Profesor i studenti iznijeli iskustvo plagiranih seminarskih radova; evo koje su posljedice
Plagiranje je vrlo poznat pojam studentskog života. Koliko je ono u praksi opasno te što na ovu problematiku kažu studenti i profesori, otkriva Studentski.hr.
Plagiranje je vrlo poznat pojam studentskog života. Koliko je ono u praksi opasno te što na ovu problematiku kažu studenti i profesori, otkriva Studentski.hr.
Seminarski radovi neizbježan su segment studiranja te se s njima susrećemo gotovo na svakom kolegiju. No nekad ponestane volje za dugotrajnim sjedenjem za tipkovnicom pa proradi mašta. Što ako, umjesto da samostalno napišem rad, platim nekog da to napravi za mene? Ili što ako posudim rad nekog od svojih kolega? Postoje li posljedice? Ovim pitanjima bavio se Studentski.hr u razgovoru sa studentima, ali i profesorima, a ono što smo doznali otkrivamo u nastavku.
Na pitanje je li se susreo s problematikom plagijata na svojem matičnom sveučilištu odgovorio nam je doc. dr. sc. Stipe Buzar s Međunarodnog sveučilišta Libertas. Profesor kaže kako se s plagiranjem susreo na nekoliko načina te ih je kategorizirao u dvije skupine:
– Prvi su, nazovimo to, plagijati iz neznanja. Rezultat su lošeg poznavanja pravila akademskog poštenja i pisanja i slabo razvijenih tehničkih sposobnosti navođenja, citiranja i parafraziranja. Tipični su za brucoše.
Kakve su posljedice takvog čina?
– Mislim da ih ne treba kažnjavati osobitim disciplinskim postupcima, već vraćanjem radova, razgovorom sa studentom, samo ako je riječ o brucošima i, po prirodi stvari, odgodom polaganja ispita dok se zadatak ne obavi kako treba. Dodao bih da se ova vrsta plagiranja, nažalost, javlja i kod studenata viših godina, ali smatram da se u tim slučajevima više ne može tretirati blago, već strogim disciplinskim postupcima – ignorantia vincibilis est ignorantia culpabilis.
Nastavio je spomenuvši i takozvanu drugu vrstu plagiranja koja je problematičnija od prve te se češće ne odnosi na brucoše već studente kasnijih godina studija:
– Drugi su namjerni plagijati poput prepisivanja, predaje tuđih radova, predaje istog, vlastitog ili tuđeg rada kao seminarskih radova ili referata na više od jednog kolegija itd. Takve slučajeve potrebno je disciplinski procesuirati u okviru pravilnika Sveučilišta, što podrazumijeva prijavu od strane profesora stegovnom povjerenstvu, koje tada utvrđuje detalje i daje presudu. Morao sam proteklih godina prijaviti nekoliko takvih slučajeva.
Također može pohvaliti Sveučilište koje se raznim alatima bori protiv ove prakse studenata. Najnoviji doprinos tome jest antiplagijatorski program Turnitin za koji smatra da će razotkriti veći broj plagijata nego što bi to voljeli, no veliki je pomak u razotkrivanju navedenih praksi.
O sankcijama kad su u pitanju plagijati komentirao je i doc. dr. sc. Vladimir Filipović s istoimenog sveučilišta rekavši sljedeće:
– Ako je rad kupljen i napisan samo za pojedinog studenta, to je znatno teže otkriti i vrlo teško dokazati. Sankcije su različite i ovise o tome što je i koliko plagirano. U najboljem slučaju po studenta bit će mu odbijen rad i dobit će negativnu ocjenu, dok u najgorem slučaju to može završiti disciplinskim postupkom i izbacivanjem s fakulteta.
Što zapravo misli o plagiranju radova otkrio je i jedan student:
– Problem je da je na dosta fakulteta bilo kakva vrsta rada tek formalnost, a često niti sami mentori ne pročitaju detaljno rad, već samo okom prolete kroz tekst. Završni i diplomski radovi svode se na prepisivanje različitih izvora, ali svojim riječima. Možda par posto radova, na uglavnom tehničkim fakultetima, imaju pristup nekim ozbiljnim aparaturama da bi mogli za te radove izmisliti nešto novo i originalno. Ovako doslovno prepišeš o nečemu što je netko već istražio. Osobno sam veliki protivnik plagiranja, ali problem je u sustavu. Na kraju, ljudi završe faks, a da ne znaju numerirati stranice u Wordu niti napraviti kvalitetnu prezentaciju. Nikad nisam predao plagijat, ali sam od tih silnih radova u stanju neku knjigu prepisati tako da nijedna rečenica nije ista, a piše ista stvar.
Neki su podijelili da su se i sami našli u situaciji da su bili otkriveni, a evo kakve je posljedice osjetio student Fakulteta političkih znanosti:
– Plagirao sam rad koji mi je nosio 2,5 ECTS boda i kada se to otkrilo završio sam na stegovnom povjerenstvu. U razgovoru s povjerenstvom moramo sam se ispričati profesoru kod kojeg sam pisao rad i, budući da nisam imao niti jedan prekršaj prije, nije bilo većih posljedica osim što sam moramo ponovno iduće godine upisati taj predmet, odnosno profesor me rušio.
No, neki su imali i malo više sreće te stoga nisu bili kažnjeni u tolikoj mjeri da ponovno moraju polagati kolegij:
– Dvije kolegice su napisale rad koji je većinski bio plagiran. Dobile su penal u obliku ocjene -2. Ocjena seminara i prezentacije bila je 4, tako da su na kraju imale prolaz. Profesor je sve seminare provjerio alatima za provjeru plagijata na webu.
