Njemački dnevnici, prvi dio: „Ab ovo”
Matea je naša vanjska suradnica i pristala je pisati o životu u Njemačkoj, njihovom obrazovnom sustavu, razlikama i sličnostima, tržištu rada i ostalim stereotipima koje Hrvati često gaje prema ovoj „obećanoj zemlji”.
Matea je naša vanjska suradnica i pristala je pisati o životu u Njemačkoj, njihovom obrazovnom sustavu, razlikama i sličnostima, tržištu rada i ostalim stereotipima koje Hrvati često gaje prema ovoj „obećanoj zemlji”.
Tijekom ovoga semestra predstavit ćemo vam serijal njemačkih dnevnika, iskustvo studentice Mateje Jalžečić koja je otputovala u Heidelberg.
Matea je naša vanjska suradnica i pristala je pisati o životu u Njemačkoj, njihovom obrazovnom sustavu, razlikama i sličnostima, tržištu rada i ostalim stereotipima koje Hrvati često gaje prema ovoj „obećanoj zemlji”.
Zamisao se rodila sasvim slučajno. Prijavi se na Erasmus i promijeni okolinu, upoznaj nove ljude i vidi kako je izvan granica Lijepe naše. Gledajući popis koji se svake godine širi, odabir je pao na Heidelberg. Njemačka većinu studenata odbija iz praktičnih razloga – znanje jezika i financije. No, naš obrazovni sustav, koliko god imao mana, svima nam je u osnovnoj ili srednjoj školi dao osnove njemačkoga jezika.
Imaju na umu tu misao, prijava nije bila problem. Preskačem dio oko papirologije jer po hrvatskome običaju mi Hrvati taj dio 'posla' ne volimo. Iako osobno tvrdim da mi se i ne čini puno papirologije. Ili je to zato jer mi je taj dio u krvi? Ne znam.
Zašto serija članaka 'Njemački dnevnici'?
Čitajući članke naših kolega izvana, ali i članke na engleskome koje su pisali strani studenti, dobila sam ideju o pokretanju serije koja će pratiti viđenje Njemačke iz perspektive studenta koji poznaje hrvatsku i njemačku politiku, gospodarstvo i povijest. Hrvatsko-njemačke odnose mogu promatrati iz dva ugla – prošlosti jer studiram povijest i sadašnjosti kojoj pripadam. Ovdje sam već pola mjeseca i već mi se po glavi mota milijun pitanja.
Zašto smo toliko revni svađanju i miješanju u stvari za koje nismo kvalificirani? Zašto smo toliko zavisni o vanjskim proizvodima – kupujemo u Lidlu, Mülleru i DM-u (napomena: kupujem sve isto kao da sam doma)? Što nam bi da imamo tako lijepu prirodu, a ne znamo ju iskoristiti na pametan način? Zašto radno sposobni ljudi odlaze dok državu treba izgraditi od temelja? Eh, to je tek dio pitanja, i to jer samo nakratko izađeš iz svoga 'dvorišta'.
Ova pitanja većinom su nastala u hodu glavnom ulicom Heidelberga i u društvenom okruženju u kojemu 'branim' slavenske boje jer su moji novi prijatelji Španjolci, Talijani, Norvežani, Danci, Englezi i nigdje nijednog Poljaka, Čeha, Slovenca (za sada).
Osim toga, zasad nisam srela nijednog Hrvata jer Heidelberg nije Meka radnika, nego obrazovanja, na što naši ljudi ne odlaze u velikome broju u Njemačku.
O Heidelbergu
Kao uvodni dio serije, svakako bi bilo dobro malo napisati nešto o sveučilištu i gradu. Grad Heidelberg smješten je u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, a njemu bliži veći grad je Mannheim. Ovaj sveučilišni grad prema broju stanovnika blizak je Rijeci. Najpoznatiji dijelovi su stari most i dvorac koji svakako morate posjetiti ako se nađete u ovome kraju.
Sveučilište u Heidelbergu najstarije je i najbolje njemačko sveučilište koje je 1386. godine osnovao knez Ruprecht I. Falački. Sredinom druge polovice 16. stoljeća sveučilište je postalo centar reformacije i kalvinizma. Ratovi u 17. stoljeću (Tridesetogodišnji rat) uništili su sveučilišnu knjižnicu i ostale zgrade. Kasnije je izborni knez Karl Friedrich 1803. obnovio sveučilište koje je kasnije postalo važan akademski centar. Ove povijesne činjenice objašnjavaju današnji njemački naziv sveučilišta Ruprecht-Karls-Universität.
Za kraj, ovo je tek početak.
