RECENZIJA: Navarro – Kako stvari stoje
Zagrebački rock trio ''Navarro'' izdao je svoj album ''Kako stvari stoje'' na staru godinu, a mi vam donosimo recenziju samoga albuma.
Zagrebački rock trio ''Navarro'' izdao je svoj album ''Kako stvari stoje'' na staru godinu, a mi vam donosimo recenziju samoga albuma.
Prije samoga izlaska albuma popričali smo sa članovima benda Navarro, a što su nam oni rekli možete se prisjetiti u samom intervjuu. Njihov album ''Kako stvari stoje'' izašao je 31. prosinca, a valja napomenuti da su cijeli proces snimanja odradili samostalno u Gračanima.
Album započinje pjesmom ''Kako stvari stoje'' po kojoj je i sam album dobio ime, a govori o ljudskom licemjerju s kojim se svakodnevno susrećemo. Svakodnevno smo okruženi ljudima koji ''sve znaju najbolje'', ali kada dolazi do situacije da uspjevamo u onome što nas čini sretnima situacija se mijenja i tada kreću uvrede. Dovoljno je da uključimo mozak, a ne povodimo se za masom jer ipak čuda se ne dešavaju ako se sami ne potrudimo. U svakom slučaju, pjesma koja oštro prikazuje realnost i mentalitet ljudi. Druga pjesma nosi ime ''Duhovi'', a govori o generaciji ispranih mozgova. Nakon nje slijedi punk-rock pjesma ''Tonemo'' koja je postala hit dana na 2. programu Hrvatskoga radija. Nije ni čudo jer već nakon prvog slušanja lako ulazi u uho i prati vas kroz cijeli dan. Ovom pjesmom govore o problemima koji se čine lako rješivima, no situacija ipak nije takva. Dotiču se političke teme, a sav se narod žali na situaciju u kojoj se nalazi, no i dalje se ništa ne mijenja jer sami biraju svog ''kralja''. Javlja se beznađe da će stvari postati bolje te potreba za odlaskom iz same države.
Predzadnja pjesma ovoga albuma je ''Marioneta'' u kojoj je i sam basist Nikola Rimac zapjevao. Kao što se i po samom naslovu može zaključiti, govori o lakoći upravljanja drugom osobom, a u njoj su gitarske dionice najviše došle do izražaja. Zadnja pjesma ovoga albuma je ''Sunčani sat'' koja je i ujedno prva pjesma koju su odsvirali u Varaždinu. Kroz nju se provlači pesimističan pogled na svijet i potraga za onim što nam u životu nedostaje.
Zvukom podsjećaju na kombinaciju Queens Of The Stone Agea i The Black Keysa. Riffovi na gitari u kombinaciji s vokalom donose nešto potpuno novo na naše prostore, a njihov spoj zvuči kao glazba devedesetih godina. Tekstualno su vrlo moćni, osobito što se tiče doticanja tema politike, ali i samoga društva kojim smo okruženi. Momci nisu htjeli biti blijeda komercijalizirana kopija kao što je većina današnjih bendova i to im je pošlo za rukom. Zbog potrebe za vlastitim zvukom, prekinuli su suradnju s Dallas Recordsom te cijeli album snimili samostalno.S obzirom na to da im je ovo prvi album i da su sve odradili samostalno, zaslužuju svaku pohvalu. Na hrvatsku glazbenu scenu donijeli su potpunu svježinu, a sigurni smo kako ih čeka svijetla budućnost na našim prostorima, ali i izvan Hrvatske. Ako niste poslušali album do sada, krajnje vam je vrijeme jer stvari zbilja odlično stoje.