, ali mi smo prvo otišli na Građevinski.

Koja vam je najdraža menza?

Luka: Meni osobno je najbolja građevina jer je najfinija hrana. Vidi se da je to privatna menza, iz iste kuhinje ide u gornji restoran i studentima. Dvaput smo išli tamo i još ćemo tamo sigurno ić.

Karlo: Ja nisam bio na Građevini, meni je super Cvjetno zato što živim preko puta. Pa je onda vrhunska.

Koje vam je najbolje, a koje najgore jelo u menzi?

Ernest: Meni su najgore bile nekakve špagete koje nismo recenzirali, a koje iz prijašnjeg iskustva spominjem. Nekakve šagete s nečim, nisam siguran, ko' da je parizer unutra. To nisam mogao pojesti.

Luka: Najbolje je pljeskavica sa sirom u brzoj u SC-u, a najgore bi bile lazanje s Ekonomskog. Pošto je mesa stvarno, malo je reć, u tragovima.

FOTO: Ivan Perkov/Studentski.hr

Je li vam ijedno jelo u menzi bilo toliko dobro kao mamina kuhinja?

Ernest: Znalo je bit. Zna se dogodit, stvarno se zna dogodit. Ali ono nije to to.

Karlo: Nakon nekog vremena sva hrana u menzi postane ista. Sve ima okus po svemu. No zna bit dobrih stvari.

Ernest: Na primjer, zagrebački tu dolje kod nas zna bit stvarno dobar. Neću reći bolji nego doma, ali zna bit dobar.

Kad odete u različite menze, imate li osjećaj da je drukčija atmosfera ili je svugdje isto?

Ernest: Ima, postoje velike razlike. Zaključili smo da to ovisi od fakulteta do fakulteta, jer određeni tip ljudi upisuje određene fakultete.

Kako bi opisali atmosferu na različitim faksevima?

Luka: Rekao bi da je na Ekonomskom najživlje jer se ljudi stvarno brzo izmjenjuju. Mala je menza, hrpa ljudi studira. Svi su veseli. Dok je na primjer, na Agronomskom najgora atmosfera, dosta komorna neka atmosfera, podzemna.

Ernest: Menza izgrađena ko' da si u podzemlju nekom. Sve je jako tmurno i tamno. Izgubiš tek kad dođeš, jednostavno. No, nisu ogromne razlike.

Koji vam je najbolji desert u menzi?

Ernest: Što se tiče neke konstantnosti, tu je puding, jer puding možemo očekivat i tvornički je. Na našem faksu kolači znaju bit stvarno dobri.

Luka: Tiramisu je jako fin.

Karlo: Ja sam bio u slastičarni u Cvjetnom, tamo ima dobrih kolača. U menzi ja i nisam baš jeo kolače. Ali slastičarna na Cvjetnom pored menze ima super kolače.

FOTO: Studentski.hr

Idete li često u brzu ili češće u normalnu menzu?

Karlo: Ja češće u normalnu.

Luka: Ja češće u brzu, jer inače nisam neki fan menzi.

Karlo: Ja isto ne idem često u menze, ali ako idem, idem u normalnu.

Ernest: To više ovisi o našem rasporedu taj dan i obavezama ovako, izvan faksa i na faksu.

Luka, ti si iz Zagreba, a Karlo i Ernest vi niste. Mislite da tu ima razlike pri odlaženju u menzu?

Luka: Sigurno ima razlike. Ne mogu reći da sam manje montiviran, ali sam manje naviknut na tu opciju.

Ernest: A nama je to jedina opcija. Ili da si kuhamo sami, ali bolje ovo.

Je li teško uskladiti redovito postanje i faks?

Ernest: Sad kad smo ušli u taj neki ''groove'' i nije baš. Ali na početku je bilo. Teško je organizirat pet ljudi. Sad smo ušli u tu kolotečinu i ide.

Jeste li ikada naletjeli na nešto neprimjereno u jelu u bilo kojoj menzi? Ili prije projekta?

Ernest: Prilikom ovog projekta ne. Prije, ja ne, ali znam za ljude koji jesu. Crvi i šerafi su bili u igri, takve stvari.

FOTO: Ivan Perkov/Studentski.hr

U kojoj menzi su najduži redovi?

Svi: FER.

Karlo: Na FER smo jednom išli pravit recenziju, pa je red bio vani na ulici.

Ernest: Tako da FER je pobjednik što se tog tiče.

A vrijedi li čekat kad dođete na FER?

Svi: Da.

Ernest: Na FER-u se isplati čekat.

Hoćete li nastaviti sa blogom nakon što završi kolegij?

Luka: To ovisi o puno faktora. Razmatrali smo opcije i da završimo i da nastavimo. Sve se to pokazalo uspješnije nego smo mi očekivali, pa nam to daje plus za opciju da nastavimo. A opet, nismo mi inače blogerski nastrojeni i to nam najviše otežava. Tako da ćemo sve vidjet.