Rođena je 1944. godine, jednu diplomu već ima u rukama, a uskoro će imati i drugu
Gospođa Jasminka prvi fakultet završila je 1968. godine, a po završetku je dobila posao na kojem je ostala do kraja radnog vijeka. No onda se odlučila na upis još jednog fakulteta i to u dobi kada većina osoba njene generacije nikada ne bi pomislila na takvo nešto.
Gospođa Jasminka prvi fakultet završila je 1968. godine, a po završetku je dobila posao na kojem je ostala do kraja radnog vijeka. No onda se odlučila na upis još jednog fakulteta i to u dobi kada većina osoba njene generacije nikada ne bi pomislila na takvo nešto.
Kada govorimo o studentima, onda gotovo uvijek mislimo na mlade, osobe od osamnaest pa do maksimalno trideset godina. Uglavnom se i u medijima prilikom spominjanja riječi student misli na mlade osobe jer zapravo u većini to i jest tako. Rijetko tko pomisli da na fakultetima postoje osobe starije dobi, a da to nisu profesori koji drže predavanja već dugi niz godina. Danas je obrazovanje važno, zapravo, uvijek je bilo važno za razvoj pojedinca, ali danas se poseban naglasak stavlja na visokoobrazovane ljude koji rade na svom razvoju.
A da je to doista tako te da bi i osobe starije dobi trebale biti uključene u obrazovni sustav govori nam i gospođa Jasminka Šoštarić. Rođena, kako nam je rekla, prvog dana zime sada već davne 1944. godine, gospođa Jasminka završila je osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Od 1963. do 1968. godine studirala je na zagrebačkom Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu smjer Medicinska biokemija. Dok vi sada računate koje je dobi gospođa Jasminka, važno je reći da je radila u medicinsko-biokemijskom laboratoriju punih četrdeset godina. Po završetku fakulteta zaposlila se malo dalje od Zagreba, a na istom mjestu ostala je do kraja radnog vijeka 2010. godine Osim toga, završila je i specijalizaciju iz medicinske biokemije, udana je, a hobiji su joj bili tenis, planinarenje i ponekad skijanje.
Iako svjesni važnosti studiranja i svega što ono donosi, sigurni smo da nikome nije lako donijeti odluku o upisu fakulteta, posebno jer treba voditi računa i o svemu ostalome što prati studentski život. Ni sama gospođa Jasminka nije nam znala dati odgovor kako se odlučila na upis još jednog fakulteta u dobi kada to inače nije uobičajeno, priznala je da ju je možda ponukalo to što nije znala odgovore na neka pitanja vezana uz njoj bliske teme.
– Nešto me doslovce vuklo da na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu upišem 2013. godine studij Stručne teologije, dodiplomski studij. Normalno sam se prijavila na stranicama Postani student, predala svoje dokumente kao i svi drugi. Kako sam vjernica, mnogo me puta moja okolina pitala pitanja na koja nisam znala odgovor, pa me možda i to ponukalo. Kako mi je studij dosta dobro išao, 2017. sam godine upisala diplomski studij Religijskih znanosti na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti gdje sam i sada – govori nam gospođa Jasminka.
Vjerojatno vas zanima kako se drugi studenti odnose prema njoj, postoje li čudni pogledi i kakav je odnos profesora, pa smo i na takva pitanja uspjeli dobili odgovor:
– Kolegice i kolege i profesori su me prihvatili normalno, da tako kažem. Jednom mi je jedan profesor postavio slično pitanje – kako sam se odlučila studirati, a moj je odgovor bio: Semper magis – uvijek više. To je nešto u čovjeku što ga tjera da stalno proširuje svoja znanja. Bila je i jedna zgoda na pisanom kolokviju. Dosta sam dobra zdravlja, ali baš ne čujem jako dobro, osobito kada mi se šapće. Profesor mi je htio pomoći kada sam zapela u odgovoru. Ja sam se zahvalila, ali sam mu morala reći da mi uzalud šapće jer ga ja ne čujem. Još se i sada nasmijem kada se toga sjetim. Jednom riječju, ja ne mislim na svoje godine, osjećam se poput njih, mojih kolegica i kolega, strahujem pred kolokvijima i ispitima, zajedno ponavljamo, sve u svemu, svi su skupa divni. –
Obrazovni sustav i samo studiranje, jasno je, nisu isti danas i nekada. Dogodile su se brojne promjene i izmjene, a na one najvažnije još uvijek čekamo. Naša sugovornica sa svojim prvim studentskim danima je zadovoljna, a kako nije u to vrijeme bilo toliko fakulteta i studenata, biti student imalo je nekakvo značenje. Danas sve više mladih studira i možda se ne primjećuje ta važnost kao što je to bilo nekada, no i gospođa Jasminka nam je iskreno rekla da je današnjoj generaciji teže jer je konkurencija velika. Na svakom pojedincu ostaje da se istakne u masi i da pokaže svoje kompetencije. Iako je obrazovanje prioritet, to ne znači da je to sve što jedan mladi čovjek treba raditi, uz dobru organizaciju sve se stigne.
– Obrazovanje u Hrvatskoj – mislim da je previše fakulteta i visokih škola, pa se kvaliteta na račun kvantitete izgubila. Treba voljeti svoj studij, ozbiljno ga shvatiti i mislim da tada neće biti problema kod zapošljavanja. Naravno da u mladosti treba uvijek imati vremena za druženja i izlaske, a pravilnim rasporedom vremena sve se može – rekla nam je gospođa Jasminka.
Mladima nije uvijek lako učiti, nekada zbog lijenosti, nekada zbog lošeg upravljanja vremenom, ali sigurni smo da se brže zapamti ono što je bitno kada smo mlađi, da se duže vremena drži koncentracija na predavanjima te da druge obveze nisu toliko važne kao učenje.
– Što se tiče učenja moram priznati da mi je teže jer si ne mogu kao prije priuštiti cjelodnevno učenje. To mi je tada bila jedina briga. Teže mi je pamtiti definicije, ono što mogu u cjelini ispričati, ide. Tu su obveze u kući, suprug mi malo pobolijeva, ali moram priznati da bez njegove podrške to ne bih mogla. U svakom slučaju, obrazovanje je važno. Znanje je blago koje ne propada, ono se zalaganjem umnaža i treba ga podijeliti – govori naša sugovornica.
Da je važno biti aktivan u zajednici, svjesna je i gospođa Jasminka koje je članica udruge Kap dobrote gdje po potrebi pomaže jednom gospodinu prilikom kupovine namirnica te odlaska po uputnice kod liječnika. Kaže da joj dan na kraju doista bude prekratak za sve ono što treba obaviti te da vrlo često nema puno vremena za sebe iako ponekad uspijeva otići na kratku šetnju Jarunom ili igrati tenis. Osim toga, po struci je članica i Liječničkog katoličkog društva – sekcija farmaceuta, a uključena je i u Dopisnu teologiju te je već dobila neke pozive da bude predavač. Po završetku studija planira postati još aktivnija kao članica u navedenim aktivnostima.
– Starost brzo dođe, ali je lijepa. Želim vam da svakodnevno nalazite ljepotu življenja i da vam život bude ispunjen ljubavlju i radošću. Sve su poteškoće i problemi rješivi i kratkog su vijeka – zaključila je naša sugovornica.
Ono što bismo htjeli da imate na umu jest da obrazovanje pruža priliku za osobni i profesionalni razvoj. Koliko god se neki problemi činili nerješivima, ispiti teškima, a učenje mukotrpno, vrijedno je svake minute uloženog truda.
