Travel Jackie – tek su joj 23 godine, a proputovala je gotovo cijeli svijet

Žaklina Grgić redovna je studentica kojoj je još malo ostalo do diplome na studiju geografije, na drugoj je godini diplomskog istraživačkog studija, smjera Prostorno planiranje i regionalni razvoj. Za vrijeme ispitnih rokova i praznika bježi iz Hrvatske u druge zemlje, pri čemu joj fakultet i druge obaveze ne pate. Neki bi kolege za nju rekli da je više na putu nego na faksu. Prošle godine bila je na putu oko svijeta, a u Americi je svako malo. Sve što zaradi preko ljeta potroši na putovanje, a do sada je posjetila 37 zemalja. Mladima poručuje: Usudite se putovati zato što je to jedno oslobađajuće i obogaćujuće iskustvo jer se nećete isti vratiti. 

Kako se dogodilo putovanje oko svijeta?

– To je bilo kad sam išla na drugo ljeto na Work and travel u Ameriku. Nakon prvog ljeta obišla sam dosta toga po Americi i još sam u međuvremenu bila na razmjeni u Americi, pa sam prošle godine odlučila, nakon što završim svoj rad u Americi, vratiti se doma u Hrvatsku s druge strane svijeta. Znači, ne preko Atlantskog oceana. Išla sam u San Francisco, zatim na Havaje, pa iz Havaja u Australiju gdje imam obitelj pa sam tamo odsjela.  Nakon toga sam išla u Singapur pa Hong Kong i nazad u Njemačku u posjet sestri koja je bila na Erasmusu pa doma.

To je onda zahtijevalo mnogo planiranja, zar ne?  

– Sve sam krenula planirati dosta rano u ožujku, a na put sam išla u listopadu i bila sam mjesec dana na putu. Bilo je zapravo dosta naporno jer ima puno vožnji avionima i promjena vremenskih zona, a bila je čak i promjena datuma. Trebalo je pogledati za koje zemlje treba viza, ja sam ciljala one za koje ne treba, primjerice Australija je ukinula vizu za Hrvate, tako da je to dobra ušteda. Za neke azijske zemlje ne treba viza ako ostaješ do 90 dana, tako da je to dobra stvar, primjerice za Singapur i Hong Kong. Smještaj sam si isto još tad u ožujku rezervirala, a spavala u hostelima što mi je super jer upoznaš puno ljudi.

Što kažeš na noćni život u Americi?

– Noćni život kod njih, that suck's, kak' bi rekli. Izlaze dosta rano, već u 8, 9 navečer i oni su do ponoći već gotovi, a mi tu izlazimo tek oko ponoći. Pušta se starija glazba, dosta su skupi ulazi u noćne klubove ili je piće skupo. U Miamiju sam Red bull votku platila 25 dolara. Imaju više house partyje jer se vani ne smije piti. Obično kada putujem sama ne iskoristim baš to. Kad idem s prijateljima da, ali sama se ne osjećam baš sigurno, eventualno s nekim koga upoznam u hostelu odem na cugu.

Putuješ sama ili u društvu?

– Većinom sama, osim ako s faksom idemo na te terenske nastave. Volim tu slobodu kad putujem sama, iako nekad znam putovati s prijateljima jer se organiziramo, ali u tom slučaju ja obično isplaniram putovanje pa se oni pridruže jer ako se čeka dok se svi organiziraju ne bude to baš uskoro.

Nije te strah sama putovati?

– Strah uvijek postoji, ali ne toliko sad više. Ovisi gdje idete na put. Ja nastojim putovati po zapadnim zemljama; sigurnijim zemljama, kako bi naši roditelji rekli. Mislim da upravo to kada prijeđete u neku zemlju koja je potpuno izvan vašeg komfora onda se još bolje i vi osjećate nakon što to prođe i neovisno o tome idete li u neku super sigurnu zemlju, uvijek može biti nešto loše. Meni se dogodilo par puta da su me evakuirali zbog prijetnje bombom, tad sam bila baš u stresnoj situaciji jer sam bila sama u zemlji. Primjerice u Rimu, nisam pričala talijanski i nisam imala pojma što se događa, samo sam to vidjela i let mi je bio odgođen od osam ujutro do osam navečer, cijeli dan smo bili tamo i na kraju je bilo sve u redu.

Kako si financiraš putovanja?

VEZANO

Saznajte sve o studiranju na bavarskim sveučilištima i prijavite se za stipendiju

---

– Preko ljeta radim u Americi, to su isto studentski poslovi, primjerice rad u restoranu. Ljetos sam radila na recepciji sve u sklopu Work and travela. Nekad radim dva posla, nekad jedan, ovisi koliko mogu jer je naporno raditi po 14 sati dnevno. Kad sam u Hrvatskoj isto radim preko student servisa, radila sam na istraživanjima na fakultetu na kojima su me profesori zaposlili, onda na aerodromu u Zagrebu u duty free dućanu, to mi je bio jedan od prvih poslova s kojima sam krenula. Zaradim više preko ljeta i onda imam više ovako za putovanje. 

Pratim stranice po internetu za jeftina putovanja preko kojih možete dobiti i ideje za vlastita, kuponi od raznih autobusnih kompanija, couchsurfing, spavam po hostelima, skupljam milje leteći s određenim aviokompanijama. Ove godine sam dobila i stipendiju Sveučilišta u Zagrebu za izvrsnost te većinu planiram opet uložiti u putovanja. Za studentske razmjene sam također dobivala stipendije, ERASMUS+ za razmjenu u Engleskoj te punu stipendiju za razmjenu na Sveučilištu u Cincinnatiju u SAD-u, koja je uključivala vizu, kartu, zdravstveno, školarinu te mjesečne troškove života. Ponekad spojim edukativno s putovanjem, primjerice odlazak na kongres u inozemstvo.

Kako je sve započelo?

– Sestra i ja smo putovale s roditeljima jer su voljeli putovati i oni su nekako pobudili tu želju, a započeli smo od putovanja u bliže zemlje poput Italije, Austrije itd. Nakon što sam krenula na faks, skužila sam da baš želim više putovati i više toga istražiti. Prvo samostalno putovanje bilo je u Beč s 18 godina i od tad je to krenulo. To nije bilo neko daleko putovanje, ali sam osjetila upravo tu slobodu, znači da se sama mogu organizirati i sve i nekako sa svakim novim putovanjem sam dobila još više povjerenja u samu sebe i širenje svojih mogućnosti. Na prvoj godini faksa išla sam u Rusiju na mjesec dana u Sankt Petersburg na volontiranje, nisam znala jezik, ali je jedan prijatelj išao sa mnom. To je bilo baš pomicanje vlastitih granica.

Je li problem da se probiju te granice, točnije strah?

– Ja mislim da nam taj strah ponajviše kreiraju mediji i možda naši roditelji. Prezentiraju nam se neke destinacije nesigurnima. Ja često dobijem komentar na Ameriku kao kako ti se može sviđati ondje, kako možeš tamo ići. Provela sam 15 mjeseci u zadnje dvije godine tamo i stvarno ne mogu reći da se osjećam nesigurno, uvijek postoje ljudi koji mogu nešto napraviti. Upravo je kriva ta slika koju ljudi dobivaju od drugih, koji možda nigdje nisu bili i onda se kreira neki taj oblak oko nas koji nas zastrašuje.

Kad se najlakše putuje, na diplomskom ili preddiplomskom?

– Definitivno na diplomskom, nekako znate profesore pa se možete lakše i dogovoriti.

Kako uspijevaš toliko puno putovati, a pri tome biti redovna studentica?

– Prvo sam krenula s razmjenama. Budući da sam dobar student, profesori su lakše prihvaćali da odem i da ranije izađem na ispit i slično. Uglavnom sam putovala tijekom praznika i ispitnih rokova jer kako imamo ispitni rok mjesec dana, riješila bih to na prvom roku i onda bih imala već onaj drugi dio za otići negdje. Dobro je isto što na studiju geografije imate i terenske nastave – najdraža mi je bila kad smo išli Ukrajina – Moldavija – Rumunjska, tako da nam je putovanje obavezni dio studija, a i kad putujete, upoznajete druge ljude, kulture pa onda i bolje to možete povezati sa svojim smjerom.

Profesori su ti izlazili u susret. Kako, je li bilo negodovanja s jedne strane?

– Većina profesora je izlazila u susret, imali su razumijevanja za moja putovanja. Kada sam znala da idem na razmjenu ili da idem na Work and travel, onda bih došla i zamolila mogu li izaći tri tjedna ili mjesec dana unaprijed na ispit. To bi bili samostalni ispiti organizirani za mene, ali bi naravno bilo sve gradivo, znači ne bi bilo gradivo samo koje smo radili do tad, nego sve se podrazumijeva. Ne bih izostajala tijekom semestra, jedino onda što je problem je da se vi stvarno morate prisiliti da učite sve i prođete jer to je onda meni na sramotu ako zatražim da izađem ranije na ispit pa ne prođem.

Jesi li naišla da ti netko od profesora nije htio izaći u susret? 

– S jednim kolegijem sam imala problem jer sam radi razmjene i rada u Americi propustila sve moguće rokove za izlazak na ispit, pa sam ga trebala ponovo upisati, no nisam trebala ići na predavanja niti ponovo raditi vježbe i seminar kako sam već imala potpis u indeksu iz tog kolegija, samo sam čekala termin za izlazak na ispit. Dobro za znati je da ako idete na razmjenu, semestar prije, tijekom ili nakon razmjene imate pravo upisati do 40 ECTS-a (na zagrebačkom sveučilištu). Bilo je stresnih trenutaka, no sve je uspješno riješeno, a i kolege su pomagali ukoliko je trebalo.

Jesu li kolege s faksa što govorili o tvojem vrlo ranom izlaženju na ispite?

– Nije se nitko bunio jer inače vole odugovlačiti s ispitima, tako da je to bilo do mene. Sad ovi drugi, koji su išli kasnije na Work and travel, isto su tažili profesore te su im izašli u susret. Jednako je za sve.

Neki trikovi za jeftina putovanja? Kada je najbolje bookirati let?  

– Utorak popodne! Meni su fora stranice poput skyscannera kod kojih upišete u tražilicu let iz Zagreba i take me anywhere i onda vam izbaci sve cijene karata za sve destinacije, pa možete odmah vidjeti gdje vam je najjeftinije i tako se organizirati. Generalno bi  si trebali možda dva ili tri mjeseca prije putovanja isplanirati kako biste dobili najbolje ponude.

Što je isplativije, agencija ili sam svoj organizator?

– Ja sam zadnji put s agencijom išla prije tri godine u Toskanu. S agencijom je okej ako vam se ne da organizirati jer vi kad sami organizirati ipak morate pogledati što ćete obići, gdje ćete spavati i sve je nekako na vama i možda se nećete snaći u nekoj zemlji ako ne pričate jezik, a vodiči obično pričaju. S agencijom je skuplje, meni zna ispasti duplo jeftinije kad sama organiziram. Mislim da je za nas mlade bolje kad se sami organiziramo, iako i za mlade imaju brojne agencije.

 Na koje još stvari trebamo pripaziti?

– Adapter za mobitel, pogledati koji su običaji – u Singapuru primjerice ako baciš žvaku na pod, dobiješ kaznu od 500 dolara. Ne mijenjati novac na aerodromu i prije puta odite u svoju banku i najavite im gdje i kad putujete da znaju, ako im ne kažete zablokirat će vam karticu jer će misliti da je ukradena. Pogledati koliko se plaća transakcija, negdje nisu velike. I pripaziti na cijepljenje. Ja se nisam trebala cijepiti jer su to sve kao sigurne zemlje, jedino sam se morala cijepiti kada sam išla na razmjenu u Englesku zbog opasnosti od meningokoka, moram priznati da me takva informacija iznenadila te upravo zato treba uvijek provjeriti. U Hong Kongu su nas odmah provjeravali imamo li temperaturu zbog opasnosti od žute groznice, ali ta razina sigurnosti je normalna kod njih.