Razgovarali smo s agencijama i studentima o ovogodišnjem W&T programu – evo što trebate znati

Iskustva agencija

– Naša agencija nije prekidala s radom od početka pandemije COVID-19 virusa i prijave za ljeto 2021 su krenule od 10. mjeseca, tako da već mjesecima uspješno vršimo prijave na program. Osim negativnog testa na COVID-19 kako bi se ušlo na teritorij SAD-a, nikakvih drugih promjena nije bilo u procesu prijave i načinu sudjelovanja na programu.

Pandemija je prije nešto više od godinu dana cijeli svijet dovela u tešku poziciju i svi se bore kako bi se teškoće što prije otklonile i svi vratili normalnom životu. Za to je naravno potrebno dosta vremena. Sve strane uključene u realizaciju programa su konstantno u komunikaciji i rade na pronalaženju rješenja. Pozitivna vijest za program jest da je od 1. travnja prestala vrijediti zabrana izdavanja određenih viza, među kojima je bila i J1 viza potrebna za program Work and Travel. – naveli su.

– Prijave za program kreću u rujnu i listopadu i primamo prijave dok ima posla. Što se tiče predviđanja za eventualno otkazivanje programa, to  ne možemo znati, ali možemo pretpostaviti na osnovu prošle godine da u tom slučaju studenti koji su dobili vizu će moći putovati, barem je tako bilo u ljeto 2020. Zato smo naše studente već prijavili. Nije se ništa promijenilo u odnosu na prošlu godinu osim moguće karantene po dolasku, što ovisi o državi u koju studenti stižu. Za karantenu poslodavci već imaju prostor za samoizolaciju, kao i dostavu hrane. – poručili su.

– Primjerice, sponzori programa pod pokriveno zdravstveno osiguranje uveli su i bolest uzrokovanu virusom COVID-19. Intervjui se neće odvijati učestalo kao prije pandemije, ali nadamo se da će se smanjenjem broja oboljelih, koji se predviđa dolaskom ljepšeg vremena i većom procijepljenosti stanovništva, ubrzati i rad američkog veleposlanstva, odnosno povećati broj održanih intervjua na tjednoj bazi.

Naši klijenti imaju spremnu svu potrebnu dokumentaciju te je intervju u američkom veleposlanstvu i dobivanje vize posljednji uvjet koji moraju zadovoljiti za odlazak na program. U američkom veleposlanstvu u Bugarskoj, zemlji koja uvijek prva započne s intervjuima za J-1 vize, intervjui se redovno održavaju, što je također pozitivan znak u kontekstu održavanja programa. Budući da je Work and Travel program usko vezan uz situaciju s virusom COVID-19, moguće su promjene na što su sve uključene strane spremne, a mi svakodnevno pratimo novosti te sa studentima pravovremeno komuniciramo o svim relevantnim promjenama. – istaknuli su.

– Kao agencija veliku važnost pridajemo transparentnom i pravovremenom informiranju naših klijenata kojima prenosimo sve službene informacije američkog veleposlanstva. – navode.

– Komunikacija s partnerima iz SAD-a od početka je bila jasna i konkretna i iako studenti ove godine nisu imali priliku uživo upoznati predstavnike sponzorskih agencija, razgovori za posao s poslodavcima jednakom su se kvalitetom održavali online. Situacija s ovogodišnjim Work and Travel programom naučila nas je fleksibilnosti i da u svakom trenutku pronađemo rješenja za neočekivane situacije koje u dogovoru s našim klijentima odgovaraju svim uključenim stranama. 

Iskustva studenata

– To se ustvari sve je dogovaram s poslodavcem, odnosno individualno je. Ja idem preko agencije koja nudi povrat novaca u slučaju koronakrize. Agencije nude opciju da uplaćene iznose možemo prenijeti na sljedeću godinu ako nešto pođe po krivu. Prošle godine za vrijeme izolacije u Americi studenti su imali osiguran prostor kod poslodavaca, nekima su plaćali smještaj i hranu, a nekima nisu – njima su kasnije povećali satnice.

– Kako je situacija s pandemijom zakomplicirala sva putovanja, tako ni ovaj program nije ostao pošteđen. U nadi da će ove godine biti drugačije, ponovno sam se prijavila i naposljetku dobila posao.

– Srećom, sredinom travnja započela su viziranja i nakon što mi je prošli tjedan viza odobrena, osjećam se kao da već koračam obalom New Jerseya. Posao sam pronašla upravo tamo, a radit ću u Candy Shopu za satnicu od 11,10$. Let je bukiran za početak lipnja i još se samo pozitivno nadam negativnom COVID-19 testu prije odlaska i prilikom dolaska.

– Saznao sam za W&T program još prije desetak godina kad mi je starija sestra otišla na program u SAD. Njeno mi se iskustvo jako svidjelo te sam si još tada rekao da ću ići kad budem njenih godina. Čekao sam da napunim 21 godinu kako bi na programu mogao sve legalno raditi (čitaj: piti i partijati), a te su godine napokon i došle. 

Na program se prvo odlučio prijaviti prošle godine kada je bio treća godina preddiplomskog studija pa se prijavio zajedno s prijateljem koji je već sudjelovao, što mu je predstavljalo olakšanje jer se nije morao brinuti oko problema na koje bi mogli naići ili je barem tako mislio:

– Početak prijave je za razliku od sestrinog iskustva počeo već početkom studenog 2019. godine iz razloga što smo obojica htjeli dobiti specifičan posao na specifičnom mjestu koja su vjerujem bila većini ljudi privlačna. Riječ je o poslu servira koji ima pravo na bakšiš u mjestu pokraj jezera Tahoe u Californiji. Tako da smo prikupili svu dokumentaciju prije nego što su se prijave otvorile i na dan kad su bile otvorene već smo se prijavili sa svom dokumentacijom. U tom se periodu i slao e-mail na koju poziciju i mjesto hoćemo ići i koju vrstu programa hoćemo.

– Nakon što se preda dokumentacija i plati prva rata (50$), svakom se kandidatu dodijelio jedan agent koji vas upućuje u daljnje korake. Tu sad dolazi puno dokumentacije i potvrda koju se treba vaditi i predavati, video u kojem se predstavljate te razgovor s vašim Area repom (agentom) u kojem vam ocjenjuje engleski. Nakon toga bio je razgovor za posao s poslodavcem koji me bespotrebno stresirao jer moje je iskustvo s tim čista formalnost prihvaćanja posla i upoznavanje prije nego što dođete tamo, a traje par minuta.

– Smještaj je u tom mjestu bilo teško pronaći za desetero ljudi koje smo pronašli da traži smještaj skupa s nama, no, uspjeli smo rezervirati kuću za desetero i imati posao prije Nove godine 2020. I kolega i ja bili smo presretni što smo uspjeli napraviti sve što smo naumili, ostao je samo razgovor za vizu i bukirati let. Kako bismo prošli što jeftinije, odlučili smo bukirati let prije nego što dobijemo vizu već krajem siječnja 2020. iako smo u Ameriku putovali tek 13. lipnja.  Let smo bukirali Zagreb – Istanbul – San Francisco.

– Nismo se previše tad brinuli oko toga. Stvari su se zakomplicirale i ambasade su se zatvorile tako da se nismo uspjeli prijaviti za razgvor za vizu usprkos tome što smo razgovor platili i svu dokumentaciju ispunili. Vrijeme je prolazilo, a sve je visilo u zraku. Stanje s koronom se pogoršavalo, a mi smo bili u neizvjesnosti hoće li se program uopće održati.

– Naša agencija kao i sve ostale nisu ništa znale te su se minimalno oglašavale i odgovarale na e-mailove. No, 1. lipnja stigao nam je e-mail kako je naš poslodavac otkazao ugovore svim polaznicima programa te da se let neće održati. U tom trenutku sam trenutku bio ljut i iznenađen, no u drugu mi je ruku sve to bilo olakšanje jer barem više nisam bio u neizvjesnosti.

– Po meni je i cilj agencije bio odugovlačiti toliko kako bi oni koji su se ipak predomislili otišli na program, a da agencija ne treba vraćati novce. Ove se godine nisam previše nadao da će se program održati nakon prošlogodišnjeg razočaranja, ali išao sam probati jer sam već 1. godina diplomskog studija. Jedna pozitivna strana Rollovera je ta što nismo trebali prikupljati skoro nikakvu dokumentaciju, raditi video ili obaviti razgovor za procjenu engleskog. Ono što nije baš najbolje je to što su se ugovorom obranili od ovakvih stvari kao što je pandemija, odnosno da ako se program odgodi zbog pandemije, novac se ne vraća. Usprkos tom saznanju, odlučio sam riskirati i probati.

– Osim toga, imam sreće što je kod identičnog poslodavca bio prijatelj s kojim idem, pa se nisam previše raspitivao kako ću i što ću tamo. Ali da nije tako, raspitao bih se u Facebook grupi Work & Travel USA Croatia, koja je posvećena tomu. Ove godine agencije opet nisu ništa previše znale jer to nije u njihovoj domeni djelovanja, pa ja na nama ostalo to da prikupljamo interno informacije vezano za vize u spomenutoj  Facebook grupi.

Vodeći se takvim neformalnim informacijama, vidio sam da su se prvi termini za razgovor za vize našeg tipa (J1) počeli otvarati sredinom travnja. Onda sam se javio jednoj curi koja je bila upućenija od mene u te stvari te mi sve detaljno objasnila što je i kako potrebno napraviti za dobiti termin. Slijedeći njene upute, uspio sam rezervirati termin koji bude dostupan samo nekoliko puta na dan, a hoće li se pojaviti, ovisi o sreći. Pa eto, razgovor za vizu imam 12. svibnja  te sam poprilično siguran da ću dobiti vizu, pa smo odmah nakon što smo uspijeli dobiti termin i ja i kolega s kojim idem rezervirali letove s voucherom koj smo dobili.

– Bukirali smo let Zagreb – Istanbul – Houston iz kojeg sljedeći dan letimo za Denver, jer nam je takva opcija ispala najjeftinija. Cijene letova smo istraživali sami, a zatim tražili aviokompaniju od koje imamo voucher da nam da ponudu za navedene letove i datume. Što se tiče korone, za ulazak u SAD treba imati negativan PCR-test koji je obavljen unutar 72 sata od ulaska u SAD, te po neformalnim informacijama biti u samoizolaciji 7 dana. Konkretne informacije vezane za koronu nismo dobili od naše agencije, no dobili smo naputke od poslodavaca što se od nas zahtjeva pri dolasku u smještaj.

– No, cijepljenje posljednjom dozom cjepiva se mora obaviti minimalno 14 dana prije ulaska u SAD i to jednim od 3 priznata cjepiva, odnosno Pfizerovim, Moderninim ili Johnsonovim. Iz tog sam se razloga odlučio cijepiti, a i ne bih htio pokupiti koronu i biti u samoizolaciji bolestan u nepoznatoj zemlji gdje su troškovi liječenja veliki, a smještaj i hranu si plaćam sam. U ovom je slučaju vrijeme novac, pa ako ne radim, neću dobivati plaću što mi je od velike važnosti. 7. svibnja primio sam prvu dozu Moderninog cjepiva, drugu dozu bih trebao dobiti 4. lipnja, što bi značilo da neće proći 14 dana do leta 16. lipnja pa ću bez obzira na cijepljenje morati napraviti PCR-test. 

– Ono što sam ja dobio dojam je da se većina ljudi vodi iskustvima ljudi koji nešto postignu i koji podijele to s nama u grupu na Facebooku. Bar se o tome radi u mojem slučaju. Mislim da usprkos situaciji koja nam se dogodila, ako se stvarno želi ići u ovo doba, bitno je prijaviti se i truditi se saznati što je moguće više informacija iz raznih izvora, zatim prepustiti se i vidjeti što će biti jer na neke se stvari ne može utjecati.