Nakon objave dviju knjiga, student komparativne književnosti i anglistike objavio svoj prvi samostalni singl
Porazgovarali smo s Mislavom Gleichom o prvom singlu, detaljima sa snimanja spota, talentu za pjevanje i pisanje te njegovim budućim planovima.
Porazgovarali smo s Mislavom Gleichom o prvom singlu, detaljima sa snimanja spota, talentu za pjevanje i pisanje te njegovim budućim planovima.
Mislav Gleich nova je mlada umjetnička nada na hrvatskoj sceni. Nedavno je završio preddiplomski studij komparativne književnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a osim činjenice da je sa svega 21 godinom objavio dvije knjige, prošli je mjesec izbacio svoj prvi samostalni singl pod nazivom Lennie Bold. Tim smo povodom porazgovarali s njim.
Ukratko nam opiši svoju novu pjesmu Lennie Bold. Tko je sve radio na njoj i kako je uopće nastala?
– Lennie Bold jedna je pop-pjesma, površinski vesela i zabavna, ali pjesma koja govori o izoliranoj, povučenoj starici s mračnom, žalosnom prošlošću. Na njoj su u zagrebačkom Greenwood Studiju radili Antonino Šimić, aranžer pjesme, koji je također odsvirao bas; Ivan Kero koji je odsvirao klavijature, te Mario Klarić, bubnjar. Ja sam svirao akustičnu gitaru i otpjevao vokale te sam autor glazbe i teksta. Pjesmu sam napisao još prije tri godine kad sam bio u 4. razredu srednje škole. Htio sam napisati neku melodijski veselu pjesmu koja po tematici uopće nije vesela, već žalosna.
Kojoj je publici Lennie Bold namijenjena?
– Nema neke određene publike, namijenjena je svima kojima se sviđa i koji je žele slušati.
Reci nam nešto više o samom spotu. Gdje si ga snimao, tko ga je režirao i što mu je poruka?
– Spot je sniman u zagrebačkom kazalištu Žar ptica. Izuzetno pristupačno osoblje dalo nam je dopuštenje da snimamo kod njih, a redatelj Dražen Jandrečić okupio je svoju snimateljsku ekipu pa smo u nekoliko sati sve snimili. Poruka, odnosno ideja spota, jest da slijedimo pjesmu na jedan neuobičajen način, zbog čega je spot napravljen kao kazališna predstava. Htjeli smo, naprosto, napraviti nešto drugačije od klasičnog spota u kojemu bih ja sjedio i svirao gitaru. Pa smo se tako igrali s cijelom idejom predstave i kazališta.
Lennie Bold tvoj je prvi samostalni singl, i to na engleskom jeziku. Što te ponukalo da snimiš pjesmu na stranom jeziku?
– Iskreno, nikad nisam pokušavao pisati na hrvatskom. Prirodno mi dođe da pišem pjesme na engleskom, makar hrvatski ponekad zvuči iskrenije. Također, student sam anglistike, što podrazumijeva da stvarno volim engleski.
Na portalu Studentski.hr prošle si godine već imao priliku dati intervju povodom objavljivanja svoje dvije autorske knjige Nikolay Vasilevsky i Samostan Craven Hill. Gdje se radije pronalaziš, u pisanju ili pjevanju?
– Nemoguće mi je odlučiti se za jedno. Nema ništa ljepše od onoga kad napišete neku priču, stvorite vlastiti svijet, a onda ta priča bude objavljena i napokon imate vlastitu knjigu u ruci. S druge strane, nema ništa ljepše od toga da pjesmu koju ste napisali na gitari kod kuće čujete profesionalno snimljenu, upotpunjenu drugim instrumentima i kad ona zvuči onako kako ste je i originalno zamislili. I pisanje i pjevanje, odnosno stvaranje glazbe, meni je nešto magično i posebno čime se želim baviti.
Kako si otkrio da, osim talenta za pisanje, posjeduješ i talent za pjevanje?
– Ne bih to nazvao otkrićem, više je to bila posljedica sviranja gitare. Želio sam pjevati pa sam i počeo pjevati dok sam svirao. Ne bih volio da moje pjesme izvorno izvode drugi izvođači pa nisam baš imao izbora nego da ih sam pjevam.
Odakle crpiš ideje za svoje umjetničko stvaranje? Tko su ti uzori?
– Crpim ih posvuda, iz filmova, glazbe, knjiga... Ponekad mi neka ideja padne na pamet usred bijelog dana, dok idem doma s prijateljem, kao što je bio slučaj s mojom kratkom pričom Bizarna smrt časne Antonije – ta mi je ideja pala na pamet jednom kad sam ugledao časnu sestru kako hoda po nogostupu s druge strane ulice. Ideja za Nikolaya Vasilevskog, ideja da neki luđak, koji se naziva plemićem i drži se uzvišeno i nadmeno, u vlastitom podrumu drži prljavog, starog pekara, pojavila se potpuno neočekivano dok sam gledao neki film.
– Što se tiče glazbe, uzori su stvarno razni, ali prvenstveno su tu Beatlesi, Simon & Garfunkel te Bijelo dugme. Kad su knjige u pitanju, onda moram izdvojiti Dickensa, Twaina, Kinga, Rowlingovu, eventualno Hugoa i Eca.
Koliko je teško biti mladi glazbenik u Hrvatskoj?
– Bojim se da zasad ne mogu baš precizno odgovoriti na ovo pitanje, budući da mi je Lennie Bold prvi singl i da tek krećem u te vode.
Bi li volio surađivati s pojedinim glazbenicima s estrade? Ako da, s kojima?
– Otvoren sam za sve mogućnosti, ali zasad ne mogu izdvojiti nikog konkretnog.
Pjesmu Lennie Bold objavio si pod umjetničkim imenom Paladin. Kako je ono nastalo?
– Jednostavno mi se svidjelo to ime, zvuči elegantno i lako je pamtljivo. Nisam želio objavljivati pjesme pod vlastitim imenom i prezimenom pa sam se morao za nešto odlučiti.
Planiraš li u skoroj budućnosti izdati još koji samostalni singl?
– Apsolutno. Nadam se da ću se nakon ljeta vratiti u studio i nastaviti sa snimanjem. Bilo bi prekrasno nakon nekog vremena snimiti i album.
