Od loše hrane do velikih gužvi

Većina mladih koji koriste usluge menzi frustrirana je jer za svoj obrok moraju stajati u redovima dulje nego što bi im trebalo da pojedu obrok. Većina menzi prešlo je na ISSP sustav naplaćivanja. ISSP služi za evidentiranje i praćenje prava studenata. Sustav je prvotno zamišljen kao sredstvo kojim će se studentima onemogućiti minus na iksici. 

Zbog potencijalno potrošenog dnevnog limita kojeg je student imao, sustav mu automatski može odbiti subvenciju, pa ako student zatraži pojašnjenje za veću cijenu hrane to može napraviti zastoj i usporiti red. Uzrok sporog provođenja cijelog procesa je i privikavanje djelatnika restorana na nove verzije konkretnih aplikacija na blagajnama. 

Studenti su nezadovoljni i izborom hrane u menzama za koju često nisu niti sigurni što je na tanjuru. Neka jela su već na popisu omraženih pa tako primjerice je poznato da se izbjegavaju spaghetti milaneze u menzi na Savi jer meso iz umaka više podsjeća na parizer nego na meso. Također mnogi studenti se upravo kod tog menija žale na enormne količine ulja pri dnu tanjura. Uz zagrebačke menze na udaru kritika pronašla se i zadarska menza. Ondje su mnogi razočarani s piletinom i mlincima, jer naime mlinci niti ne nalikuju na to. U osječkim menzama neki su se otrovali menijem svinjetine s umakom od gljiva, a menze u Rijeci studenti smatraju solidnim. 

Osim kritika neke menze su i pohvaljene. Primjerice menze u Zagrebu, na Borongaju i FER-u su među favoritima studenata. Splitska menza je također među boljima, a ondje se hrana uspoređuje čak i s onom iz restorana.