Štikle, alarmi i krađa hrane: studenti nam ispričali što im sve smeta kod njihovih cimera
Da je s cimerima živjeti lako, s cimerima bi živio svatko. Slažu se s tim i naši sugovornici, iskusni studenti koji s cimerima žive cijeli svoj studentski život.
Da je s cimerima živjeti lako, s cimerima bi živio svatko. Slažu se s tim i naši sugovornici, iskusni studenti koji s cimerima žive cijeli svoj studentski život.
O cimerima koji ti ne daju spavati puno je toga imala za reći Ines, sada studentica pete godine na Filozofskom fakultetu koja je prve tri godine provela u studentskom domu, a sada dijeli stan s cimerom i cimericom.
– Na prvoj sam godini živjela s curom koja se ustajala u 6 ujutro... Meni je to bilo neshvatljivo jer sam imala predavanja kasnije i spavala bih bar do 9. Ne bi mi to smetalo da se cura nije i tuširala i fenirala i radila pahuljice na najglasniji mogući način. Dobra je stvar da bih se nekad i ja od muke ustala. Kasnije sam ja bila ta cimerica koja se ustaje ranije, ali ne baš u 6 ujutro. – govori nam.
Marin, student četvrte godine na Kineziološkom fakultetu, smatra da ne postoji ništa iritantnije od glasnih alarma koje cimer ne čuje.
– Jedino što je meni uvijek smetalo su alarmi. Inače se probudim ili prije alarma ili čim mi zazvoni alarm tako da stvarno ne razumijem kako netko ne čuje alarm koji zvoni pola sata. I još je gore kad ima onaj iritantan iPhone alarm.
Ines se slaže da su alarmi iritantni, ali dodaje da je bilo kakvo stvaranje buke u zajedničkom prostoru također neprihvatljivo.
– Hodanje u štiklama ujutro meni osobno također smeta. Jasno mi je da ih obuješ za posao i da moraš hodati u njima, ali ne kužim kakvog smisla ima obuti ih pola sata prije nego što ideš i onda pola sata ujutro hodati po stanu u njima. U istu kategoriju spada i slušanje muzike na zvučnik, uključen zvuk za tipkanje na mobitelu, gledanje serija i zapravo bilo kakvo stvaranje buke. – govori.
Marija je nedavno diplomirala, no i dalje se sjeća svojih studentskih dana s cimerima. Dok je živjela u stanu, najviše joj je smetala neurednost drugih.
– U stanu sam imala cimericu koja je bila baš neuredna. Ja nisam neka čistunka, ali ona je bila užasna. Uvijek bi ostavljala hranu u frižideru predugo da se pokvari, suđe za sobom uglavnom nije prala, a jednom nam je i miš završio u stanu jer je ona u sobi imala hrane. Nakon toga sam se odselila kod frendice. – prepričava Marija svoje traumatično iskustvo.
Nini, studentici treće godine Fakulteta strojarstva i brodogradnje, također smetaju neuredni cimeri, ali i oni koji ne poštuju privatnost.
– Sad živim na Savi s kolegicom s fakulteta i super nam je, dobro se slažemo, ali prve dvije godine imala sam cimericu koja je bila stvarno čudna. Sobe na Savi stvarno jesu male, ali ja sam se s njom osjećala kao da mi je soba još manja. Uvijek bi držala odjeću na svom krevetu pa je onda znala sjedati i ležati na mom dok ja učim, otvarala bi moj ormar bez pitanja, a prilično sam sigurna i da je nosila moje majice preko vikenda. Nisam škrta osoba, ali ona se prema svim mojim stvarima ponašala kao da su njezine. – govori nam.
Antoniju, studentu Filozofskog fakulteta koji živi s dva cimera, najviše od svega smeta krađa hrane.
– Cimeri su mi ok što se tiče urednosti i svega, ali najviše mi smeta krađa hrane. Kad se vraćam iz gyma očekujem da me jogurt ili shake ili što već koji sam si kupio čeka u frižideru, a kad dođem doma nema ničeg. I onda pitam cimere zašto su mi pojeli, a oni samo kažu sori. Stvarno nije problem podijeliti nešto, ali ako si nešto kupim i računam da imam to, onda bih volio to i imati.
