Od volontiranja studentice u lokalnom klubu do stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije
Volontiranje je izvrsno iskustvo te odlična podloga za buduću profesionalnu karijeru pojedinca, a, ako mu pružimo priliku, iz njega uistinu možemo i svašta naučiti. Ovu tvrdnju dokazuje i primjer mlade fizioterapeutkinje Ivane koja svoj trenutni uspjeh može zahvaliti upravo dobrovoljnom i „besplatnom" radu.
Volontiranje je izvrsno iskustvo te odlična podloga za buduću profesionalnu karijeru pojedinca, a, ako mu pružimo priliku, iz njega uistinu možemo i svašta naučiti. Ovu tvrdnju dokazuje i primjer mlade fizioterapeutkinje Ivane koja svoj trenutni uspjeh može zahvaliti upravo dobrovoljnom i „besplatnom" radu.
Ako ste mislili da ženama nije mjesto u nogometu, onda ste u potpunosti u krivu. To dokazuje i mlada Ivana Sabljarić koja je u ovom sportu aktivna još od ranih studentskih dana, i to ne kao igračica, već kao fizioterapeutkinja te ključan član svakog ozbiljnijeg nogometnog stožera.
Ivana je dvadesetčetverogodišnja Karlovčanka koja je prije dvije godine završila fizioterapiju na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, a, kako nam je otkrila u intervjuu, u ovu se profesiju zaljubila još u djetinjstvu. Svoj uspjeh duguje volontiranju u lokalnom nogometnom klubu koji ju je doveo u žensku hrvatsku nogometnu reprezentaciju gdje radi s različitim uzrastima i bez čije je stručne pomoći nezamisliv život profesionalnog sportaša.
S ovom smo bivšom studenticom pričali o važnosti volontiranja, razlikama između rada s muškom i ženskom nogometnom ekipom te o tome kakve su šanse za zaposlenje nakon studija fizioterapije. Za sve je trenutne i buduće studente ovog smjera donijela i korisne savjete iz prve ruke.
Tijekom studentskih dana počinješ volontirati kao fizioterapeut u jednom nogometnom klubu. Kako je došlo do toga i koliko ti je samo volontiranje bilo korisno iskustvo za buduću profesionalnu karijeru?
Na volontiranje sam se odlučila na drugoj godini fakulteta, i to potaknuta komentarom profesora kako je za uspješnu karijeru jednog fizioterapeuta važno imati što više praktičnog iskustva. Tada se mailom, ali i osobno, javljam nogometnom klubu u Karlovcu s ponudom kako sam spremna volontirati i učiti na konkretnim slučajevima i ozljedama. To je bilo dovoljno da postanem dijelom kluba gdje sam osposobljavala igrače fizioterapijskim postupcima u prevenciji i rehabilitaciji ozljeda nastalih na utakmicama. Što se tiče nogometa, za taj sam se sport odlučila budući da sam od djetinjstva u društvu oca stalno pratila nogomet.
Volontiranje je bilo veoma korisno za moju profesionalnu karijeru jer mi je omogućilo da znanje stečeno na faksu primijenim i u praksi. Također, stekla sam i brojna poznanstva kojima su se otvorile, ali se i dalje otvaraju, nove poslovne prilike.
Nedavno si primljena u stručni stožer hrvatske nogometne reprezentacije i to u žensku ekipu. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Tako je, upravo je i ovaj veliki uspjeh proizašao iz volontiranja jer su nakon godina rada i učenja određeni ljudi iz svijeta nogometa primijetili moju odgovornost, profesionalnost, marljivost te trud.
Završila si srednju medicinsku školu, a potom i fizioterapiju na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Otkud ljubav prema ovoj profesiji i jesi li prilikom upisa na fakultet dvojila te željela upisati nešto drugo ili je fizioterapija definitivno bila tvoj prvi izbor?
Ljubav prema fizioterapiji javila se je još u ranom djetinjstvu. Naime, prije svega sam bila motivirana tatinim ranjavanjem u Domovinskom ratu koje je ostavilo dugotrajne posljedice na njegovo zdravlje. Tada mi se javlja želja da najprije pomognem ocu, a kasnije i ostalima. Također, interes prema fizioterapiji porastao je i kada sam kao pratnja s mlađim bratom stalno odlazila na vježbe za skoliozu, što je meni kao djetetu bilo vrlo zanimljivo i fascinantno. Stoga mogu reći da je ova profesija definitivno bila moj prvi izbor te nisam nikada dvojila da upišem nešto drugo, a sada, kada sam završila fakultet, mogu sa sigurnošću reći da nikada nisam požalila svoju odluku.
Nakon godina rada s muškarcima, sada si napokon u ženskom timu. Postoji li neka značajna razlika u radu s muškom i ženskom ekipom. Tko je zahtjevniji?
Rad i s muškom i ženskom ekipom ima svoje prednosti i mane. Što se tiče fizioterapije i mog posla, tu nema neke velike razlike, dok se s druge strane ona možda najviše očituje u privatnom području – kao ženi mi je ugodniji rad s curama jer s njima mogu otvorenije pričati o sportu, ali i o ostalim ženskim stvarima.
Što se tiče muških ekipa, moj je profesionalni rad započeo upravo s njima. Možda je u početku bilo malo teže, budući da sam žena u pretežno muškom sportu, ali s vremenom je sve sjelo na svoje mjesto pa mi je sada lijepo raditi i s muškim ekipama; iako moram priznati da su muškarci po pitanju ozljeda ipak malo zahtjevniji od žena.
Tijekom svoje karijere dobila si i ponudu da radiš za rukometni klub. Zbog čega si se ipak odlučila za nogomet i kako su te prihvatili muškarci? Je li im čudno vidjeti ženu u muškom sportu?
Kao što sam već ranije rekla, nogomet sam zavoljela još kao djevojčica jer sam ga stalno pratila na televiziji, čime se rodila moja ljubav prema tom sportu. Moram priznati da je muškarcima, kada sam započela s volontiranjem u klubu, bilo i pomalo čudno vidjeti ženu u nogometu jer su uglavnom bili naviknuti na muške fizioterapeute, no to se nakon nekog vremena promijenilo i sada rado potičem i ostale kolegice da se uključe u muške sportove. Što se mene tiče, uopće nema mjesta za ikakvu diskriminaciju u sportu te smatram kako i muški i ženski fizioterapeuti mogu jednako uspješno obavljati svoj posao.
Hoćeš li za buduće i trenutne studente fizioterapije otkriti kakva je situacija po pitanju zaposlenja nakon završetka fakulteta?
Nažalost, trenutna je situacija po pitanju zaposlenja fizioterapeuta poprilično loša, ali mislim kako trenutne i buduće studente to ne bi trebalo obeshrabriti jer je ovo, prije svega, jedna lijepa i plemenita profesija pomoću koje pomažemo drugima. Ako je to nešto što uistinu volite, vjerujte kako uz rad i trud rezultati sigurno neće izostati.
Koji su ti planovi za budućnost? Ostaješ li u sportu ili se vidiš i u drugim granama fizioterapije?
Trenutno radim za honorar, pa mi je prioritet pronaći i stalni posao s redovitim primanjima. Svakako se vidim i u drugim granama fizioterapije te bih voljela raditi i u bolnici, a, kako su nogomet i sport moja prva ljubav, voljela bih ostati u tome, pa makar mi to uz pravi posao bude i neka vrsta hobija. Uskoro se nadam novom poslovnom uspjehu.
Ivana krajem rujna putuje u Ludbreg i Nedelišće, gdje će hrvatska ženska nogometna reprezentacija odigrati kvalifikacijske utakmice s nacionalnim reprezentacijama Slovačke, Engleske i Malte, a redakcija Studentskog.hr tim povodom svima želi puno sreće.
