„Potpuno je pogrešno izbjegavati javno govoriti pred drugima.”

Savršeno govoriti pred masom ljudi nikada nije lak posao – čak ni za stručnjake i one koji to čine dug niz godina. Tek sitna ili ona ogromna trema može učiniti čuda u vašem javnom nastupu, a vi si to možda i ne želite priznati. Ako niste dovoljno uvježbali svoje govore, poštapalice, zamuckivanja i brojni neverbalni znakovi mogu odati koliko vas je strah nastupiti pred (uglavnom) nepoznatim ljudima.

Nastavnik kolegija Umijeće javnog nastupa na studiju Medijska kultura na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku Tomislav Levak smatra kako je najveća pogreška koju dio studenata čini upravo izbjegavanje javnoga nastupa. Strah ih je izaći pred publiku i biti predmetom kritike/komentara drugih, a samo si dodatno štete i tu obavezu izlaska pred publiku, u ovom slučaju pred kolege, kolegice i profesore, odgađaju do posljednjega trenutka, a nekada i do samoga ispitnog roka.

– Na taj si način samo povećavaju razinu stresa i riskiraju da im se velike pogreške i/ili propusti dogode na samom ispitnom javnom nastupu, kada više nemaju mogućnost popravka. Druga je velika pogreška što svoj tekst ne nauče na vrijeme. Savjetujem im kako ga ne moraju nabubati napamet, ali moraju imati jasnu osnovnu strukturu (uvod – glavni dio – zaključak) i znati temeljno: o čemu točno govore kao i koje su im glavne osnovne postavke i ideje. To će im u pravilu uvelike pomoći da, čak i ako zaborave neki dio teksta, mogu uz malo snalažljivosti nastaviti i završiti svoje izlaganje, a da publika previše ne primijeti njihove probleme. ​

Asistent Levak udijelio je i najvažnije savjete svima koji će kad-tad izaći pred publiku i održati govor. Smatra kako je iznimno važno dobro se pripremiti i proučiti o kakvoj je vrsti javnoga nastupa riječ.

– Vježbati, vježbati i samo vježbati! Ovo je samo dijelom šala. Naravno, postoje razlike među ljudima. Neki urođeno imaju manji ili nikakav strah od javnoga nastupanja, a dio ljudi čak doživljava napade panike ili jake tjeskobe uoči ili za vrijeme javnoga nastupa. Nije isto nastupati, primjerice, u televizijskoj emisiji ili držati govor na svečanoj promociji. Zato je prije svakoga javnog nastupa, osim o čemu se i zašto govori, nužno upoznati prostor i publiku, odnosno sugovornike. Postoje mnoge korisne i djelotvorne vježbe te trikovi za opuštanje i razbijanje treme. Dio njih, primjerice vježbe disanja, demonstriramo studentima na vježbama ili ih upućujemo na stručnu literaturu i izvore iz kojih mogu dobiti korisne savjete.

Napominje kako se lako uoče pogreške koje brojni čine jer su kod gotovo svih iste ili slične, a s kojima se upoznajemo upravo zbog treme i straha. Također se lako primijeti kada je govor napisao netko drugi i kada ga govornik prenosi posve neprirodno. 

– U svom dugogodišnjem iskustvu koje uključuje dvadesetak godina praktičnoga bavljenja različitim vrstama javnoga nastupa (govor uživo pred publikom, nastupi u medijima, nekoliko glasnogovorničkih funkcija) i posljednjih šest godina u nastavi, odnosno visokoškolskom procesu, primijetio sam pogreške koje se događaju uslijed treme, a to su prevelika brzina govora, nedovoljna glasnoća i jasnoća te zamuckivanje i/ili poštapalice. Ovako uopćeno mogu reći kako sam zamijetio da mnogi političari i obnašatelji javnih funkcija u strahu od zaboravljanja teksta često čitaju svoje govore koji su obično mehanički, drveni. Ako ih već ne žele ili ne mogu naučiti napamet, idealno bi bilo imati bilješke s ključnim idejama za podsjećanje, a ne čitati govor od riječi do riječi. 

Nastavnik Levak slaže se kako je kolegij Umijeće javnog nastupa potreban i na drugim fakultetima, a ne samo na onima gdje se studenti obrazuju za medijske stručnjake i na akademijama. Ističe da je javni nastup, iako mnogi ne shvaćaju, hodanje i ponašanje na ulici te, recimo, sjedenje u kafiću, i nikome nije svejedno kakav će dojam ostaviti na drugima. O kvaliteti nečijeg javnoga nastupa, koji uključuje mnoge komponente poput izgleda, držanja, mimike, gesti, tona i boje glasa, nerijetko ovisi hoće li, primjerice, napredovati u poslu i kakav će status imati u društvu. 

– Često studente upozoravam, ne želeći ih uplašiti, naravno, kako svakodnevno imaju javne nastupe, samo ih tako ne percipiraju, odnosno, većina ih toga nije svjesna. Javni je nastup i hodanje i ponašanje na ulici te sjedenje na kavi u kafiću i slično. U takvim smo situacijama izloženi pogledima i potencijalnim komentarima drugih ljudi, a mnogima, logično, nije svejedno kakav će dojam ostaviti. 

Iako je znanstveno dokazano kako je strah od javnoga nastupa redovito na vrhu popisa najvećih ljudskih strahova, ne treba mu bojažljivo pristupiti jer će se to odraziti na osobu kakvom se želimo predstaviti javnosti, a, naravno, želimo ostaviti dojam samouvjerene osobe kao i one kojoj se može vjerovati na riječ.