Mislite da biste mogli biti vodič vojnog psa? Evo kakvu biste obuku morali proći
Stožerni narednik Ante Cvitanović u gotovo 30 godina rada sa službenim psima prošao je put od vodiča do instruktora i voditelja Komisije za licenciranje pasa. U podcastu Morhologija otkrio je kako se biraju budući vojni psi, koliko traje obuka i što se događa kada odu u mirovinu.
Stožerni narednik Ante Cvitanović u gotovo 30 godina rada sa službenim psima prošao je put od vodiča do instruktora i voditelja Komisije za licenciranje pasa. U podcastu Morhologija otkrio je kako se biraju budući vojni psi, koliko traje obuka i što se događa kada odu u mirovinu.
Službeni psi Hrvatske vojske prolaze zahtjevnu selekciju i višemjesečnu obuku kako bi bili spremni za različite zadaće, od čuvanja i zaštite do traganja i detekcije. O njihovu odgoju, radu i posebnom odnosu s vodičima govorio je stožerni narednik Ante Cvitanović, pripadnik Obučnog centra vodiča i službenih pasa „Satnik Krešimir Ivošević”, koji je gostovao u novoj epizodi podcasta Morhologija.
Sa službenim psima radi od 1997. godine, a danas je na čelu Komisije za licenciranje pasa i testiranje mladih pasa. Tijekom gotovo tri desetljeća rada prošao je različite dužnosti, od vodiča i veterinarskog tehničara do instruktora za obuku mladih, zaštitnih i čuvarskih pasa.
Od veterinarskog tehničara do vodiča pasa
Po struci veterinarski tehničar, Cvitanović se nakon prijave na natječaj 66. bojne Vojne policije zaposlio u sustavu. Već dan nakon dolaska u obučni centar dobio je svog prvog psa, a potom je uslijedila šestomjesečna obuka za psa zaštitno-tragačke namjene.
Iako tada nije mogao znati da će mu kinologija postati životni poziv, upravo ga je širina tog područja zadržala u poslu.
„Nakon 30 godina mogu reći da i dalje učim o kinologiji i da se dalje razvijam”, ispričao je Cvitanović.
Kako se biraju budući vojni psi?
Obučni centar ustrojen je u dva voda – za uzgoj i dresuru. U vodu za uzgoj nalaze se pažljivo odabrane ženke koje se pare s odabranim mužjacima, a instruktori i vodiči potom rade s mladim psima u dobi od dva do 12 mjeseci.
Štenci se prate i testiraju sa šest, devet i 12 mjeseci, nakon čega se procjenjuje za koje bi zadaće mogli biti najprikladniji. Pritom se promatraju njihov karakter, temperament i nagoni.
Centar obučava četiri temeljne skupine pasa: čuvarske, zaštitne, tragačke i pse za detekciju. Postoje i psi kombinirane namjene koji mogu obavljati zaštitne zadaće i detekciju.
„Naše ženke su pomno odabrane, imaju vrhunske radne osobine”, objasnio je Cvitanović, ističući kako kvalitetan uzgoj predstavlja temelj za dobivanje perspektivnih radnih pasa.
Danas u Centru najviše rade s njemačkim i belgijskim ovčarima. Iako su tijekom godina imali i druge pasmine, iskustvo je pokazalo da se ovčari radne linije posebno dobro pokazuju u obuci i izvršavanju službenih zadaća.
Hrvatski vojni psi uspješni i na međunarodnim natjecanjima
Uz svakodnevnu obuku, važan dio rada Centra čini i međunarodna suradnja. Jedan od načina razmjene iskustava i usavršavanja je Međunarodni K9 forum, koji je ove godine održan četvrti put.
Forum okuplja stručnjake i instruktore iz različitih zemalja, a vodičima omogućuje upoznavanje s novim tehnikama i svjetskim trendovima u obuci pasa. Ovogodišnji program obuhvatio je demonstracije detekcije u uvjetima s ometačima te rad patrolnih pasa.
Važan cilj je i standardizacija postupaka jer hrvatski vodiči i njihovi psi sudjeluju u međunarodnim misijama. Na taj način strani zapovjednici mogu znati kakvu razinu obučenosti i sposobnosti mogu očekivati.
Hrvatski vojni psi ostvaruju i zapažene rezultate na međunarodnim natjecanjima. Cvitanović je posebno istaknuo uspjeh nadnarednika Zdenka Mirta i službenog psa Sonyja Issyja Topa, koji su ove godine u Poljskoj osvojili prvo mjesto u disciplini detekcije droge s maksimalnim brojem bodova.
Vodič i pas moraju izgraditi poseban odnos
Jedan od najvažnijih dijelova rada sa službenim psima odnos je između životinje i njezina vodiča. Pas čuvarske namjene ima vodiča koji se brine o njegovoj kondiciji, šetnji i svakodnevnim potrebama, dok psi za detekciju droge ili eksploziva s vodičem često provode i vrijeme izvan radnog okruženja.
Prije početka ozbiljnije obuke vodič i pas moraju se upoznati i ostvariti međusobno povjerenje. Taj proces u pravilu traje oko mjesec dana, nakon čega slijedi intenzivniji rad.
Ako vodič više ne može obavljati svoju dužnost, pas se vraća u Centar. Mlađi i perspektivni psi mogu dobiti novog vodiča, ali tek nakon razdoblja prilagodbe i ponovne obuke.
Cvitanović je naglasio da pas nije samo sredstvo rada, nego partner kojemu vodič mora pružiti dosljednost, pažnju i ljubav.
„Taj pas traži jednu određenu dosljednost, traži izuzetno veliku ljubav i kontakt”, istaknuo je.
Obuka traje šest mjeseci, a učenje godinama
Zainteresirani za rad u Centru moraju proći šestomjesečni tečaj koji se održava od ponedjeljka do petka, osam sati dnevno. Onima koji se odluče baviti njegovim poslom stožerni narednik Cvitanović poručuje da su dobrodošli.
Ipak, završetak tečaja tek je početak dugog profesionalnog razvoja. Za osposobljavanje instruktora koji radi s mladim psima potrebno je najmanje tri do pet godina, dok je za samostalno provođenje različitih oblika obuke potrebno desetak i više godina iskustva.„Nije lagano završiti takav tečaj, ima tu jako puno rada, mi ne poznajemo kišu, snijeg, toplo i hladno, radi se svaki dan”, upozorava.
Tijekom karijere Cvitanović je sudjelovao i u obuci prvih osam vodiča i službenih pasa za detekciju duhana u Hrvatskoj, projektu koji je prije otprilike 17 godina financiralo Ministarstvo financija uz potporu Europske unije.
I službeni psi odlaze u mirovinu
Službeni psi imaju propisan radni vijek, no njihovo zdravstveno stanje kontinuirano prati veterinarska struka, koja može procijeniti i mogućnost produljenja službe.
Nakon završetka radnog vijeka većina pasa ostaje sa svojim vodičima. Prema Cvitanovićevim riječima, u 99,9 posto slučajeva vodič uzima psa k sebi, gdje životinja nastavlja živjeti do kraja života.
„I psi idu u mirovinu”, zaključio je stožerni narednik, potvrdivši da nakon godina službe zasluženi odmor najčešće provode upravo uz ljude s kojima su prošli obuku i radni vijek.