„U kolumni te nitko ne može staviti u kalup, osim ti sam sebe”
Luka Basa, student prava i kolumnist portala Studentski.hr, podijelio je s nama svoje iskustvo volontiranja.
Luka Basa, student prava i kolumnist portala Studentski.hr, podijelio je s nama svoje iskustvo volontiranja.
Regrutacija udruge Studentski informativni kutak i portala Studentski.hr još uvijek traje. S Lukom Basom, studentom treće godine prava i dugogodišnjim kolumnistom portala Studentski.hr, porazgovarali smo o njegovom iskustvu volontiranja, motivaciji, reakcijama publike na njegove kolumne te planovima za budućnost.
Osim za ostalim članovima, portal Studentski.hr u potrazi je i za novinarima, a možda se netko među njima okuša i u pisanju kolumni. Koje osobine mora posjedovati volonter koji bi želio početi pisati kolumne?
Smatram da potencijalnog kolumnista prvenstveno treba odlikovati britkost, konciznost i mala doza drskosti. Skraćeno, mora biti bez dlake na jeziku. Dobar novinar na neki način treba malo isprovocirati čitatelja, a kolumnist još više. Reći ću samo da sam primijetio kako kolumnist u Hrvatskoj mora biti pica sa stotinu lica – primitivac bez pokrića, intelektualac s pokrićem, urbani rasist, seksist, prikrivena, sramežljiva prostitutka i slično. Tanka je linija između uvrede i pokušaja asimilacije s čitateljem, a tekst u kojem se netko neće pronaći i osjetiti uvrijeđenim teško da ćete pronaći.
U više od dvije godine volontiranja napisao si preko 40 kolumni, a prošle si godine proglašen najboljim kolumnistom portala. Koja je prednost pisanja isključivo kolumni na portalu?
Sloboda izražavanja mišljenja i ukazivanja na ono što je pogrešno i što je dobro, tj. ispravno. U kolumni te nitko ne može staviti u kalup, osim ti sam sebe. Slobodan si pisati što želiš i kako želiš, iznijeti subjektivno mišljenje i stav. Naravno, bez bajki i pretjerivanja. U svemu treba naći mjeru, pa tako i u pisanju kolumni u kojima često uzmeš nekoga ili nešto na zub.
U svojim kolumnama, između ostaloga, na veoma izravan i često vulgaran način iznosiš probleme naše države, ali i poteškoće s kojima se svaki student barem jednom suoči. Što te motivira na analiziranje upravo takvih tema?
Ne bih to nazvao vulgarnim načinom. U tekstovima koje pišem mogu se pronaći određene vulgarne riječi, no način svakako nije vulgaran. Vodim se jednostavnošću kako bi me svaka budala mogla razumjeti. Ne treba pametovati, stvari su uvijek crne ili bijele. To je kao u pravu, ili si nevin ili kriv, nema između. Znam reći da je biti kolumnist kao da si u funkciji svećenika. U tekstu držiš propovijed misleći da će netko doživjeti potpunu mentalnu katarzu.
Motiviram sam sebe. Mislim da bih se propucao kada bi me teme problema u društvu i ljudskih bljuvotina kojima se bavim motivirale. Sve me to samo potakne na razmišljanje, razljuti ili usreći do te granice da se moram izjasniti. Uostalom, nije me mama rodila da šutim i klimam glavom.
Tvoje su kolumne ponekad na meti kritika i ljudi se pronađu u njima. Koje sve izazove sa sobom donosi iskrenost?
Prije svega, mislim da sam realan. Iskrenost je drugi par rukava, a biti realan u društvu koje je opsjednuto bajkovitim prikazima i čestim pretjerivanjem u određenim situacijama zna biti zajebano.
Što se tiče izazova, onaj prvi s kojim ćete se sigurno suočiti jest kako se nositi s pozitivnim i negativnim kritikama te povratnim informacijama na svoj rad. Često to znaju biti ekstremi jer pozitivna i negativna kritika su nešto poput ljubavi i mržnje.
Kakve su ostale reakcije publike na tvoje kolumne?
Reakcije variraju ovisno o temi i problematici kojom se bavim. Kao što sam već spomenuo, sve se vrti oko ljubavi i mržnje. Zna se dogoditi da će te ljudi hvaliti, podržavati i slagati se s tobom do iznemoglosti, a isto tako i da će te pljuvati do Sudnjeg dana.
Moram reći da su mi u počecima neke reakcije bile pomalo čudne, da ne kažem da su mi smetale, pa sam se tako znao upustiti u dosadne rasprave s ljudima. Sada mi je sve to pomalo i smiješno. Da skratim, bitno je naglasiti da sve one koji ne vjeruju u tvoje iznesene istine pustiš da se koprcaju u vlastitim neistinama.
Uz studij prava baviš se volontiranjem i studentskim poslom. Na koji način uspijevaš uskladiti svoje obveze?
Ne postoji dobar recept ili špranca za usklađivanje svojih obaveza. Nije to tako jednostavno kao na primjer napraviti čupavce. Svatko ima neki svoj način i taktiku, a za mene je to dobra organizacija vremena i hektolitri kave.
Opiši svoje općenito volontersko iskustvo na portalu. Koje ti je vještine i iskustva, osim usavršavanja u vidu pisanja kolumni, donijelo volontiranje?
Mogao bih sada nabrajati do sutra. Pa hajde da skratim u par rečenica i da kažem kako mi je volontiranje omogućilo da svoje slobodno vrijeme iskoristim na jedan produktivan način. Komunikacijske vještine brusim svakog dana, a o odgovornosti da ne pričam. I da, poprilično su me narajcali oko pravopisa pa sam se i tu poboljšao. Za kraj želim istaknuti kako sam upoznao različite mlade ljude koji imaju želju učiniti nešto korisno za zajednicu i razviti sebe u pozitivnom smislu. A znamo da to baš i nije toliko često, je l'.
Koji su ti planovi za budućnost? Planiraš li nastaviti u smjeru pisanja kolumni?
Nisam netko tko radi dugoročne planove što ću i kako ću. Mogu reći da sam trenutno zadovoljan onime čime se bavim, a u to svakako ubrajam pisanje kolumni. Mislim da se pisanja kolumni, a i pisanja općenito, nikad neću odreći. Ali opet, nikad ne reci nikad. Možda završim kao apsolutni hejter novinara, kolumnista i svega novinarskog. Tko zna što će biti sutra.
Luka s Dorianom Tomac, novinarkom portala Studentski.hr; FOTO: Luka Basa/Instagram
Ako vas je Luka svojim kolumnama zainteresirao da se okušate u volontiranju u udruzi SIK, klikom na poveznicu istražite kojim se sve timovima možete pridružiti. Prijave traju do 24. ožujka u 23:59.
