Studenti u kazalištu; predstavljamo trojac koji stoji iza projekta Klap-klap
Razgovarali smo s ekipom studenata koja stoji iza osječkog projekta Klap-klap, odnosno neformalnog kluba kazališne publike, koji je osnovan u listopadu 2019. godine. Pogledajte što su nam rekli o projektu, idejama za budućnost i razvoju kazališne publike u Osijeku!
Razgovarali smo s ekipom studenata koja stoji iza osječkog projekta Klap-klap, odnosno neformalnog kluba kazališne publike, koji je osnovan u listopadu 2019. godine. Pogledajte što su nam rekli o projektu, idejama za budućnost i razvoju kazališne publike u Osijeku!
Rijetko među mlađom populacijom, pa i studentima, možemo čuti razgovore o kazalištu. Međutim, Matea Bartulović, Sebastijan Borovčak i Matej Opolcer, inače studenti druge godine Medijske kulture na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, u slobodno vrijeme aktivno borave u kazalištu. Uz to, kreatori su sadržaja zajednice koja spaja osječku kazališnu scenu s publikom, ali donosi i zanimljivu analizu o samom stajalištu ljudi prema kazalištu. Osnivač ovog skupa umjetnička je nezavisna organizacija Teatar to go, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Zaklade Kultura Nova.
U Hrvatskoj, pa i u Osijeku, osjetan je gubitak kazališne publike, što su u organizaciji osjetili i došli na ideju da porade na privlačenju i razvoju publike. Realizatori su te ideje, odnosno projekta Klap-klap, spomenuti studentski trojac, koji je nam je potvrdio kako volontersko iskustvo može donijeti različite mogućnosti, pa nam je tako Matej objasnio kako su se on i njegovi kolege našli u projektu:
– Volontirali smo na Filmskoj rundi, koja je također projekt Teatra to go, a oni su nas prepoznali kao aktivne i marljive i ponudili nam da sudjelujemo.
Na pitanje zašto se projekt naziva Klap-klap i što ime predstavlja, Matea nam je odgovorila:
– Što je nešto najznačajnije za publiku? To je pljesak!
Htjeli smo znati i jesu li mladi i studenti aktivni sudionici kazališne publike, koliko ih ona zapravo uključuje. Sebastijan je tako zaključio sljedeće:
– Ima dovoljno mladih, ali još se uvijek mogu više angažirati i više ići u kazalište, na čemu mi zapravo pokušavamo raditi kroz Klap-klap, kao što je serijal Zašto (ne)?
Matea je također nadodala kako kazališnom publikom cirkuliraju većinom isti ljudi te da je mlade potrebno potaknuti. Tako kroz aktivnosti unutar projekta nastoje osvijestiti problematiku i potaknuti promjene koje bi uzrokovale participaciju mladih. Zato nastoje aktivirati kazalište na društvenim mrežama, kojima se trenutno isključivo i bave.
Na njihovim Facebook i Instagram stranicama, kao i na YouTube kanalu, možete pronaći razne novosti s kazališne scene, zanimljive intervjue sa studentima, učenicima, glumcima i redateljima, a možete im i pomoći u kreiranju pitanja za intervjue ili odgovorima na ankete koje često postavljaju.
Razgovarali smo i o slici kazališta koje se često percipira kao elitističko, što su istaknuli kao veliki problem, a složili su se kako je kazalište ustanova koja prihvaća sve ljude, a nudi nova saznanja, ali i zabavu te opuštanje. Istaknuli su kako nije potrebna skupa haljina ili odijelo da biste otišli u kazalište, a Matej je zaokružio priču prigodnom izjavom:
– Kazalište priča priču koja će pomoći mladima, a ne ih ugostiti kao na nekakvoj gala večeri!
U tom kontekstu, pohvalili su novu manifestaciju osječkog HNK- a – Ctrl Alt, koja donosi alternativne predstave namijenjene upravo mlađoj publici, kao i lutkarske i studentske predstave koje su nepravedno zapostavljene u javnosti i lokalnoj zajednici. Kako sve sadržaje kreiraju i uređuju sami, zanimalo nas je kako balansiraju obveze na faksu s projektom. Iako su se okvirno raspodijelili u kreiranju i pripremi sadržaja, po potrebi priskaču jedni drugima u pomoć, a Sebastijan kaže kako:
– Zapravo dosta dobro balansiramo sve jer projekt zasad ne zahtijeva toliko rada da bi nam ometao obveze.
Kao ljubitelji kazališta, htjeli smo znati što najviše vole gledati. Matea kaže kako najviše uživa u upečatljivim dramama koje je potaknu na razmišljanje, Mateja najviše vesele mjuzikli, dok Sebastijan najviše ističe drame koje se bave socijalnom tematikom. Za budućnost u okviru projekta planiraju i dalje kreirati inovativan i kvalitetan sadržaj, a u planu imaju i pripremu novih kategorija poput kazališnih kritika. Nisu nam htjeli otkriti više, iako je Matea nešto natuknula:
– Imamo dosta planova i puni smo ideja, ali to velikim dijelom ovisi i o suradnji s kazališnom scenom.
Mi ne sumnjamo kako će ekipa uspjeti ostvariti svoje ideje jer kazalište oduvijek daje autentičnost, iskrenost i prenosi emocije koje ni jedan kreativni proizvod novih medija ne može jednako dočarati. Vjerujemo kako će ovaj studentski trojac projektom Klap-klap otvoriti mnoštvo novih mogućnosti i potaknuti mlade na participaciju. Idemo u kazalište jer imaju studentski popust!
