Siguran posao ili ljubav prema studiju – studenti otkrili što im je bitnije pri odabiru fakulteta
Tijekom upisivanja (ne)željenog studija jedan od učestalih motiva studentima svakako može biti i želja za lakšim i bržim zaposlenjem nakon završetka fakulteta. Ipak, naše je istraživanje pokazalo nešto drugačije rezultate.
Tijekom upisivanja (ne)željenog studija jedan od učestalih motiva studentima svakako može biti i želja za lakšim i bržim zaposlenjem nakon završetka fakulteta. Ipak, naše je istraživanje pokazalo nešto drugačije rezultate.
Studenti u Hrvatskoj svakodnevno slušaju o problemima visoke nezaposlenosti mladih, o nemogućnosti pronalaska posla u struci, o godinama provedenima na burzi, iseljavanju... Zbog toga se budućim studentima nerijetko savjetuje da upisuju fakultete nakon kojih će imati siguran posao. U sklopu projekta portala Studentski.hr Zapošljavanje nakon fakulteta istražili smo slušaju li studenti te savjete – upisuju li fakultete zbog ljubavi prema određenom smjeru ili im je ipak prioritet sigurno zaposlenje.
U anketi koju smo proveli upitali smo studente preddiplomskoga studija, između ostaloga, zašto su se odlučili na pohađanje baš tog fakulteta, odnosno smjera koji su upisali. Ponuđeni su odgovori bili sljedeći:
- lakše zaposlenje
- ljubav prema smjeru koji sam upisao/la
- i jedno i drugo
- nisam htio/htjela to studirati, ali nisam imao/la izbora.
Od 220 ispitanika većina je (50,9%) odgovorila da im je upravo ljubav prema smjeru poslužila kao glavna nit vodilja kada su se upisivali na fakultet, a nakon toga slijedi 30% studenata koji su odgovorili da im je pri upisu bilo bitno i jedno i drugo. Najmanji je postotak studenata (8,6%) izjavio da mu je tijekom odabira studija bilo važno isključivo lakše zaposlenje, dok je 10,5% studenata odgovorilo da nisu htjeli to studirati, ali da nisu imali drugog izbora. Na pitanje jesu li slušali roditelje prilikom upisivanja na fakultet 71,8% studenata odgovorilo je da nisu.
FOTO: Mirela Belaj / Studentski.hr
Kada je riječ o samom zaposlenju nakon studija, 63,6% studenata odgovorilo je da vjeruje kako će se moći lako zaposliti nakon što završi fakultet, bez obzira na to što se nisu primarno vodili tim ciljem kada su izabirali studij. Kako bismo razbili predrasudu o tomu da je u Hrvatskoj čak i s diplomom gotovo pa nemoguće dobiti posao, za kraj smo upitali studente gdje smatraju da će se lakše zaposliti. Mogući su odgovori bili sljedeći:
- u Hrvatskoj
- u inozemstvu
- smatram da imam jednake šanse za zaposlenje i u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Čak 49,1% ispitanika odgovorilo je da smatra da će se na jednak način moći zaposliti i u našoj državi i u inozemstvu, dok je ipak drugo mjesto (27,7%) zauzeo odgovor kako će lakše pronaći zaposlenje u inozemstvu. Najmanji je broj studenata (23,2%) odgovorio da vjeruje kako će sa svojom diplomom moći dobiti posao isključivo u Hrvatskoj.
Važno je napomenuti da je riječ o studentima prve (25%), druge (36,4%), treće (21,8%), četvrte (5,5%) te apsolventske (11,4%) godine, i to pretežno s fakulteta društvenog usmjerenja (45%). Nešto manji broj ispitanika bio je s fakulteta tehničkog, humanističkog i zdravstvenog usmjerenja, a najmanje je sudjelovalo studenata s fakulteta znanstvenog usmjerenja.
FOTO: Mirela Belaj / Studentski.hr
Potvrde ovakvih stavova svojim je izjavama dala i nekolicina studenata brucoša s različitih hrvatskih fakulteta. Tonči Gabelić, student Novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, upisao je svoj studij isključivo iz ljubavi te zbog velikog interesa za sudjelovanjem u različitim medijima.
– Mnogo me ljudi do sada pitalo zašto baš novinarstvo, ali nikada nisam znao dati konkretan odgovor zašto baš to. Od malih nogu su me privlačili mediji kao što su televizija i radio. Tada sam volio, a to se nije promijenilo ni do dan-danas, gledati informativne i zabavne emisije i zamišljati se u ulozi voditelja dok bi mi glavom prolazile ideje kako bih ja to izgovorio ili što bih ja ovdje rekao, itd. Oduševila me i sama činjenica da mogu imati priliku govoriti nešto pred toliko ljudi i pritom mijenjati svijet u kojem živimo.
Po pitanju zaposlenja nakon završetka studija, Tonči se susreo s mnogim predrasudama o tomu kako sa svojim studijem neće moći pronaći odgovarajući posao, ili da će imati puno manju plaću nego da je upisao, primjerice, medicinu. Međutim, nije odustao od namjere da ipak upiše ono što voli, a u svojoj izjavi navodi da su u pronalasku posla presudni upornost, rad te želja za ostvarenjem sna, gotovo pa nevezano za to što zapravo studiraš.
– Unatoč tome što brojni ljudi uzdišu kad im kažem da sam upisao novinarstvo i govore mi da od toga nema kruha, smatram da na tržištu novinara, koje je apsolutno preveliko za malu zemlju poput naše, mogu uspjeti kvalitetni novinari i svojom se upornošću i radom izboriti za mjesto pod hrvatskim novinarskim nebom. Čak me ni činjenica da to nije profesija od koje ću se obogatiti i priuštiti si život kakav mnogi sanjaju ne sputava u ostvarenju sna. Da sam slušao savjete roditelja, danas vjerojatno ne bih bio upisan ni na koji fakultet ili bi eventualno studirao nešto što prezirem iz dna duše samo zato što je, po njihovu mišljenju, taj neki fakultet izvor velikih prihoda.
S njime se složio i Anton Smrekar, također student na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu kojega je novinarstvo privlačilo još od osnovne škole. Predrasuda da se s novinarskom diplomom ne može pronaći posao samo mu je pojačala želju za upisivanjem baš takvog fakulteta te mu dala dodatnu motivaciju da iz dana u dan naporno radi i ostvaruje svoje ciljeve.
– Volim kada se radi nešto što je van šablone, nešto gdje sami možemo pokazati vlastitu kreativnost, a tu sam karakteristiku uvidio u novinarstvu te mi se ono svakim novim danom sve više i više sviđalo. Pored toga novinarstvo vidim kao smjer u kojem uz dovoljno truda možeš pronaći posao te se s vremenom probiti na vrh, naravno ako posjeduješ potrebnu kvalitetu za to.
S odbijanjem okoline susreo se i brucoš na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, Josip Rakušić. Na odluku o upisivanju na studij medicine najviše je, kako tvrdi, utjecala činjenica da je liječničko umijeće oličenje humanosti. Unatoč velikoj šansi za zaposlenje, s obzirom na nedostatak liječnika u Hrvatskoj i njihov odlazak u inozemstvo, Josipovi su roditelji bili protiv njegova upisa na taj fakultet. Ipak, Josip ih nije poslušao.
– Pri odabiru faksa isključivo sam slušao svoje želje i interese. Međutim, moja obitelj me je pokušala odgovoriti od medicine, ali moja želja je bila jača.
Blanka, studentica 1. godine psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu dvoumila se između medicine i psihologije. Na kraju je ipak, unatoč tomu što je liječnički posao bolje plaćen, prevagnula ljubav prema psihologiji:
– Smatram da je pri odabiru fakulteta najbitnija ljubav i zanimanje za studij koji odabiremo. Ako imamo više izbora koji su nam podjednako privlačni, biramo onaj koji nam bolje ide ili koji će nam vjerojatno donijeti više novaca u budućnosti, ali primarni faktor je po meni uvijek ljubav i zanimanje. Ja sam se dvoumila između medicine i psihologije jer oba zanimanja omogućuju pomaganje ljudima. Na kraju sam se, na iznenađenje mnogih jer je medicina ipak unosnija, odlučila za psihologiju jer mislim da oko mentalnih bolesti postoje mnoge stigme i želim to promijeniti. Birala sam studij po onome što volim jer se želim baviti nečim što me zanima. Mislim da su ljudi uvijek uspješniji i kreativniji kad se bave onim što vole. Gotovo svaki primjer poznatih glazbenika, znanstvenika i drugih nam govori upravo to.
Rezultati ankete, kao i izjave dokazuju da studenti koji se vode isključivo ljubavlju prema onomu što rade i željom za uspjehom i samoostvarenjem uistinu i vjeruju da će se, zahvaljujući tomu, uspjeti jednoga dana zaposliti. Studenti koji uistinu vole ono što studiraju ne opterećuju se previše oko zaposlenja nakon studija jer su sigurni u to da će svojom upornošću i uključivanjem u različite aktivnosti tijekom studiranja itekako biti sve uspješniji, ali i prepoznati na tržištu rada te da će ih budući poslodavci cijeniti.
