„Pravo, kao i plivanje, zahtijeva puno vremena, ali uz red, rad, disciplinu i dobru organizaciju sve je moguće“

Tko kaže da nije moguće studirati i baviti se sportom istovremeno? Sve se može kad se hoće ili kad se voli, glasi stara narodna, a naša današnja sugovornica pravi je dokaz za to. Lucija Aralica, 20-godišnja studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu, porijeklom iz Zadra, jedina je hrvatska predstavnica koja je nastupila na Europskom prvenstvu u daljinskom plivanju održanom prošlog tjedna u škotskom gradu Glasgowu. Plivanjem se bavi dugih 11 godina, a zadnje dvije godine uz sportske obveze uspješno izvršava i fakultetske. Luciju smo uhvatili dva dana nakon povratka iz Škotske, zadovoljnu svojim nastupom na EP-u iako je, priznaje, imala malih problema tijekom utrke, no to ju nije pokolebalo da je završi. Kako je započela plivačku karijeru i je li joj pravo bilo prvi izbor na listi fakulteta, saznajte u nastavku. 

Kada si se počela baviti plivanjem?

Plivanjem sam se počela baviti s 9 godina. Prije toga sam trenirala karate i ples, jer su to bili sportovi koji su se održavali u mojoj osnovnoj školi. Mogu reći da su sami plivački počeci povezani s plivanjem maratona.

Zašto baš plivanje?

Moj tata se u djetinjstvu i mladosti bavio plivanjem, ali je zbog fakulteta i drugih obveza prestao. Nakon rođenja mog mlađeg brata odlučio se vratiti u formu trenirajući plivanje, a kako sam ja bila i ostala tatina kći, pratila sam ga u svemu. Tako da sam i ja počela plivati. Vrlo brzo sam zavoljela taj sport i zbog toga u njemu ostala i dandanas.

Prvi uspjeh koji pamtiš?

2013. godine prvi sam put osvojila medalju na državnom prvenstvu (3. mjesto na državnom prvenstvu na 10 km). Godinu dana nakon nastupila sam na europskom i svjetskom juniorskom prvenstvu. To bi izdvojila kao prve veće uspjehe.

Natjecanje koje ćeš zauvijek pamtiti po nekom zanimljivom događaju?

Jedne godine, nakon što smo isplivali maraton u kojem se preplivava zadarski kanal, rekli su nam da su u jednom trenutku nedaleko od nas plivali dupini. Nažalost ili nasreću, ja ih nisam vidjela. Ali želja mi je zaplivati s dupinom (u kontroliranim uvjetima).

Kako spajaš treninge sa studiranjem?

Pravo, kao i plivanje, zahtijeva puno vremena, ali uz red, rad, disciplinu i dobru organizaciju sve je moguće.

Imaš li slobodnog vremena tijekom akademske godine?

Uvijek nastojim pronaći vremena i za sebe i za druge ljude koje volim jer, da nije tako, u jednom trenutku sigurno bi došlo do kratkog spoja.

Dogodi li se da propustiš kolokvij ili predavanja zbog treninga?

Koliko god volim plivanje i uživam u njemu, obrazovanje mi je uvijek bilo i ostalo prvo na listi prioriteta. Nikad nisam dopustila da škola pati zbog sporta. Dakle, da, propustit ću trening zbog predavanja ili kolokvija.

Tko ti je najveća podrška?

Obitelj.

Kako si se odlučila za pravo? Je li ti to bila jedina opcija, prvi izbor?

Pravo mi je bilo prvi izbor, ali ne i jedini. Do samog kraja dvoumila sam se između medicine i prava, na kraju je pobijedilo pravo jer se nisam baš vidjela u budućnosti kao liječnik. Teorija je zanimljiva, ali se nikako ne vidim u praksi. Zasad mi je drago da je pravo pobijedilo.

Kakvi su uvjeti za treninge plivanja u Hrvatskoj? Imaš li osigurano sve što je potrebno?

Nisu savršeni, ali mislim da se to mijenja nabolje. Do prije nekoliko godina Zagreb je imao samo dva olimpijska bazena, a sad smo dobili olimpijski bazen na Sveticama i još dva bazena u Sesvetama.

U sadašnjem klubu u kojem treniram (HAPK Mladost) stvarno mogu reći da imam sve što mi je potrebno, od maksimalnog razumijevanja za fakultetske obveze do onih tehničkih uvjeta. Da bi plivanje i fakultet u Hrvatskoj funkcionirali zajedno, nisam potrebna samo ja koja izvršavam obveze, nego je potrebno i razumijevanje od trenera i kluba. S te strane, oni su se stvarno prilagodili meni i izašli mi ususret, na čemu sam iznimno zahvalna jer nisam to uvijek imala, a to jako puno znači i jako je teško naći.

Kako komentiraš situaciju da si jedina predstavnica iz Hrvatske u svojoj disciplini?

Žao mi je što je tako. Hrvatska ima kvalitetnih plivača i plivačica, ali kao i svugdje, postoje financijski problemi.

Smatraš li da plivanje u Hrvatskoj treba popularizirati?

Naravno da da. Plivanje je najljepši i najzdraviji sport. Plivati mogu i stari i mladi i stvarno nema prepreka za bavljenje tim sportom.

Za kraj ćemo dodati kako je tijekom studija važno pronaći ono u čemu ste dobri i tome se posvetiti. Ono što volite. Ocjene nisu najvažnija stvar na svijetu, ali jako je važno pronaći balans između svih interesa koje imate, a koji nisu vezani za fakultet, i cilja da dođete do diplome. Može se kad se hoće i voli, ponovit ćemo, a uz red, rad disciplinu i dobru organizaciju sve je moguće, dodala bi naša današnja inspirativna sugovornica.